faraonn
04.04.2006., utorak
Kad pomislim da je sve uzalud
|
Kao uplakano dijete, lomi se vjetar hrastovom šumom. Kao gorostas, kad izabranicu traži. Ja sam u kontroli nemira i nemam spokoja, u to mogu biti siguran. Zadužilo me vrijeme. Jedan polomljen hrast bi da nešto kaže, ali slomljene grane hromo ga izdaju. Vidim li ipak jedan novi izdanak, i Tvoje lice što me svjetlošću okrijepljuje. Znala si, hrastovi traju, uprkos nevremenu i vremenu.  |
