Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
nedjelja, 19.08.2007.
Mitologija Kelta
Bogovi drevnih Brita - djeca Done, Nudda i Llyra
Bogovi drevnih Brita (Velšana) ponekad se u mitološkim pričama prikazuju i dijele kao 'Djeca Done', ili 'Djeca Nudda', ili pak kao 'Djeca Llyra'. No, po Athumanunhu tu se zapravo radi o samo dvije obitelji, o dvije božanske dinastije, jer Nudd (Athumanunh ga ponekad sretne u pričama i kao Lludd) uvijek je opisivan kao sin boga Belia, a upravo je Belia supružnik božice majke Done. Tu pak Athumanunh vrlo lagano i bez većih problema može zaključiti da je božica majka Dona zapravo božanska majka Dannu, odnosno majka božanstava Tuatha De Dananna. Ako je to tako onda je i Belia drevnih Brita isto što i Bole drevnih Galea, dakako i jednih i drugih drevnih Kelta. Ako pak Athumanunh malo podrobnije pogleda drugu božansku obitelj drevnih Brita onda je i tu sve zorno i čisto. Djeca Llyra isto su što i djeca Lera, gaelskog boga mora. Eto tako i kod drevnih Brita imamo dvije suparničke božanske obitelji, a njihove veličanstvene bitke i borbe zapravo simboliziraju sukob moći Neba i Mora, Svijetla i Tame, Života i Smrti, pa opet imamo i tu nešto što smo već sreli kao bitku između nebeskih Tuatha De Dananna i morskih Fomora. Athumanunh je opet sasvim siguran da 'Djeca Done' moraju biti nebeska božanstva, a evo i zašto. Sjajna 'Kasijopeina stolica' Britima je 'Llys Don' (Donin dvor – po Athumanunhu), sjajna 'Sjeverna Kruna' Britima je 'Caer Arianrod' (Dvorac Arianrod – po Athumanunhu), a Arianrod je nitko drugi no moćna i predivna kćer Donina, pa onda 'Mliječni Put' (Dvorac Gwydiona – po Athumanunhu), a Gwydion je nitko drugi nego božanski pravednik sin Donin. Mogao bi tako Athumanunh još pobrojati, ali će završiti s moćnim Nuddom ili Lluddom, odnosno glavom božanske obitelji koji pak se može uspoređivati s antičkim grčkim Zeusom, a kome je vrlo sličan Llaw Ereint (Srebrena ruka – po Athumanunhu), a to se opet da povezati s gaelskim Nuadom Srebrnorukim. Tu su doista davno prije legende morale biti ispremiješane, a nama ne preostaje ništa drugo nego da im se samo divimo i uživamo u njima, dakako, oni koji to mogu i žele, a oni kojima to izgleda smiješno neka potraže nešto drugo što će ih isto tako impresionirati i zabaviti. Dobro, Athumanunh ide dalje u svojim koračanjima kroz drevne mitološke priče davno prije zaboravljene, ali još uvijek tajnovite, lijepe i mudre.
| < | kolovoz, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...