Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

nedjelja, 29.07.2007.

Mitologija Kelta

Baile i Aillin – keltski (irski) Romeo i Julija

Baile je bio nasljednik krune Ulstera, sin ulsterskog kralja Buaina, a Aillin pak je bila kćer Laoghairea, kralja Leinstera. U to davno doba ova dva kraljevstva bila su u žestokim zavadama, svađama i ratovima, a kako to uvijek biva mladi nasljednici i ponos slavne loze zaljube se 'do ušiju' i nikakve svađe i razmirice njih se ne tiču i ne umanjuju njihovu ljubav. No, opet kako to uvijek biva u tim davnim pričama o ljubavi, pojavi se fantomska sila i prijetnja koja želi uništiti i spriječiti ljubav mladih. Ta 'ljubav mladih', kako je nazva Athumanunh, toliko pak je jaka da je ni 'fantomska sila', kako opet Athumanunh nazva zlo koje je proizvod svađa i razmirica, ne može uništiti. No, da, bilo je to i tada u ta davna doba Ulstera i Leinstera. Dogovore tako, Baile i Aillin, svoj tajni ljubavni susret u Dundealganu Baileovom. Baile je stigao prvi, kad se pred njim pojavi stranac (sila fantomska – po Athumanunhu). Baile ga ugosti u svom Dundealganu, a kad ga je upitao odakle dolazi i kakve vijesti donosi stranac odgovori: 'Nikakve. Čuo sam da je lijepa Aillin krenula iz Leinstera u susret svojoj ljubavi, ali su je u tomu spriječili vojnici Leinstera. Njezino se srce slomilo od tuge i žalosna što neće vidjeti ljubav svoju ona umre od tuge neizmjerne.' Nakon ovoga Baile se zatvori u svoje dvornice i njegovo srce pukne od žalosti za izgubljenom Aillin. Na krilima fantomskog vjetra pojuri tada glasnik smrti do Aillin. Aillin ga lijepo i veselo primi u svojim odajama: 'Odakle dolaziš glasniče umorni od puta?' – željela je znati lijepa Aillin. Fantomski glasnik ogovori: 'Iz Ulstera, sa zelenih i divnih obala Dundealgana, gdje vidjeh vojnike kako podižu kamen svom kraljeviću koji je umro, a na kamenu je pisalo – Baile. Krenuo je taj kraljević naći se s voljenom ženom, ali mu zla Kob predvidi da je nikada vidjeti neće za života. Kraljević tada izabere smrt da bi barem u smrti vidio svoju ljubljenu.' Kad je Aillin ovo čula, srušila se mrtva. Vojnici Leinstera pokopaju svoju kraljevnu uz najveće počasti, a nakon nekoliko dana iz njezina groba izraste drvo jabuke čiji su plodovi ocrtavali lice Bailea. Isto tako na grobu Bailea izraslo je drvo tise koje je u krošnji poprimilo lijepi lik Aillin. Ova strašna tragedija silno pogodi oba drevna kraljevstva, pa druidi jednih i drugih posijeku stabla i na njihovim deblima stanu od tada zarezivati ljubavne tragedije. Mnogo pak godina kasnije božanska sila odluči da ova nijema počivališta Bailea i Aillin budu konačno zajedno. Tako je kralj imena Usamljeni zapovjedio da se oba debla prenesu u riznicu mitske Tare i tamo se čuvaju zajedno. Čim su stabla postavljena jedno pored drugog, ona se isprepletu tako snažno da ih više nikada nikakva, fantomska ni božanska sila nije mogla razdvojiti. Na kraju se tako nesretni Baile i Aillin sjedine u smrti zauvijek do vječnosti. Eto, tako ispiše Vam Athumanunh i tu tužnu ljubavnu tragediju, što njega silno podsjeti na ljubavnu tragediju Romea i Julije, pa iako priče nisu iste morate priznati da su vrlo slične, kao i mnoge druge nesretne ljubavne priče. No, dobro Athumanunh u svojim koračanjima ide dalje i već priprema priču koja opet njega, na samo njemu svojstven način, podsjeti na priču o Heleni Grčkoj, ali ovdje bit će to Deirdre Keltska (Galska).

29.07.2007. u 11:51 • 7 KomentaraPrint#^

petak, 27.07.2007.

