Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

petak, 31.08.2007.

Mitologija Afrike

Stvoritelj – tvorac svega i svih

U Africi je izuzetno mnogo jezika, narječja i dijalekata, pa stoga mnoga afrička plemena Stvoritelja nazivaju svojim imenom, ali usprkos silnim imenima i nazivima sva plemena vjeruju da je Stvoritelj kreator, tvorac svega i svih, nespoznatljiv je i živi na Nebu prema kojem čovjek uvijek podiže svoj pogled kada želi osjetiti Stvoriteljevu veličinu. Tako u Africi Stvoritelj nosi slijedeća imena i nazive: Mulungu, Leza, Nyambe, Nyame, Negwo, Mawu, Amma, Olorum, Chukwu … i mogao bi Athumanunh još nastaviti niz, no, radi se uvijek o jedno te istom mitološkom božanstvu, a Athumanunh će ga zvati Stvoritelj. Pored Stvoritelja mitologija Afrike poznaje još cijeli niz nižih božanstava koje štuju afrička plemena, a oni su: bogovi Oluje, Zemlje, Šume, Vode, Kiše … Pored njih štuju se i Duhovi, a afrička mitologija prepuna je priča o vjerovanjima u život nakon smrti. Dok niži Bogovi i Duhovi imaju svoja svetišta, oltare, žrtvenike i sveta mjesta Stvoritelj u mitologiji naroda Afrike nema gotovo niti jedno mjesto, niti jedan hram, ili žrtvenik. Tako su mnogi skupljači mitoloških priča naroda Afrike jednostavno zastranili i napisali da je zapravo Stvoritelj afričkim plemenima nevažno mitološko biće. No, Athumanunh tvrdi upravo suprotno, Athumanunh je Athumanunh i uvijek on tjera po svom, ali Athumanunh je pronašao zanimljive zapise koji potvrđuju njegovu teoriju. Naime, kada su mudre afričke starce upitali zašto Stvoritelj nema hramove i sveta mjesta, dok niža božanstva ista imaju na mnogim mjestima, ti mudri, šutljivi i uvijek ozbiljni ti 'starčići' zanimljivo su im odgovorili: 'Stvoritelj je prevelik da bi ga mi mogli zatvoriti u jednu kuću, ili ga zadržali na jednom mjestu.' Dakle, ovaj odgovor naveo je Athumanunha da vjeruje upravo u suprotno od onog što su mnogi skupljači i zapisivači mitoloških priča naroda Afrike ustvrdili, a Vama Athumanunh ostavlja da izaberete i odlučite prema svom nahođenju. Stvoritelj je tako narodima Afrike, po Athumanunhu, opća ideja, počelo, ali pri tomu je On i njihovo osobno božanstvo koje je uvijek dobronamjerno i koje uvijek brine za njihovu dobrobit, te nikada ne udara na njih zlom. Stvoritelj je moćan i snažan, te svemu daje život i sve pokreće, On sve zna, sve vidi i može učiniti sve što poželi. Stvoritelj je pravedan i On uvijek kažnjava nepravedne i zle, a nagrađuje dobre. Nekad je, davno prije, Stvoritelj živio među ljudima i boravio na Zemlji, ali ogorčen i razočaran ljudskom zloćom i nedjelima ljudi, razočarano se povukao na Nebo. Stvoritelj je vrhovni sudac, a njemu se svi mogu obratiti bez obzira na status i položaj, bez obzira da li su bogati, ili su siromašni, Stvoritelj je praiskonski Pravednik. Stvoritelj je stvorio sve stvari i odredio običaje svakom narodu, oblikovao je Prirodu, odredio mjesta planinama i svemu u Prirodi, usjekao je tokove rijeka, posadio je drveće, travu … Vlastitom je rukom oblikovao i modelirao sve predmete i ljude naučio graditeljstvu, a osobno je i složio sloj po sloj cijele Zemlje. Neka ga afrička plemena smatraju 'ocem i majkom', a neka plemena pak smatraju da je Stvoritelj dvojan, odnosno da posjeduje mušku i žensku prirodu. Afrička plemena rijetko Stvoritelja vežu uz Sunce (Sunca ipak u tim tropskim krajevima ima previše – po Athumanunhu – pa otuda afrička plemena ne trebaju zazivati Sunce za plodnost i žetvu poput nekih drugih drevnih naroda). Afrička plemena čak i kada govore, govor povezuju sa Stvoriteljem, pa tako kada žele kazati da je 'jako vruće' oni kažu 'Bog je pakleno vruć', umjesto da kažu 'pada kiša' kažu 'Stvoritelj se spušta s Neba' … Nakon vrućeg dana kada noćni povjetarci tko li samo zna donesu svježinu u tropske krajeve opet se kaže da je 'Stvoritelj olakšao dan', a kada vide dugu poslije kiše oni kažu da je to 'Stvoriteljev luk', jer i kod njih Stvoritelj je ratnik pravednik i lovac hranitelj. Kada pak svemoćna Sudbina pogodi nekoga od njih oni opet kažu da je za to odgovoran Stvoritelj, pa ako je netko umro kaže se 'Stvoritelj je na njega spustio svoj pogled'. Na kraju Athumanunh će još prevesti neka imena Stvoritelja kojim ga afrički narodi nazivaju u svojim mitološkim pričama. Evo nekih: Tvorac, Oblikovatelj, Darovatelj, Stariji od Vremena, Onaj koji grmi, Palitelj vatre, Onaj koji donosi kišu, Onaj koji nadvisuje sve kraljeve, Beskrajni, Prvi, Brižni, Veliki otac, Onaj koji je nazočan na svim mjestima, Najveći prijatelj, Milosrdan, Utješan, Neobjašnjivi, Gnjevni, Veliki ocean, Veliko jezero, Onaj koji je iznad svih, Veliki Pauk … i tko li zna kako ga sve još nisu nazivali ti drevni afrički narodi koji su svoje priče pričali uz zapaljene vatre svojim mladcima duboko i dugo, dugo u plavetnu i tajnovitu Noć.

