18
srijeda
srpanj
2007
ZNOJ I OSTALO...
Ljudi moji, kako preživljavate ovo ludilo?
Ja, koja sam u prošlom životu bila gušter i uživam u toplini i suncu, odustala sam u posljednja dva dana od svog kutka. A odustao je i naš jež - Leo (naime, tako sam ga nazvala), nama ga nigdje, samo da mu se nije nešto dogodilo, jer noću voli "izlaziti" na sumnjiva mjesta poput štreke ...
No, jučer sam vidjela novog došljaka - malu vjevericu, no bila je noć, a i ona je malo prebrza za moje paparazzo sklonosti
Nedjelja je prošla s Noskom u prvom planu - taman sam se smjestila oko 4 poslijepodne u svoj kutak, donijela si - vodu s limunom, kavu, voće, kad - stiže Pajo - Nosko bi išao promijeniti kateter, jer mu se zaštopao. A lijepo sam ga pitala da idemo u petak, da ne čeka vikend, jer mu sestre ne mogu mijenjati bez liječnika, koji dežura kod kuće, ali za kateter - neće dolaziti.
Sreća - hitna nam je blizu, digla sam uputnicu, kad sam ušla u klimatizirani prostor - bilo mi je zima, a na izlasku me skoro šlagiralo
Nosko, koji je cijelo vrijeme u kući (nije bio u centru pažnje, jer je seka došla), nije ni svjestan da je vani +40 u hladu. Naime, zidovi te stare kuće su tako debeli, kao da je ugrađena klima u njih.
I srećom, doktor bio pozvan radi nekog drugog djeda, pa je osobno promijenio kateter i narazgovarao se s Noskom, a ja jedva čekala da se vratim u svog kutak
U ponedjeljak je Nosko išao u shoping i kupio 400 čavlića za predstojeći posao koji je isplanirao
Jučer sam bila kod okuliste. Počela sam ćorkati, dok gledam TV - moram nositi naočale za čitanje. Pa eto da vidim kakva mi je dioptrija, da ne kupujem naočale napamet.
Tamo me dočekala mješavina svih mogućih tjelesnih isparavanja - znoja, smrada nogu, staje i krava, presladunjavih parfema , pa sam se uglavnom držala vrata - blizu kojih koliko-toliko struji svijež zrak. Jesam otrovna, ali što mogu A onda slušam razgovore, motrim face, ništa mi ne promakne. I to je dobra osobina, naime - jedna baka je cijelu čekaonicu i ambulantu pretražila da nađe - štap. Srećom, snimila sam je na dolasku i znala da štap nije ni imala. Slegnula je ramenima i rekla - lako moguće, valjda sam ga ostavila kod sina...
Dobila sam naočale za nošenje i čitanje, a sad treba - pljunuti lovu optičaru, jer ono što mi HZZO plaća - mogu potrošiti kod slastičara Zagorca u jednom šusu. Sad bu vam Fanika izgledala kao stara roksa
Jučer opet bila saobraćajka u mom selu (onom iz kojeg sam u posljednji čas pobjegla)
Pijani vozač sletio u voćnjak, - poginuo je suvozač i četvero je ozlijeđenih
Meni je iz sporedne ponovno izletio mladac u crnom nabrijanom auteku, ja prikočila, on stao u posljednji čas. A ja onda - onako polagano, okrečem pedale, što sporije mogu... On turira, živčan, zasigurno mi psuje sve po spisku. Oladi malo, momak, još ćeš se načekati u životu, ako se prije ne zaletiš negdje za sve vijeke
U ovim sparnim danima, jedina svijetla točka mi je - plivanje. Kad uskočim u onu prohladnu vodu, odmah postajem optimistična.
Što se tiće bazena, za mog blogera Alkiona - stavljam fotke. Stalno prigovara da nikad ne govorim o mamama na bazenu - stavljam tate, a mame - ne spominjem. Dvije mame koje bi želio vidjeti, na žalost nisu došle već par dana, ali zato - ima drugih. Nije baš bio neki izbor, no što se može.
Ne znam što bi vam više pisala, jučer sam si napisala par natuknica za post, ali ne znam kuda sam stavila papirić
Naći ću ga vjerojatno, kad napišem post
Čitamo se - drž'te se hladovine, pijte mnogo vode i jedite laganu hranu, mnogo voća i povrća...
UPDATE:
Jučer nas je bilo mnogo koji smo se došli rashladiti.
Stavljam fotke jedne divne obitelji - prekrasna mama, tata i još ljepša djeca, svo troje različiti po izgledu i temperamentu...
Mama - u hladu... (Alkione, to je jedna od one dvije mame, koje ti dugujem)...
Tata, prof. kineziologije, majstor TKD-a 6. dan, inače trenira neplivače preko ljeta, moj školski kolega, jedan od rijetkih ljudi koji ima živce kao brodsku užad, nevjerojatno da tako nešto postoji, fascinira me uvijek ispočetka...
Najstarija kćer, 15 godina, trenira 12 godina TKD - najmirnija i najozbiljnija...
Sin, 14 godina, genetski predodređen za nogomet, sav je razgiban, kao da je od gume, nikad na miru (teško ga je uhvatiti u objektiv), uvijek spreman za pi*darije, on zaslužuje dvije fotke, jer me oduševljava (očito mi nedostaje muško dijete)...
Najmlađa, 9 godina, je mješavina brace i seke, voli papati i stalno je u pokretu...
komentiraj (39) * ispiši * #