Mitologija Kelta

Emer i Fand – smrtnica i božica

U prve slatke muke, te ljubomoru smrtne žene i samožrtvovanje božice, Cuchulainn je upao i vrlo brzo osjetio. Naime, kada je sin boga mora Llyra, bog valova morskih pjenušavih Manannan, napustio svoju božicu izabranicu, Fand predivnu, ona je svoju ljubav poželjela pokloniti Cuchulainnu. Stoga je Fand poslala svoju sestru, još bajniju božicu Liban, kao vjesnicu ljubavi Cuchulainnu. U početku Cuchulainn je odolijevao čarima božice, ali je na kraju ipak podlijegao i popustio u njezinom nagovaranju da joj pokloni pozornost i svoju ljubav. Tako je priča zapisala da je Cuchulainn čak mjesec dana proveo s božicom Fand u keltskom raju. No, kada je susrete s Fand počeo i izvan božanskih dosega to je zasmetalo Emer. Tako je Emer krenula na mjesto susreta Fand i Cuchulainna sa svojih pedeset služavki koje su sve bile naoružane noževima kojima su željele ubiti suparnicu svoje gospodarice. 'Što te nagnalo Cuchulainne, pa da me tako postidiš pred svim ženama Erina i svim časnim junacima odanim ti prijateljima? Došla sam pod tvoj krov vjerujući u tvoju istinoljubivost, a ti sada tražiš razloga za svađu.' Prigovorila je Emer Cuchulainnu. Cuchulainn pak kao i svaki muškarac nije se mogao načuditi zašto se njegova žena toliko razljutila, pa suparnica joj je božica i to najljepša među najljepšim. Napokon, Emer se pomiri sa sudbinom i žalosno se složi: 'Neka ti bude Cuchulainne. Neka ti bude ova lijepa božica kad već toliko žudiš za njom, jer ja znam da je sve novo lijepo, a uobičajeno je gorko. Ono što nemamo uvijek želimo, a ono što imamo nije nam toliko vrijedno. Ipak, jednom sam ti bila draga i željela bih to biti opet.' Sada pak ovo rastuži samu Fand koja se pomiri sa svojom božanskom nesretnom sudbinom: 'Ne! Ja ću otići iako s velikom tugom, jer radije bih ostala s Cuchulainnom nego živjela u sunčanom domu bogova. O, Emer, tvoj je ti si ga vrijedna.' Naposljetku sve je to došlo i do samog Manannana, pa se on postidio što je ostavio Fand, te jedošao na taj sastanak nevidljiv za Emer i Cuchulainna, ali itekako vidljiv za Fand. Manannan na koljenima zatraži oprost od svoje družice Fand koja se prisjeti da je ipak jednom već bila sretna s ovim nepredvidivim 'jahačem morskih valova', te pristane da mu se vrati i sve mu oprosti. Druidi Emain Mache pak su Emer i Cuchulainnu dali napitak zaborava, te je Cuchulainn zaboravio na svoju naklonost prema Fand, a Emer pak je zauvijek zaboravila na svoju ljubomoru. Inače ovu priču što Vam je ispisao Athumanunh drevni su Kelti u svojoj mitologiji zabilježili pod nazivom 'Bolesni Cuchulainnov krevet'. Sutra Vam Athumanunh napiše priču o keltskima 'Romeu i Juliji'.

27.07.2007. u 23:21 • 3 KomentaraPrint#^

nedjelja, 22.07.2007.