četvrtak, 30.08.2007.

Mitologija Afrike

Bilad as Sudan – Zemlja Crnih ljudi

Napokon su pale i prve kiše koje su najavile smjenu godišnjeg doba. To dugo i toplo ljeto svoj će tron uskoro prepustiti šarenoj i bogatoj jeseni. Vjetrovi sa Sjevera opetovano su se podigli i zapuhali, te najavili da će uskoro stići i ono čarobno doba koje Athumanunh toliko voli – doba Bijelih snjegova. No, Athumanunh će na snjegove morati još malo pričekati, ali to ga neće sputati da odluta u svojim koračanjima kroz davno prije zaboravljene priče koje su pričali Prvi ljudi koje opet Athumanunh voli nazvati – drevni. Kamo će Athumanunh na svojim koračanjima? Athumanunh je pokušao spasiti jednu staru knjigu koja se gotovo raspala, a onda je u njoj ugledao da je drevni rimski pisac Plinije zapisao: 'Uvijek nešto novo iz Afrike …' To je Athumanunha zaokupilo i on odluta u bezbrojne mitove i pripovijesti koje su još uvijek utkane u misaoni svijet 'Crnog kontinenta' i 'Crnih ljudi'. Athumanunhu se baš i ne dopada termin 'crnac', jer on je vrlo neprecizan, a Athumanunhu crna boja predstavlja stvarno nešto crno, mračno i tamno. Baš kao i termin 'bijelac', nema potpuno bijelog i nema potpuno crnog čovjeka, jer postoji velika raznolikost u nijansama tih dviju boja. Dakle, kod ljudi koji žive na tom velikom kontinentu postoje uočljive razlike u boji puti, visini, građi, crtama lica i drugim tjelesnim karakteristikama i oni se zorno međusobno razlikuju. No, dobro, da onda Athumanunh skrati ovaj uvod koji bi mogao postati predugačak. Athumanunh će pojednostavniti i zapisati da će on na svojim koračanjima pisati o mitološkim pričama ljudi tamnije puti koji imaju vunastu kovrčavu kosu i nešto šire nosove, a i o onima koji opet imaju žućkasto smeđu boju puti i vrlo su niski rastom, ali nikako nisu patuljastog rasta. Dakle, Athumanunh će lutati divnim drevnim pričama Bantua, Bušmana, Pigmeja, Hotentota, Hamita … i tko zna gdje će se zaustaviti. No, Athumanunh će se spustiti južno od velike pustinje Sahare iza nepreglednih tropskih šuma gdje po zapisima drevnih arapskih geografa počinje Bilad as Sudan (zemlja Crnih ljudi – po Athumanunhu). Zašto je Athumanunh odlutao ovako daleko na jug? Zato što po Athumanunhovoj podijeli ovaj sjeverni dio Afrike (Maroko, Mauretanija, Alžir, Mali, Libija, Niger, Egipat, Čad, Sudan, Etiopija i Somalija – po Athumanunhu) pripadaju mediteranskom krugu mitoloških priča o kojima je Athumanunh već pisao na samo sebi svojstven način i o kojima će još pisati jednom kasnije. Sada pak će se Athumanunh okrenuti upravo ovom južnom tropskom i ekvatorijalnom dijelu Crnoga kontinenta gdje će se Athumanunh suočiti s velikom zaprekom koju će on opet na samo sebi svojstven način svladati. Tu nema starih knjiga, a bezbrojne priče koje vole pričati ovi ljudi dugo nitko nikada nije zapisivao, tek su u najnovije doba pojedinci počeli bilježiti, no, zbirke su još uvijek nepotpune i nesređene. Tom području i tim drevnim narodima umijeće pisanja bilo je dugo nepoznato, ali Athumanunh nikako ne želi kazati da su ti narodi bili nesposobni, jednostavno kriva je zemljopisna izoliranost, a kroz prapovijesne tropske šume teško se uopće što i moglo probiti. Inače, po Athumanunhu, umijeće pisanja i nije baš tako jednostavna vještina. Ni drevni Briti, a ni Teutoni nisu je poznavali sve dok ih toj vještini nisu podučili drevni učitelji mediteranskoga kruga. Isto tako, umijeće pisanja nisu poznavale ni drevne civilizacije drevne Amerike, a ipak su Maye, Inke i Asteci gradili impozantne građevine, predivne palače i hramove od kojih Athumanunhu još i danas zastaje dah. No, dobro to bi bilo to, sada je jasno o čemu će slijedećih dana pisati Athumanunh – dakle, o tim najdubljim čežnjama i strahovanjima tih predivnih Prvih ljudi što hodali su slobodno i uspravno tim nepreglednim prostranstvima toga velikoga i predivnog kontinenta, a u ona predivna tajnovita i misteriozna doba osvita samoga čovječanstva. Dakako, na kraju, Athumanunh će svakako pokušati pomno odabrati što više raznovrsnijih priča, ali sigurno neće moći obuhvatiti sva ta drevna plemena i sve te predivne priče koje kazuju o ponašanjima i djelima koja treba hvaliti ili pak možda i osuđivati.

srijeda, 29.08.2007.

