Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

srijeda, 15.08.2007.

Mitologija Kelta

Smrt sinova Usnacha – prokletstvo 'brda obraslog travom'

Tako su sinovi Usnacha stavili Deirdre u sredinu štiteći je svojim tijelima i oklopima te izašli iz palače. Razvila se bespoštedna borba, a sinovi Usnacha sigurno bi se spasili da Conchobar nije zapovjedio druidu Cathbadu da na njih baci čaroliju, a on će ih kasnije poštedjeti smrti. Dakako, Cathbad je pristao naivno vjerujući u kraljevo poštenje i čast. Tako je Chatbad stvorio pred sinovima Usnacha iluziju olujnog mora. Naoise je odmah podigao Deirdre na svoja snažna ramena, te su braća zaplivala. No, valovi su postajali sve snažniji i viši, pa su napokon sinovi Usnacha odbacili svoje oružje i oklope kako bi se lakše održavali na površini uzburkanog mora. Doista, morao je to biti čudnovat prizor koji su vidjeli i sami zbunjeni ratnici Crvene grane. Sinovi Usnacha plivali su na suhoj zemlji. Onda pak prije nego je ova opsjena izgubila svoju moć Conchobar zapovijedi da se sinovi Usnacha sputaju i izvedu pred njegov sud. Unatoč obećanju Conchobar ih je odmah osudio na smrt poradi izdaje kralja i njegovih zakona. No, sada se kralj Conchobar našao u problemima. Naime, nitko iz redova ratnika Crvene grane nije želio zadati smrtni udarac sinovima Usnacha. Već pomalo ljuti i razočarani kraljevim nepoštenjem slavni ratnici Crvene grane redom su odbijali kralju poslušnost. No, opet tada, kao i uvijek mnogo puta prije, a i kasnije pronašao se netko. Bio je to neki stranac iz Norveške koji se tu našao nitko ne zna otkuda, pa se on ponudio za smaknuće braće. Naime, njegovog oca u dvoboju ubio je njihov otac. Sada je trebalo odabrati red smaknuća, no, svaki od braće molio je da baš on bude prvi, kako ne bi gledao smaknuće svoje braće. Opet se Conchobar našao na mukama, jer posljednju želju je morao ispoštivati. Na kraju Conchobaru je pomogao sam Naoise koji je strancu iz Norveške ponudi svoj čarobni mač nazvan 'Osvetnik', a koji mu je darovao sam bog Manannan, sin boga Llyra. Tako su braća kleknula jedan pored drugoga, a jedan udarac 'Osvetnika' istodobno im je odrubio glave. Deirdre je oplakala braću i tada i ona tajnovito preminula. Na kraju Conchobar je tako postigao jalovu pobjedu. Lijepa Deirdre pobjegla mu je još jednom, sada u vječnu i nepovratnu smrt, njegovi ratnici Crvene grane nikada mu nisu zaboravili i oprostili pogubljenje plemenitih sinova Usnacha. Fergus pak kad se vratio s gozbe okupio je sve svoje vojnike i silno napao ratnike Crvene grane, te mnoge od njih pobio. U toj razjarenoj osveti Fergus je ubio i drugog (posljednjeg Conchobarovog sina nasljednika – po Athumanunhu), te zauvijek otkazao poslušnost kralju i Ulsteru prešavši na stranu najljućih protivnika Ulstera – Ailillu i kraljici Medb iz Connaughta. Druid Chatbad pak je zauvijek prokleo i kralja i kraljevstvo strašnim prokletstvom da više nikada nitko od roda Conchobarovog ne vlada Emain Machom. Prokletstvo se i ispunilo. Ulster je usamljen branio samo veliki ratnik i junak Cuchulainn, a kada je i on nestao Ulster je pao. Uskoro je slavni Emain Mache i cijeli Ulster postao samo ono što je i danas – tužno 'brdo obraslo travom' na kojem ni drveće ne želi rasti.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...