Mitologija Kelta

Keltske ljubavne priče – brdo obraslo travom

Eh, da, neki bi mogli prema Athumanunhovim pričama zaključiti da je mitološko i herojsko doba Kelta (Irske) temeljeno samo na bitkama i razaranjima. No, Athumanunh će zapisati da baš i nije tako. Naime, imali su Kelti nešto što bi Athumanunh nazvao 'Keltska Ilijada', imali su oni svoju 'Helenu', svog 'Ahileja' i 'Hektora'. Keltski heroji imaju beskonačno mnogo vremena za ljubav, baš kao i beskonačno mnogo vremena za rat. Štoviše, Athumanunh će zapisati da romantične keltske legende gotovo nemaju premca u tim davnim danima najranije književnosti. Naime, predivne i bajne žene imaju vrlo široko područje izbora i mogu tražiti, dakako, i traže, poštovanje od svojih udvarača. Lutajući tako tim romantičnim i lijepim mitološkim ljubavnim pričama, Athumanunh će na kraju pomisliti, a onda i povjerovati, da su baš te drevne ljubavne romance direktno utjecale na kasniji viteški romantizam Srednjega vijeka. Nigdje, ama baš nigdje Athumanunh nije pronašao, kao u tim pričama, takav viteški tretman protivnika, a kakav je zapisan između Cuchulainna (Ahilej – po Athumanunhu) i Ferdiada (Hektora – po Athumanunhu), ili pak takovu pjesničku otmjenost prema ženama kakva krasi prosce Emera. (Kada je Emer podigla svoje lijepo lice, prepoznala je Cuchulainna, te mu tada zaželjela: 'Neka ti Bog da dobar put!' On pak je njoj poželio: 'Budi sačuvana od svakog zla!') Opis predivne Emere (Helene – po Athumanunhu) još je slikovitiji i romantičniji: 'Ona je divna žena iz Tare, najnevinija djeva od svih djeva. Ona je ta koju svi gledaju, ali ona nikada ne uzvraća pogled. Ona je ta koja je predaleko da bi bila dohvaćena, put do srca njezina je put koji ne postoji, a ako postoji onda se njime nikada ne prolazi … Ona je ta koja je odgojena na starim vrlinama, doličnog ponašanja, poučena čuvanju čednosti, u rangu jednakom kraljici, u dostojanstvu, pa joj se među mnoštvom divnih žena erinskih (irskih – po Athumanunhu) pripisuje svaka plemenita ljupkost.' Da, još više hvalospjeva Athumanunh pronalazi u pričama koje opisuju te heroje i junake i kada te priče pričaju o njihovom rođenju i djelima. Tako opet priče opisuju mitskog heroja Cuchulainna: 'Na Cochobarovom dvoru nije podizan kao sin seljaka. Odrastao je on među inim herojima, junacima i prvacima, podrugljivcima svakojakim i druidima neobičnim. Kada je on najslabiji, njegova je snaga jednaka snazi dvadesetorice, pa se stotine ljudi osjeća sigurno i spokojno pod zaštitom njegovom. Mogao se on sam boriti protiv četrdeset najboljih …' No, Athumanunh i ovdje, u ovim drevnim i romantičnim pričama, pronalazi to tipično muško prokletstvo, nevjeru, što mnoge heroje i ine ratnike osramoti i ukalja im čast toliko teško stečenu u bitkama fantastičnim i veličanstvenim. No, Athumanunh zna da je put heroja među tim djevama bajnim, mnogo teži nego među blistavim oružjem protivnika dostojanstvenih. Naime, ono drugo, ono žensko prokletstvo, kako među smrtnicama, tako i među božicama, toliko je snažno da one jednostavno moraju iskušavati mušku vjernost i poigravati se njihovim osjećajima, a sve to pak onda završi onako kako su one najmanje očekivale. No, dobro, valjda tako mora biti, a o tim pričama i iskušenjima, onako kako to pričaju drevne priče Kelta, pisat će Athumanunh slijedećih dana.

22.07.2007. u 11:21 • 2 KomentaraPrint#^

subota, 21.07.2007.