Mitologija Kelta

Blodeuwedd – žena Llewa

Opet je Gwydion tražio način da poništi i ovu njezinu kletvu. Gwydion je Llewa u svom zemaljskom dvorcu naziva 'Dinas Dinlev' uvježbao kao vrlo spretnog ratnika, a potom ga opet odveo u dvornice Arianrodine. Ovaj puta Arianrod ih je primila uz sve počasti, a čak je i pripremila spavaonicu za sebe i svog supružnika kojem je željela pokloniti noć kakvu samo božica može pokloniti. No, ujutro oko dvornica Arianrodinih odzvanjalo je tisuću truba i bubnjeva ratnih, a sve je vrvjelo od protivničkih vojnika koji su se spremali zauzeti Arinarodinin dvorac. Arianrod je bila užasnuta i sva prestrašena, pa je zamolila Gwydiona da on organizira obranu, a ona je sama iznijela oklope i oružje i postavila ih sinu vlastitome. Kada je Llew bio oklopljen i naoružan Gwydion ukine moćnu iluziju i protivničke vojske nestane. Arianrod se opet razljuti što je nadmudrena, pa izreče još jednu strašnu kletvu protiv sina vlastitog - nikada neće naći ženu među božicama i smrtnicama. Ovo pak sada strašno razljuti Gwydiona i on se posvađa s Arianrod, te joj zaprijeti: 'Nikada te više ne želim vidjeti, a naš sin će imati ženu unatoč tvojim glupim kletvama!' Sada je Gwydion zatražio pomoć od svog ujaka, boga Matha božanskog učitelja magije. Tako su Math i Gwydion zajedno uz pomoć čarolija i magije od cvijeća načinili ženu za Llewa. (ti magični božanski cvijetovi bili su: cvijet hrasta, žutilovke i mrazovca – po Athumanunhu) Tu predivnu djevojku koje su ova dva boga načinila za Llewa nazvano je Blodeuwedd (cvijetno lice - po Athumanunhu), a Llew je još na svadbeni dar dobio palaču Mur u dvorcu pokraj mitološkog jezera Balla. Sve je bilo dobro tako dugo dok pokraj Llewog dvorca nije lovio bog tmine noćne imena Grown. Blodeuwedd se silno zaljubi u Growna i počne kovati plan kako bi se riješila Llewa. No, ubiti moćno solarno božanstvo i nije baš lako, a onda pak je Blodeuwedd pribjegla lukavstvu koje Athumanunhu podsjeti na priču o Dalili i Samsonu, te biblijskim Filistejcima. Tako Blodeuwedd hineći zabrinutost za Llewa zapita svog supružnika koji nije ništa sumnjao: 'Postoji li nešto što bi ga moglo ubiti?' Llew se nasmije i kaže: 'Ne, ali mlado koplje staro godinu dana, koje se u to godinu dana nije rabilo ni za što, moglo bi mi nauditi, ali tko bi načinio koplje, a ne bi ga rabio?' Blodeuwedd se zahvalila silama Neba što je sada sigurna za svog muža. No, tajnu je otkrila svom ljubavniku koji je odmah načinio koplje kojem će ubiti svog božanskog suparnika. Nakon godinu dana Grown je iz zasjede hitnuo koplje na Llewa i pogodio ga. Užasnut Llew je kriknuo i pretvorio se u orla koji je odletio. Svijetom je tada zavladala Tama, tmina Noći – po Athumanunhu. No, Gwydion je stao tražiti svoga sina sve dok ga napokon nije pronašao na ušću potoka Snowdon u more. U krošnji velikog hrasta umirao je ranjeni orao. Gwydion uz pomoć iluzije ulovi orla i pomoću magije opet ga pretori u sina Llewa. Kako je Llew bio iscrpljen i preslab, Gwydion ga odvede Mathu na liječenje i oporavak, a on sam ode potražiti Blodeuwedd. Kad je Gwydion pronašao Blodeuwedd ona je sva užasnuta stala bježati, ali ju je Gwydion sustigao i pretvorio ju uz pomoć magije u sovu - treća ptica koja ne voli dan – po Athumanunhu. Put kojim je Gwydion lovio Blodeuwedd drevni su Kelti smatrali – Mliječnu stazu. Na kraju pak je Llew u dvoboju ubio Growna.

ponedjeljak, 27.08.2007.

