Padaju kiše,
ne gaseći požare
razboljelih svitanja.
A kad dosadi
i to padanje,
ustaju ponovo
osvježene rane.
I ne može da se
odboluje zaliveno.
Ustala ruža,
čiji miris
isto zamiriše,
i tamo,
gdje mirisi
nisu dobrodošli.
I opet,
ne gubim
prisustvo duha.
I opet se nadam,
i u neka stara
vremena vraćam.
Pa se sjećam
i osjećam.
|