Waleski (Velški) bogovi
Eh, da sada je Athumanunh odlutao već jako, jako daleko u mitologiju drevnih Kelta i tko zna gdje bi njemu bio kraj u tim pričama, a koje bi Vi sve manje razumjeli, jer Athumanunh bi dakako priče pisao na sve teži i samo njemu svojstven način. Zato će Athumanunh malo 'zakočiti', pa se vratiti opet na početak, opet s keltskim mitološkim božanstvima, no, u velškim pričama. Dakle, opet je Athumanunhu teško započeti, jer i velške mitološke priče i opisi božanstava ne dolaze u cjelovitoj formi. Baš poput gaelskih (irskih) i velške su priče iskrivljene zahvaljujući euhemeristima. Uf, Athumanunh i njegove čudne riječi! Gdje li ih samo pronađe, no, dobro pokuša ih Athumanunh i objasniti. Dakle, euhemerist, po Athumanunhu, euche – molitva i meristem – dijelim se… Ah, opet će Athumanunh sve zakomplicirati, ma nema veze, idemo dalje. Velška mitološka božanstva samo se u 'Četiri grane Mabinogija' pojavljuju kao nadnaravna božanska bića, s nesputanim ograničenjima kojima su okruženi obični smrtnici. Samo u ta četiri mitološka fragmenta, te u nekoliko razbacanih navoda u mitološkim pjesmama, velška božanstva moraju se potražiti ispod doista čudnih i nerazumljivih zamaskiranih pojavnosti. Onda opet, postoje i neki dijelovi koje su normansko-francuski pripovjedači skroz preokrenuli na samo njima razumljiv način, pa su tako preokrenuli mitološke heroje i božanstva u vitezove koje ćete Vi lako prepoznati kao Arthurove Vitezove Okruglog stola onog trenutka kada Vam ih Athumanunh počne opisivati. No, bilo kako da bilo, sve to u toj tajnovitoj, divnoj i nepredvidivoj mitologiji, koju Vam Athumanunh pokušava dočarati, bez obzira na razne promjenljivosti i skrivenosti, prava priroda ipak je lako prepoznatljiva – Irci i Velšani, (Gaeli i Briti – po Athumanunhu), samo su dvije grane jedne te iste rase – keltske. U pričama i božanstvima koja će Vam Athumanunh opisivati u slijedećim danima lako ćete prepoznati obilježja božanstvenih Tuatha De Dananna.
Post je objavljen 17.08.2007. u 22:37 sati.