Mitologija Kelta

Llew Llaw Gyffes – sin Arianrod i Gwydiona

Kako bi zauvijek zadržala svoju božansku ljepotu predivna, ali i okrutna kamenoga srca, Arianrod se odmah po rođenju božanskih blizanaca istih odrekla i prepustila njihov odgoj Gwydionu. Sada pak kada je jedan od božanskih blizanaca bio mrtav, Gwydion je odlučio drugog blizanca odvesti majci da bi ga ona napokon vidjela. Tako je Gwydion pošao sa svojim sinom u Arianrodine dvornice, ali ne one na Nebu nego one na Zemlji. To mjesto, dvornice Arianrod, Athumanunh će označiti kao mjesto na kojem se još i danas mogu vidjeti nakupine stijena u tjesnacu Menai, a pristup k njima moguć je samo za vrijeme najnižih proljetnih i jesenskih plima. Kada su ušli u njezine dvornice Arianrod ih dočeka osobno i ne prepozna vlastita sina, pa upita božanskog supružnika: 'Tko je to s tobom?' Kada je dobila odgovor od Gwydiona Arianrod se doista nije osjećala baš ugodno, ali je i dalje ustrajala na svom hladnom odnosu prema dječaku, sinu vlastitom. 'Kako mu je ime?' opet je željela znati Arianrod. Gwydion joj je odgovorio da dječak još nema ime, a Arianrod je tada odlučila da iskuša dječakovu sudbinu i prepusti ga istoj. Naime, drevni je običaj drevnih Kelta da dijete ne treba imati ime tako dugo dok mu ga sama Sudbina ne odredi. Tako je sada Gwydion trebao pronaći pravi način i iskušati Sudbinu u kojoj bi mu Arianrod konačno dala ime za sina. Slijedećeg dana preruši se Gwydion u kožara koji izrađuje cipele i drugu obuću, pa se sa sinom pojavi u blizini dvornica Arianrodinih. Arianrod je primijetila 'obućare', pa je zatražila da joj izrade cipele. No, iako je Gwydion znao veličinu noge Arianrod on je namjerno prvo izradio cipele koje su joj bile prevelike, a zatim opet cipele koje su joj bile premalene. Nakon toga Arianrod odluči sama otići k obućaru ne bi li joj izradio cipele koje joj odgovaraju. Dok je ona tako stigla do obućara, na obližnju granu sleti maleni palčić, dječak brže bolje dograbi luk i strijelu i pogodi malenu ptičicu u nogu. (pogodak u malenu ptičju nogu bio je omiljeni pogodak vrsnih strijelaca drevnih Kelta – po Athumanuhu) Gwydion je upitao Arianrod kako bi ona ocijenila dječakov pogodak. Arianrod pak odmah odgovori: 'Kao da je lav naciljao nepomičnom rukom.' Tako je sada dječak dobio ime 'Llew Llaw Gyffes' (Lav mirne ruke – po Athumanunhu) Ovdje je drevni pisac prevoditelj riječ 'Llew – Lleu' Athumanunhu neobjašnjivo umjesto 'svijetlo' preveo kao 'lav', a isto tako i riječ 'gyffes' izgleda da je pretrpjela neobjašnjivu promjenu iz 'dugačak' u 'nepomično, mirno'. Naime, Athumanunh bi ime dječaka preveo kao 'Svijetlo duge ruke' što i je mitološko ime solarnih božanstava. No, dobro, nema veze, idemo onda dalje. Kada je otkrila prijevaru Arianrod baci novu kletvu na vlastita sina, a ona je bila da nikada neće uzeti oružje u vlastite ruke dok mu ga ona sama ne da.

subota, 25.08.2007.

Mitologija Kelta

Gwydion – gospodar iluzije i mašte drevnih Kelta

Ako samo malo skrenemo pozornost s boga Neba i njegovog sina, možemo onda spomenuti i drugu božansku djecu Doninu, a kao eksponente onih životno važnih umijeća za koja su drevni narodi smatrali da su ih bogovi izravno prenosili ljudima. Tako je Don imala brata Matha, koji je sin tajnovitog Mathonwya koji je opet dobri bog Podzemlja, vrlo je srodan gaelskom Beliu, ili pak je to možda jedan te isti bog, samo sada ovdje kod Brita ima drugo ime. Ako Athumanunh opet samo na sebi svojstven način krene u razne mitološke usporedbe razumljive i znane samo njemu, onda je lako Matha, ili Belia, poistovjetiti s Plutonom, ili pak Hadom možda, jer su svi oni posjedovatelji i darovatelji kovine (metala). Po vjerovanju drevnih Kelta, a i mnogih drugih drevnih naroda mudrost i bogatstvo upravo i dolaze iz Podzemlja. Tako je Math u mitološkim pričama darovao magijsko znanje svom nećaku Gwydionu, a kojeg opet po Athumanunhovom slijedu štuju i drevni Teutonci, ali opet pod drugim imenom Woden, ako opet Athumanunh nastavi slijed onda je to Odin, ali ne! Bolje da Athumanunh ne pretjera u svojim promišljanjima da opet ne bi unio 'zbunjažu'. Dakle, Gwydion je druid bogova, gospodar iluzije i mašte drevnih Kelta, božanski učitelj svega što je dobro i korisno, pa je on tako prijatelj i pomagač ljudskoga roda smrtnoga. Gwydion božanski pravednik neumoljiv je ratnik protiv svih moći koje se ne žele staviti u službu krhkoga ljudskoga roda. 'Rame uz rame' Gwydionu leđa čuvaju njegova božanska braća u tom 'Svetom ratu' za dobrobit roda ljudskoga. Bore se tako hrabro uz Gwydiona njegova božanska braća Amaethon – bog poljodjelstva i Govannan – bog kovaštva, koji dakako, opet može po Athumanunhu biti poistovjećen s gaelskim bogom Goibniuom. Božanska supružnica Gwydiona je Arianrod (srebreni krug – po Athumanunhu) rodila je božanske blizance Dylana i Llewa (snage Svijetla i Tame - po Athumanunhu). Drevni Kelti Tamu povezuju s morem, pa je božanski blizanac Tame nazvan Dylan (sin vala – po Athumanunhu). Dylana je ubio njegov ujak, pa ga po mitološkim pričama drevnih Kelta još i danas oplakuju valovi mora koja zapljuskuju obale Britanije, Irske, Škotske i tajnovitog otoka Man. Doista, predivne legende povezuju se s nesretnom smrću Dylana. Tako po tim legendama još i danas buka valova, na ušću rijeke Conway, podsjeća na samrtnički hroptaj smrtno ranjenog Dylana. Drugo dijete Gwydiona i Arianrod je blizanac Llew, opet će Athumanunh povući tanku nit prema gaelskom Lughu Lamhfadu (svijetlo dugorukog – po Athumanunhu). Kao i sva solarna mitološka božanstva i Llew je rastao nevjerojatno brzo (s godinu dana izgledao je kao da ima dvije, s dvije kao da ima četiri, s četiri kao da ima osam … ovaj misteriozni božanski niz možete nastaviti i sami). Llew je stalno pratio svoga oca Gwydiona. Ah, dobro, Athumanunh nastavi drugi put.

utorak, 21.08.2007.

