OPUŠTENI VIKEND I STARE BJELOVARSKE VILE

Već dugo nisam provela opušteniji vikend.
A možda je to i zato što se vrijeme proljepšalo, prozori su stalno otvoreni, sunčeko zasjalo...
Jučer sam popila pivce, što već dugo nisam, nakrkala se dobrano fine papice i taman kad sam mislila da ću malo zaleći na suncu, Pajo nam predložio turneju po našem bivšem selu malom.
Posjete našem selu u kojem smo živjeli (osim friškog zraka i prekrasne prirode tamo ništa spektakularno), uglavnom se ograničavaju na dvije obitelji. Djevojčice iz jedne i druge obitelji su nekad išle sa Zmajom u razred. Sve zajedno - petero klinaca, troje su sa Zmajom počeli trenirati u isto vrijeme, a obitelji međusobno veže i kumstvo. Glava jedne obitelji je moj "komp doktor". Inače on je enciklopedija praktičnih informacija. Gdje je što najjeftinije, najkvalitetnije, samo pitaj...
Volim odlaziti k njima, jer su nekako smireniji od nas divljih u gradu, a bogme i djeca su mnogo kulturnija i normalnija. Nasmijali smo se, pričali o svemu i svačemu (usput smo ismijavali "Doru"). Moj Pajo je navalio bez srama na čušpajz od mahuna, ne zaboravljajući pri tome napomenuti (više puta), kako to dugo nisam kuhala. Onda se otkačio na pekač za kruh, koji mijesi i peče kruh i radi još mnogo drugih stvari. Nakon priče o šogoru koji slika pejzaže na komadima drveta, a kao tehnika mu služe "dipići" za krečenje (slike su mu inače fantastične), prodaje ih za solidnu lovu, došlo mi je da si zabijem čavao u glavu munjenu.
Danas sam se valjala po krevetu do deset sati, opet fina papica. Zmaja je otperjala Ludoj Martici, Pajo je briskao auto i bicikle, zategnuo mi malo kočnice na Gecku, poslije on - na Eurosport, a Fanika - na Gecka i krug oko grada.
Ponijela sam kameru i na povratku mi na um pala ideja. Snimila sam nekoliko starih Bjelovarskih vila.
Neke su zapuštene, neke adaptirane, sve su uglavnom s početka prošlog stoljeća.
Kao i u svemu drugom i u toj priči volim klasiku s patinom. I poznavala sam ili poznajem stanare tih kuća.
Po vrtovima tih kuća provela sam djetinjstvo - igrajući se ili kradući s družinom voće iz vrtova, penjući se po voćkama i po krovovima. Za svaku od njih me veže neka uspomena.
Idemo dakle...

Vila kod bazena i "ljubavnog parka"...



Ulica uz bazen, dvije prekrasne, prva zapuštena, druga u boljem stanju...






Kuća moje kolegice iz bivše firme i Zmajine kolegice s plivanja...



U ovoj je stanovala jedna prekrasna djevojka, koja je tragično završila...



Ova je obnovljena,nekad sam ovdje "b(k)rala" ribizle i jagode...



Nekad je ovdje bio restoran u kojem se kuhao najbolji grah, danas je prizemlje zatvoreno, a gore živi nekoliko obitelji...



U ovoj sam provela djetinjstvo i živjela do udaje...



Ova je friško adaptirana, trenutno najljepša u Bj, kuća mog školskog kolege, danas je u njoj samo njegova majka i njegova ordinacija...





Nekad birtija, danas samo obiteljska kuća...



Ovdje je "in" teretana i wellness...



Ovih pet kuća je u jednoj ulici.


Ova je u stanju raspada, u blizini Sokolane...



Ove fotke nemaju veze s temom, ali ih dugujem postu s temom arhitekture u Bj. Dvije zgrade suda, između kojih je "nakeljen" novi dio koji veze s mozgom nema, remek djelo nekog pametnjakovića. S druge strane je još jedna takova igrarija...





Na kraju mali komentar "Dore" - strava i užas. Pobjednica - simpatična. I konačno nešto sa štihom Metropole, bez čobana, dekoltea, guza i štikle. Deda bez zuba i s klempavim ušima je - fenomenalan. Samo se nadam da pjesmu na Eurosongu neće izvoditi na engleskom. Ubit' će autentičnost, a i deda se ne bi snašao. I da, ja bi umjesto one balerine koja radi zvijezdu, stavila Lakija iz Malnarove noćne more, alkić i klošar za ugođaj, a zna i plesati ...

Do slijedećeg
&