Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu
petak, 10.08.2007.
Mitologija Kelta
Conchobarova osvetoljubivost
Onda jednom, kada su hrabri ratnici Crvene grane, Ultonijanci u mnogim bitkama veličanstveni, pripremili veliku gozbu svome kralju u Emain Machi, osvetoljubivi Conchobar podmuklo ih zapita: 'Jeste li Vi junaci redom odabrani, ikada čuli za plemenitije društvo od Vašega?' Dakako, ratnici Crvene grane, bitkama vični Ultonijanci, složno odgovoriše da na Svijetu ne može biti još jedno takovo društvo koje bi bilo plemenitije i hrabrije od njihovog. Na to će kralj Conchobar zajedljivo: 'Tri sina Usnacha mogu sami obraniti Ulster od svakojakog, pa i brojčano nadmoćnijeg, neprijatelja. Samo oni su sada u progonstvu koje dragovoljno izabraše zbog neke žene ni sam ne znam kakve. Ja bih im rado poželio dobrodošlicu u povratku i gozbu im priredio kad bi se oni napokon poželjeli vratiti u Ulster.' Ratnici Crvene grane znali su za plemenitost i hrabrost sinova Usnacha koja je bila neupitna i ničime ukaljana, pa su pognutih glava odgovorili kralju Conchobaru: 'O, kralju naš, mi bismo isto kazali već davno prije da smo se usudili.' Sada će Conchobar: 'Ako je to tako, onda ću ja poslati jednog od moja tri najveća junaka da ih potraži i pozove ih na povratak u Ulster. Bit će to Conall Pobjednik, ili sin Sualtama Cuchulain Nepobjedivi, ili pak možda sin Roya Forgus Veliki. Samo prije moram spoznati koji mi je od njih trojice najodaniji.' Prvo je kralj Conchobar pozvao Conalla: 'Što bi ti Conalle učinio da te pošaljem po sinove Usnacha i da oni na tom povratku stradaju?' Conal Pobjednik spremno odgovori: 'Nema čovjeka u Ulsteru kojeg ja ne bih ubio ako se to dogodi.' Na taj njegov odgovor kralj Conchobar odgovori: 'Vidim da ti ja nisam najdraži.' Conchobar otpusti Conalla, pa pozove Cuchulaina, te mu postavi isto pitanje. Cuchulain Nepobjedivi još spremnije odgovori: 'Prisežem životom svojim da se to dogodi, pa makar i po Tvojoj zapovijedi kralju moj, glavu bih ti skinuo.' Conchobar se nasmije: 'Zaista ni ti nisi taj kojeg bih poslao po sinove Usnacha.' Otpusti Cuchulaina i pozove Fergusa Velikog, te i njemu postavi isto pitanje. Fergus odgovori: 'Ako bi netko ubio sinove Usnacha pod mojom zaštitom ja bih se osvetio svakomu, ali tebe kralju bih poštedio.' Osmjeh i zadovoljstvo silno obuzmu Conchobara, te on odabere Fergusa za ostvarenje svog podlog plana koji ne dolikuje kralju. 'Ti si taj koji će vratiti sinove Usnacha natrag u Ulster! Kreni sutra i ne odmaraj se putom, a kada opet stupiš u Ulster, kod Borrachovog duna, ma što da se dogodi ti pošalji sinove Usnacha bez oklijevanja meni!' Tako je slijedećeg jutra Fergus sa svoja dva sina, Illanom Lijepim i Buinneom Nemilosrdnim, krenuo svojim brodom prema Albi, ne sluteći podlost svojega kralja.
| < | kolovoz, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
Linkovi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...