Mitologija Kelta

Annwn – tajnoviti Svijet drevnih Kelta

Drevni Kelti u svojim su mitološkim pričama opisali i tajnoviti Svijet u kojem nema Smrti, nema rada, nema zime. To tajnovito kraljevstvo koje su drevni Kelti nazvali Annwn (ne – svijet – po Athumanunhu) nastanjuju vječno mladi bogovi i božice, duhovi i vilinski narod. Taj keltski ne – svijet predstavljan je kao jednako stvaran Svijet ljudi, a u mitološkim pričama vrlo su česti prijelazi iz jednog u drugi (iz Svijeta bogova u Svijet ljudi – po Athumanunhu) Svijet. No, ponekad se taj prijelaz mora obaviti i može obaviti samo uz pomoć čarolije druida. Ako ste pomislili da se samo ljudi obraćaju za pomoć bogovima onda ste se prevarili. Kod Kelta bogovi se vrlo često obraćaju za pomoć ljudima. Tako se Pwyll zamjenjuje Arawnom kraljem Annwna, a sve kako bi ubio njegovog protivnika Hafgana. Athumanunh će Vas podsjetiti da je i u irskoj (gaelskoj) keltskoj mitologiji junak Cuchulainn došao na jedan dan pomoći Labraidu Hitrog Mača protiv njegovih protivnika koji dolaze iz drugog ne – svijeta. Sve te tajnovite i nevjerojatne priče po Athumanunhu su najvjerojatnije nastale u svezi sa univerzalnim sjećanjem Kelta na kulturni sraz kada su Kelti iz željeznog doba provalili u svoju pradomovinu u kojoj su Kelti bili 'u ne tako' naprednom dobu. Tako se željezo vrlo često predstavlja kao najveća nevolja tog drugog svijeta, jer čak ni bogovi ne mogu upravljati tom kovinom.

nedjelja, 19.08.2007.

Mitologija Kelta

Bogovi drevnih Brita - djeca Done, Nudda i Llyra

Bogovi drevnih Brita (Velšana) ponekad se u mitološkim pričama prikazuju i dijele kao 'Djeca Done', ili 'Djeca Nudda', ili pak kao 'Djeca Llyra'. No, po Athumanunhu tu se zapravo radi o samo dvije obitelji, o dvije božanske dinastije, jer Nudd (Athumanunh ga ponekad sretne u pričama i kao Lludd) uvijek je opisivan kao sin boga Belia, a upravo je Belia supružnik božice majke Done. Tu pak Athumanunh vrlo lagano i bez većih problema može zaključiti da je božica majka Dona zapravo božanska majka Dannu, odnosno majka božanstava Tuatha De Dananna. Ako je to tako onda je i Belia drevnih Brita isto što i Bole drevnih Galea, dakako i jednih i drugih drevnih Kelta. Ako pak Athumanunh malo podrobnije pogleda drugu božansku obitelj drevnih Brita onda je i tu sve zorno i čisto. Djeca Llyra isto su što i djeca Lera, gaelskog boga mora. Eto tako i kod drevnih Brita imamo dvije suparničke božanske obitelji, a njihove veličanstvene bitke i borbe zapravo simboliziraju sukob moći Neba i Mora, Svijetla i Tame, Života i Smrti, pa opet imamo i tu nešto što smo već sreli kao bitku između nebeskih Tuatha De Dananna i morskih Fomora. Athumanunh je opet sasvim siguran da 'Djeca Done' moraju biti nebeska božanstva, a evo i zašto. Sjajna 'Kasijopeina stolica' Britima je 'Llys Don' (Donin dvor – po Athumanunhu), sjajna 'Sjeverna Kruna' Britima je 'Caer Arianrod' (Dvorac Arianrod – po Athumanunhu), a Arianrod je nitko drugi no moćna i predivna kćer Donina, pa onda 'Mliječni Put' (Dvorac Gwydiona – po Athumanunhu), a Gwydion je nitko drugi nego božanski pravednik sin Donin. Mogao bi tako Athumanunh još pobrojati, ali će završiti s moćnim Nuddom ili Lluddom, odnosno glavom božanske obitelji koji pak se može uspoređivati s antičkim grčkim Zeusom, a kome je vrlo sličan Llaw Ereint (Srebrena ruka – po Athumanunhu), a to se opet da povezati s gaelskim Nuadom Srebrnorukim. Tu su doista davno prije legende morale biti ispremiješane, a nama ne preostaje ništa drugo nego da im se samo divimo i uživamo u njima, dakako, oni koji to mogu i žele, a oni kojima to izgleda smiješno neka potraže nešto drugo što će ih isto tako impresionirati i zabaviti. Dobro, Athumanunh ide dalje u svojim koračanjima kroz drevne mitološke priče davno prije zaboravljene, ali još uvijek tajnovite, lijepe i mudre.

petak, 17.08.2007.

