Kao uplakano
dijete,
lomi se vjetar
hrastovom šumom.
Kao gorostas,
kad izabranicu
traži.
Ja sam u kontroli
nemira
i nemam spokoja,
u to
mogu biti
siguran.
Zadužilo me
vrijeme.
Jedan polomljen
hrast bi
da nešto kaže,
ali slomljene grane
hromo ga
izdaju.
Vidim li ipak
jedan novi
izdanak,
i Tvoje lice
što me
svjetlošću
okrijepljuje.
Znala si,
hrastovi traju,
uprkos
nevremenu i
vremenu.
Post je objavljen 04.04.2006. u 05:46 sati.