Mitologija Kelta

Sidh Fionnechaidh – djeca Llyrova

Kada je umrla žena Llyrova, bog mora postao je vrlo tužan i neutješan, pa mu je stoga kralj bogova Bodb Crveni ponudio da za ženu uzme jednu od njegovih najodnjegovanijih kćeri, djecu Aoliolli iz Arrana, odnosno tri kćeri imena Aebh (Aive – po Athumanunhu), Aeife (Aiva – po Athumanunhu) i Ailbhe (Alva – po Athumanunhu). Llyr je pristao i za novu ženu odabrao Aebh razmišljajući: 'najstarija je, pa mora i da je najplemenitija.' Upriličeno je veliko svadbeno veselje, pa je Aebh Llyr na kraju odveo u svoj sidh Fionnechaidh gdje je Aebh rodila četvero djece Llyru. Prva i najstarija je bila kćer Finola, zatim sin Aed, pa sin Fiachra i Conn. No, nakon poroda Aebh je umrla, pa je stoga opet Bodb Crveni Llyru ponudio drugu kćer. Llyr je opet prihvatio i izabrao Aeife. No, Aeife nije bila baš toliko plemenita, pa je strahujući da Llyr više voli djecu nego nju, jednog dana djecu odvela na kupanje na jezero Darvra (danas je to jezero Lough Derravargh u West Meathu – po Athumanunhu). Kada su djeca ušla u jezero Aeife ih je pretvorila u četiri labuda, ali je njezina čarolija bila samo djelomična, pa su labudovi zadržali ljudski razum i govor. Tako je Finola sve ispričala Llyru i Bodbu, dakle, ocu i djedu. Bodb Crveni strašno se razljutio kada je Aeife odbila poništiti svoju čaroliju, pa ju je stoga on pretvorio u jedino čega se bojala, a to je demon zraka. Naposljetku je Bodb prisilio Aeifu da kaže koliko dugo će prokletstvo trajati. Aeife je izrekla: tri stotine godina na jezeru Darvra, pa zatim još tri stotine godina na moru Moyle, te još tri stotine godina na otoku Glora u Errisu. Djeca Llyrova sve su te godine pjevala najljepše pjesme koje je itko do tada čuo, a svi od naroda Tuatha De Danann rado su ih obilazi i posjećivali. Kada je prošlo tri stotine godina na jezeru Darvra, labudovi su odletjeli na more Moyle kako bi započeli služiti prokletstvo slijedećih tri stotine godina. No, u letu su se pomiješali s drugim labudovima, pa su sada Milezijci strahovali da bi netko mogao nauditi djeci Llyrovoj. Zato je donesen zakon da se nikada niti jedan labud ne smije ubiti. Dok su tako na olujnim morima Moyle djeca Llyrova odrađivala tri stotine godina prokletstva, narod Tuatha De Danann je nestao i zauvijek se povukao u svoje posljednje prebivalište na otok Hy Breasail. Kada su djeca Llyrova došla na otok Innis Gloru otrpjeti trećih tri stotine godina prokletstva više nikoga od naroda Tuatha De Danann tamo nisu zatekli. Kada pak je i treći dio prokletstva otrpljen, zauvijek napušten sidh Fionnechaidh posjetila su tri vremešna starca i jedna pogrbljena starica. Bila su to djeca Llyrova koja su tu pronašla samo mitskog Osamljenog ždrala iz Inniskeae. Nisu poživjeli još dugo, a nakon smrti pokopani su u zajednički grob. Eto tako, kroz priču pređe Athumanunh 900 godina što vrlo je dugo razdoblje čak i za bogove, pa je najbolje da se Athumanunh vrati natrag i ispriča još neku od priča što ipak imaju sretniji i ljepši završetak. No, nova priča bude tek sutra.

21.07.2007. u 23:34 • 0 KomentaraPrint#^

petak, 20.07.2007.