Mitologija Kelta

Waleski (Velški) bogovi

Eh, da sada je Athumanunh odlutao već jako, jako daleko u mitologiju drevnih Kelta i tko zna gdje bi njemu bio kraj u tim pričama, a koje bi Vi sve manje razumjeli, jer Athumanunh bi dakako priče pisao na sve teži i samo njemu svojstven način. Zato će Athumanunh malo 'zakočiti', pa se vratiti opet na početak, opet s keltskim mitološkim božanstvima, no, u velškim pričama. Dakle, opet je Athumanunhu teško započeti, jer i velške mitološke priče i opisi božanstava ne dolaze u cjelovitoj formi. Baš poput gaelskih (irskih) i velške su priče iskrivljene zahvaljujući euhemeristima. Uf, Athumanunh i njegove čudne riječi! Gdje li ih samo pronađe, no, dobro pokuša ih Athumanunh i objasniti. Dakle, euhemerist, po Athumanunhu, euche – molitva i meristem – dijelim se… Ah, opet će Athumanunh sve zakomplicirati, ma nema veze, idemo dalje. Velška mitološka božanstva samo se u 'Četiri grane Mabinogija' pojavljuju kao nadnaravna božanska bića, s nesputanim ograničenjima kojima su okruženi obični smrtnici. Samo u ta četiri mitološka fragmenta, te u nekoliko razbacanih navoda u mitološkim pjesmama, velška božanstva moraju se potražiti ispod doista čudnih i nerazumljivih zamaskiranih pojavnosti. Onda opet, postoje i neki dijelovi koje su normansko-francuski pripovjedači skroz preokrenuli na samo njima razumljiv način, pa su tako preokrenuli mitološke heroje i božanstva u vitezove koje ćete Vi lako prepoznati kao Arthurove Vitezove Okruglog stola onog trenutka kada Vam ih Athumanunh počne opisivati. No, bilo kako da bilo, sve to u toj tajnovitoj, divnoj i nepredvidivoj mitologiji, koju Vam Athumanunh pokušava dočarati, bez obzira na razne promjenljivosti i skrivenosti, prava priroda ipak je lako prepoznatljiva – Irci i Velšani, (Gaeli i Briti – po Athumanunhu), samo su dvije grane jedne te iste rase – keltske. U pričama i božanstvima koja će Vam Athumanunh opisivati u slijedećim danima lako ćete prepoznati obilježja božanstvenih Tuatha De Dananna.

srijeda, 15.08.2007.

Mitologija Kelta

Smrt sinova Usnacha – prokletstvo 'brda obraslog travom'

Tako su sinovi Usnacha stavili Deirdre u sredinu štiteći je svojim tijelima i oklopima te izašli iz palače. Razvila se bespoštedna borba, a sinovi Usnacha sigurno bi se spasili da Conchobar nije zapovjedio druidu Cathbadu da na njih baci čaroliju, a on će ih kasnije poštedjeti smrti. Dakako, Cathbad je pristao naivno vjerujući u kraljevo poštenje i čast. Tako je Chatbad stvorio pred sinovima Usnacha iluziju olujnog mora. Naoise je odmah podigao Deirdre na svoja snažna ramena, te su braća zaplivala. No, valovi su postajali sve snažniji i viši, pa su napokon sinovi Usnacha odbacili svoje oružje i oklope kako bi se lakše održavali na površini uzburkanog mora. Doista, morao je to biti čudnovat prizor koji su vidjeli i sami zbunjeni ratnici Crvene grane. Sinovi Usnacha plivali su na suhoj zemlji. Onda pak prije nego je ova opsjena izgubila svoju moć Conchobar zapovijedi da se sinovi Usnacha sputaju i izvedu pred njegov sud. Unatoč obećanju Conchobar ih je odmah osudio na smrt poradi izdaje kralja i njegovih zakona. No, sada se kralj Conchobar našao u problemima. Naime, nitko iz redova ratnika Crvene grane nije želio zadati smrtni udarac sinovima Usnacha. Već pomalo ljuti i razočarani kraljevim nepoštenjem slavni ratnici Crvene grane redom su odbijali kralju poslušnost. No, opet tada, kao i uvijek mnogo puta prije, a i kasnije pronašao se netko. Bio je to neki stranac iz Norveške koji se tu našao nitko ne zna otkuda, pa se on ponudio za smaknuće braće. Naime, njegovog oca u dvoboju ubio je njihov otac. Sada je trebalo odabrati red smaknuća, no, svaki od braće molio je da baš on bude prvi, kako ne bi gledao smaknuće svoje braće. Opet se Conchobar našao na mukama, jer posljednju želju je morao ispoštivati. Na kraju Conchobaru je pomogao sam Naoise koji je strancu iz Norveške ponudi svoj čarobni mač nazvan 'Osvetnik', a koji mu je darovao sam bog Manannan, sin boga Llyra. Tako su braća kleknula jedan pored drugoga, a jedan udarac 'Osvetnika' istodobno im je odrubio glave. Deirdre je oplakala braću i tada i ona tajnovito preminula. Na kraju Conchobar je tako postigao jalovu pobjedu. Lijepa Deirdre pobjegla mu je još jednom, sada u vječnu i nepovratnu smrt, njegovi ratnici Crvene grane nikada mu nisu zaboravili i oprostili pogubljenje plemenitih sinova Usnacha. Fergus pak kad se vratio s gozbe okupio je sve svoje vojnike i silno napao ratnike Crvene grane, te mnoge od njih pobio. U toj razjarenoj osveti Fergus je ubio i drugog (posljednjeg Conchobarovog sina nasljednika – po Athumanunhu), te zauvijek otkazao poslušnost kralju i Ulsteru prešavši na stranu najljućih protivnika Ulstera – Ailillu i kraljici Medb iz Connaughta. Druid Chatbad pak je zauvijek prokleo i kralja i kraljevstvo strašnim prokletstvom da više nikada nitko od roda Conchobarovog ne vlada Emain Machom. Prokletstvo se i ispunilo. Ulster je usamljen branio samo veliki ratnik i junak Cuchulainn, a kada je i on nestao Ulster je pao. Uskoro je slavni Emain Mache i cijeli Ulster postao samo ono što je i danas – tužno 'brdo obraslo travom' na kojem ni drveće ne želi rasti.

nedjelja, 12.08.2007.

