04

nedjelja

siječanj

2009

STIGLA ZIMA

Eto mene, konačno.
Kad se živa spusti na deset ispod nule i niže, Fanika samo vegetira. Jučer i danas, promolila sam nos samo da bih ispratila goste do ulice.
Staru godinu proveli smo u iću i piću, pred ponoć prošetali do parka, gdje nas je dočekalo rokanje kao '91. Prštale svuda one goleme petarde "zenge", u dvorištu gradske uprave razularila se neka grupa, pojma nemam kako se zove, cura u crvenom urlala je s pozornice. U ponoć nam gradonačelnik zaželio sve najbolje. Pajo i ja zbrisali u park gdje smo se iscmokali kao dvoje tinejdžera. U parku se uvijek nađe poznatih, tako da balavljenju nema kraja. Neki bazde dobrano, što meni kao uvjerenoj antialkoholičarki smeta, ali u ove dane te stvari toleriram. Nekako smo ove godine bili bez volje za akcijom, čestitali smo susjedima i vratili se doma prije jedan. Ubacili se u pidžame i navalili na kolače. Gledali filmove dok nismo pozaspali...
Juniorka je slavila u zatvorenom kod prijateljice, oko je zalizala do podnošljivosti, vratila se ujutro i produžila u krpe.
Predvečer smo obišli familiju, gdje nas je dočekala nezaobilazna hrana i kolači. Već mi se želudac pomalo dizao od silnog izjedanja.

U petak juniorka otišla na prvo klizanje. Unatoč tome što je na rolama neuhvatljiva, na klizaljkama to ide malo teže. Ore moja Zmaja po ledu, držeći se za ruku prijateljice koja eto već ima dobranog iskustva (bila je već treći put na ledu). Nos joj naprijed, a guza zaostaje. Klinci padaju, smiju se i vrište. Dobila ja zadatak da snimim debi na ledu, za juniorkinu videoteku.


Original Video - More videos at TinyPic

Na početku vikenda, Zmajina kolegica iz osnovne škole stradala je u saobraćajci. Trenutno je u Zagrebu, na intenzivnoj s teškom povredom glave, puknućem slezene i kralježnice, bez svijesti. To nas je toliko rastužilo da jučer i danas ne mogu doći k sebi.
Jedna od djevojčica koje su svoj pubertet proživljavale na buran način - buntovna, inteligentna, totalno nezainteresirana za školu, ali zato za sve ono što ne treba. Jedna od onih čiji su roditelji zbog velikog porodičnog biznisa pogubili nit u odgoju. Majku nije doživljavala uopće, otac je samo kažnjavao i branio. Iako je bila na zlu glasu, Zmaji je bila draga. Koliko sa mogla prokužiti iz brojnih razgovora s njome, dijete je bilo željno pažnje, imala je sve osim roditeljske pažnje i razgovora. A kad je voda došla do grla, nisu više mnogo pomogli ni psiholozi, ni defektolozi ni pedagozi.
Nekako se u posljednje vrijeme polagano počela smirivati. I sad ovo...
Iako su svi brundali protiv nje, meni je također bila draga. Vidjela sam je samo nekoliko puta. Nježna i sitna, imala je uvijek nekako tužne oči i pogled. Već dva dana, neprestano mi je taj njen pogled pred očima.
Kao i obično, stavljam se u situaciju majke, koja sada prolazi sve to.
Klipan koji ih je troje utrpao u auto i odvezao na ludu vožnju, prošao je bez povrede. I ostalih dvoje s lakšim ozljedama.
I kažu da mu je to već tko zna koja saobraćajka.

Jednostavno ne znam što bi rekla. Sjećam se sebe kao djevojke, nisam sjedala u tuđe automobile, izlazila sam uglavnom na mjesta odkuda sam se mogla vratiti kući pješice.Tada se dogodilo nekoliko teških nesreća, u jednoj je moja vršnjakinja izgorjela, a druga bila potpuno opečena lica, ostala je bez desne šake. I još nekoliko njih s lakšim posljedicama. Od motocikala sam bježala što dalje. Prvi put na njemu me povezao moj Pajo i jedan je od rijetkih kod kojeg sam odmah osjetila sigurnost u vožnji.
Nadam se samo da je i Zmaja nešto od toga dobila s genima.

Budite mi dobro, čuvajte se zime i poledice.

wave & kiss

<< Arhiva >>