Mitologija Kelta

Povratak sinova Usnacha

Kada je Fergus sa svoja dva sina stigao u Albu, iskrcali su se na obale Loch Etive, jer tu su obitavali plemeniti sinovi Usnacha. Braća, Naoise, Ainle i Ardan, mirno su sjedili i uživali u mirisima jutra kada su začuli Fergusov ratnički povik. 'Ovo je zov čovjeka iz Eire, bojni poklič junaka Crvene grane, nekoga iz dragog nam Ulstera.', kazao je Naoise. Deirdre je sva užasnuta, predosjećajući nevolje, užasnuta preklinjala Naoisea: 'Ne odgovaraj na poziv. To je samo poklič nekog čovjeka iz Albe.' No, braća nisu poslušala Deirdre, zaželjevši se prijatelja iz domaje oni odluče potražiti čovjeka koji je uputio poziv. Na obalu je otišao Ardan i pronašao Fergusa sa sinovima, te poslušao njihovu poruku koju su donijeli od kralja Conchobara. Ardan nije želio odlučiti sam, pa ih je poveo k braći svojoj. Nakon kraćeg vremena sinovi Usnacha, na užas Deirdre, odluče se na povratak u Ulster. Ka da su sinovi Usnacha u pratnji Fergusa i njegovih sinova prešli more i stigli do duna Borracha, Borrach im je osobno izašao u susret i poželio dobrodošlicu i sretan povratak u Ulster. Borrach je po Conchobarovom nalogu tada pozvao Fergusa na gozbu. Poziv je Fergusa silno uznemirio i razljutio, naime, Fergus je sada bio sasvim siguran da je upao u Conchobarovu podlu zamku, ali u tadašnje doba odbijanje poziva na gozbu predstavljalo je uvredu i gubitak časti, pa Fergus nije mogao odbiti poziv. Tako su put prema Emain Machu sinovi Usnacha nastavili u pratnji Fergusovih sinova Illana Lijepog i Buinnea Nemilosrdnog, usprkos negodovanju sinova Usnacha i ne veliki užas Deirdre koja je sve više slutila nesreću. Kada su napokon stigli u Emain Machu, kralj Conchobar ponudio im je najljepše dvornice palače ratnika Crvene grane da se smjeste i odmore od puta. Padom mraka Conchobar je poslao Levarchama, starog Deirdreinog učitelja da ode i vidi je li Deirdre još uvijek lijepa i privlačna. Mudri stari učitelj Levarcham odmah je shvatio naum Conchobara i pokušao popraviti stvari koje su sada već poprimile skroz loši tijek. Naime, stari je učitelj Levarcham upozorio je sinove Usnacha na moguću podlost Conchobara, a potom ovako izvijestio kralja Conchobara: 'Deirdre je od teškog života u planinama Albe ostarjela i njezino lice i stas potpuno su narušeni, te više nije vrijedna kraljevskog interesa.' Ovo je na trenutak pokolebalo Conchobara u provedbi njegove namjere, pa je on počeo preispitivati vlastitu odluku da li bi uopće bilo mudro napasti plemenite sinove Usnacha. No, previše vina u Conchobaru je opetovano probudilo sumnju te je on još jednom poslao drugog glasnika da se uvjeri u ljepotu Deirdre. Tog drugog skoroteču Conchobarovog Deirdre je prokazala Naoiseu, a ovaj je hitnuo šahovsku figuru i pogodio kraljevskog glasnika ravno u oko. Glasnik je ipak izvijestio Conchobara: 'Čak i bez jednog oka vidio sam bajnu i predivnu ljepotu Deirdre.' Ovo je nanovo toliko razgnjevilo Conchobara da je on odmah zapovjedio ratnicima Crvene grane da se napadne palača, te da se pobiju svi osim Deirdre. No, pred ratnike crvene grane hrabro je stao sam Buinne Nemilosrdni i s lakoćom je odbio sve napade. Tada je Conchobar izašao pred Buinnea i ponudio mu 'stotninu' Ulstera samo ako napusti sinove Usnacha. Buinne Nemilosrdni u početku se dvoumio, ali je kasnije ipak pristao. No, darovana zemlja iste je noći tajnovito zauvijek postala neplodna i negostoljubiva. Ultonijanci su pokušali novi napad na palaču Crvene grane, ali ih je sada dočekao Illan Lijepi i opet ih pokosio. Conchobar se nije usudio i njemu ponuditi zemlju nego je protiv njega poslao svog sina Fiacha naoružanog magičnim oružjem u čijoj je opremi bio i čarobni štit Moaner koji je rikao i dozivao pomoć kada bi njegov vlasnik bio u smrtnoj opasnosti. Dvoboj Illana i Fiacha bio je žestok, ali je na kraju Illan ipak bio bolji i spretniji. Fiach se sakrio iza štita želeći se spasiti od Illanovog bijesa, pa je čarobni štit Moaner počeo rikati i dozivati u pomoć. Poziv u pomoć prvi je čuo Conall pobjednik koji je pomislio da mu je kralj u opasnosti, pa je požurio na poprište, te bez prethodne provjere hitnuo svoje čarobno koplje nazvano 'Plavozelen'. Koplje je smrtno ranilo Illana koji je izdahnuo na rukama Conallovim. Prije smrti Illan je sve objasnio Conallu, a ovaj je sav razjaren ubio kraljevog sina Fiacha. Treći je put ponovljen napad na palaču Crvene grane. Sinovi Usnacha napad su odbili i uspjeli se održati sve do jutra, a tada su shvatili da će morati, ili se predati, ili izginuti u bitki s ratnicima Crvene grane.

petak, 10.08.2007.

Mitologija Kelta

Conchobarova osvetoljubivost

Onda jednom, kada su hrabri ratnici Crvene grane, Ultonijanci u mnogim bitkama veličanstveni, pripremili veliku gozbu svome kralju u Emain Machi, osvetoljubivi Conchobar podmuklo ih zapita: 'Jeste li Vi junaci redom odabrani, ikada čuli za plemenitije društvo od Vašega?' Dakako, ratnici Crvene grane, bitkama vični Ultonijanci, složno odgovoriše da na Svijetu ne može biti još jedno takovo društvo koje bi bilo plemenitije i hrabrije od njihovog. Na to će kralj Conchobar zajedljivo: 'Tri sina Usnacha mogu sami obraniti Ulster od svakojakog, pa i brojčano nadmoćnijeg, neprijatelja. Samo oni su sada u progonstvu koje dragovoljno izabraše zbog neke žene ni sam ne znam kakve. Ja bih im rado poželio dobrodošlicu u povratku i gozbu im priredio kad bi se oni napokon poželjeli vratiti u Ulster.' Ratnici Crvene grane znali su za plemenitost i hrabrost sinova Usnacha koja je bila neupitna i ničime ukaljana, pa su pognutih glava odgovorili kralju Conchobaru: 'O, kralju naš, mi bismo isto kazali već davno prije da smo se usudili.' Sada će Conchobar: 'Ako je to tako, onda ću ja poslati jednog od moja tri najveća junaka da ih potraži i pozove ih na povratak u Ulster. Bit će to Conall Pobjednik, ili sin Sualtama Cuchulain Nepobjedivi, ili pak možda sin Roya Forgus Veliki. Samo prije moram spoznati koji mi je od njih trojice najodaniji.' Prvo je kralj Conchobar pozvao Conalla: 'Što bi ti Conalle učinio da te pošaljem po sinove Usnacha i da oni na tom povratku stradaju?' Conal Pobjednik spremno odgovori: 'Nema čovjeka u Ulsteru kojeg ja ne bih ubio ako se to dogodi.' Na taj njegov odgovor kralj Conchobar odgovori: 'Vidim da ti ja nisam najdraži.' Conchobar otpusti Conalla, pa pozove Cuchulaina, te mu postavi isto pitanje. Cuchulain Nepobjedivi još spremnije odgovori: 'Prisežem životom svojim da se to dogodi, pa makar i po Tvojoj zapovijedi kralju moj, glavu bih ti skinuo.' Conchobar se nasmije: 'Zaista ni ti nisi taj kojeg bih poslao po sinove Usnacha.' Otpusti Cuchulaina i pozove Fergusa Velikog, te i njemu postavi isto pitanje. Fergus odgovori: 'Ako bi netko ubio sinove Usnacha pod mojom zaštitom ja bih se osvetio svakomu, ali tebe kralju bih poštedio.' Osmjeh i zadovoljstvo silno obuzmu Conchobara, te on odabere Fergusa za ostvarenje svog podlog plana koji ne dolikuje kralju. 'Ti si taj koji će vratiti sinove Usnacha natrag u Ulster! Kreni sutra i ne odmaraj se putom, a kada opet stupiš u Ulster, kod Borrachovog duna, ma što da se dogodi ti pošalji sinove Usnacha bez oklijevanja meni!' Tako je slijedećeg jutra Fergus sa svoja dva sina, Illanom Lijepim i Buinneom Nemilosrdnim, krenuo svojim brodom prema Albi, ne sluteći podlost svojega kralja.

ponedjeljak, 06.08.2007.

Mitologija Kelta

Rođenje Deirdre – Chatbadovo proročanstvo

U ono davno doba kada je kralj Conchobar iz Ulstera priredio veliko slavlje u kući jednoga od svojih barda, (bard – po Athumanunhu je narodni pjesnik i pjevač starih Kelta), imena Fedlimid, ovome se rodila kćer. Druid Cathbad nad kolijevkom je izrekao strašno proročanstvo: 'Izrasti će u najljepšu ženu koju je Svijet ikada vidio, ali će njezina ljepota biti fatalna i donijet će smrt mnogim herojima i inim ratnicima Ulstera.' Kada su to čuli ratnici Crvene grane, zatražili su smrt za malenu Deirdre, ali je kralj Conchobar odbio zahtjev ratnika svojih i predao dijete jednoj svojoj povjerljivoj služavki zapovjedivši joj da sakrije Deirdre na tajnovitom mjestu u planinama sve dok ne stasa u djevojku, a tada će se on, kralj Ulstera, oženiti njome. Tako je Deirdre odvedena u tajnovitu skrivenu kolibu koja se nalazila daleko od svih putova tada znanih. Malena Deirdre rasla je uz dadilju, a njezinu ljepotu u nadolaženju vidjele su samo šumske ptice i ostale planinske životinje. No, Deirdre je silno poželjela biti voljena. Tako jednoga dana kada je njezina dadilja ubila tele kako bi im priskrbila meso, Deirdre vidjevši crvenu krv koja je privukla crne gavrane, silno poželi: 'Željela bih da me oženi mladić koji ima crnu kosu kao gavran, kožu bijelu kao snijeg i obraze crvene kao krv.' Dadilja neoprezno odgovori Deirdre: 'Takav čovjek doista i postoji. To je Naoise, jedan od sinova Usnacha, velikog junaka naroda kralja Conchobara.' Da, nije trebalo dugo Deirdre da nagovori svoju skrbnicu da joj dovede lijepog Naoisea na razgovor. Naoise je bio očaran ljepotom Deirdre, pa je na njezin nagovor da je odvede što dalje od kralja Conchobara, odmah pristao. Tako je Naoise u pratnji svoje braće Ardana i Ainka, te njihovih ratnika, prebjegao s Deirdre iz Ulstera u Albu (Škotska – po Athumanunhu). Tako su sinovi Usnacha sada lutali Albom, lovili jelene i u bitkama pomagali narodu Albe. No, osvetoljubivi kralj Conchobar nije mogao zaboraviti ljepotu Deirdre, pa je samo čekao priliku da se osveti sinovima Usnacha. Na tu priliku nije trebao dugo čekati.

<	kolovoz, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
		1	2	3	4	5
6	7	8	9	10	11	12
13	14	15	16	17	18	19
20	21	22	23	24	25	26
27	28	29	30	31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

Linkovi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...