Mitologija Kelta

Djeva Labudova – kći Etal Ambuela

O, da, sada već zašavši nešto dublje u lutanjima kroz mitologiju drevnih Kelta, pronađe Athumanunh i jednu od mnogobrojnih divnih priča o labudovima, prokletstvu labudova (djece Llyrove – po Athumanunhu), o djevama labudovim što obitavaše na jezeru Zmajeve ceste. No, dobro, priča bi mogla ići baš ovako, ne išla je baš tako: 'Bio je Angus lijep bog iz naroda Tuatha De Danann (možda je on bio po Athumanunhovim poimanjima galski Eros) veoma zaokupljen svojom božanskom ulogom, ali onda posjeti Angusa u snu divna djeva bajna. U trenutku kada je Angus (Angus je sin Dagdin i Boanne predivne – po Athumanunhu) ispružio ruke da bi je zagrlio, djeva je bajna netragom nestala. Drugoga dana Agnus cijeli dan ništa nije jeo ni pio razmišljajući o djevi bajnoj i predivnoj, a tijekom noći kada je San savladao predivnog boga naroda Tuatha De Danann, djeva mu bajna ponovo dođe u san. Pojavljivala bi se ona tako cijele godine Noćima u snovima Angusovim, a nestajala bi Jutrima. Zaljubljeni Angus više nimalo nje brinuo za svoje obveze, a niti za svoje dobro i zdravlje. To pak se ne dopadne prelijepoj majci njegovoj, ženi moćnoga Dagde, Boanni predivnoj. Zabrinu se tako božica za zdravlje sina svojega najstarijeg i zatraži od moćnoga liječnika bogova Diancechtha i Goibniua kovača moćnog i velikog da pomognu sinu njezinom najstarijem. No, medicina Diancechtha, kao i magija Goibniua pokazaše se nemoćnim pred ljubavi neutaženoj što silno je osjeti Angus sin Dagdin. Zatraži onda Boanna od supružnika moćnog Dagde da pomogne sinu svom najstarijem, ali i veliki i moćni Dagda ostane nemoćan. Onda pak Dagda pozove Bodba Crvenog koji je zapovijedao silnom vojskom božanskom koju tvoraše niži bogovi. Silni se ratnici božanski razlete na sve strane i konačno pronađu djevu bajnu neutješnog sina boga velikoga. Čim je Angus primio poruku da je pronađena on požuri da vidje djevu iz snova svojih. Čim je Angus stigao, on je odmah prepozna između tri puta po pedeset nimfi prekrasnih prijateljica njezinih. Zvala se ona Caer, kći Etal Ambuela koji obitavaše na sidhu (sidh je po Athumanhunhu božanski brežuljak na kojem obitavahu bogovi drevnih Kelta) u Uamanu, u Connaughtu. Boadb crveni odmah pokuša isprositi Caer od oca njezina, za sina boga velikoga, zaljubljenog Angusa. No, Etal Ambuel, otac Caerin potuži se da on nema baš nikakvog utjecaja na volju kćeri svoje jer ona je djeva labudova. Svake godine čim bi ljeto prošlo ona bi sa svojim prijateljicama odlazila na jezero naziva 'Zmajeva cesta' i preobličila bi se u divnog labuda. No, Angus se nije želio predati, te je strpljivo čekao dan magični, trenutaka kad su se lijepe djeve u labudove preobličivale. Zazove Angus Caer imenom, izrekavši zatim svoju strast i ime svoje. Cear se natrag preobliči u djevu bajnu i obeća Angusu da će mu biti vjerna nevjesta ako se i on samo preobliči u labuda. Angus pristade, pa zajedno odleti sa Cear na svoj sidh gdje oboje povrate svoje božansko obličje i nastave živjeti sretno. No, prokletstvo labudova time nije bilo skinuto zauvijek, nesreća je uskoro pogodila i djecu Llyrovu, sina mora koji svojom kočijom putovaše po valovima, no, to je već druga priča koju će Athumanunh ispisati možda već sutra.

20.07.2007. u 22:27 • 2 KomentaraPrint#^

nedjelja, 15.07.2007.

Keltska božanstva

Goibniu (Veliki kovač – po Athumanunhu) jedan je od vođa naroda Tuatha De Danann i jedan je od božanske trijade zanatlija (Luchta i Creidne – po Athumanunhu), jer Kelti obrađuju metal na visokom stupnju obrade. On, Goibniu je taj koji priređuje svečanosti bogova, te on uvijek prvi ispija božanski pehar. Kod Welshana javlja se kao Goffannon, a ponekad i kao Gobban ili možda Gobban Saer. Athumanunh ga ponekad u svojim promišljanjima izjednači s rimskim bogom Vulkanom.

15.07.2007. u 10:43 • 3 KomentaraPrint#^

petak, 13.07.2007.

Keltska božanstva

Brigit (Uzvišena – po Athumanunhu) irska je božica keltske mitologije, kćer Dagdina, (oca Bogova – po Athumanunhu) i božica plodnosti. Jedna je od triju sestara, kćeri Dagdine, koje su božice zaštitnice plodnosti, liječenja i kovačke vještine. Majka im je božica zaštitnica učenja i učenosti (uključuje i pjesništvo – po Athumanunhu), te srodne joj djelatnosti pogađanja i proricanja. Upravo su te tri funkcije božica (pjesništvo, liječenje i kovačka vještina) najuglednija zanimanja kod drevnih Kelta. Kasnije Brigit preuzima i osobine zaštitnice stočarstva, obnaša funkciju iscjeliteljice i čuva svetu vatru žena. Sveta vatra žena nedostupna je muškarcima, jer oni kakvi jesu zaboravili bi je održavati, pa bi se ona ugasila. U obličju Briganate slične osobine i zaštitna, te božanska svojstva ima i kod Škotskog naroda.

13.07.2007. u 21:45 • 2 KomentaraPrint#^

nedjelja, 08.07.2007.

Mitologija Kelta

Bitka Mag Tuireadh b Fomorach – Ravnica kula fomorskih

Nakon uspješnog pothvata uništenja čudotvornog 'vrela zdravlja' Fomori krenu u otvorenu bitku. Mnogobrojna i snažna vojska Fomora zauzme složaj u crti. Svaki je fomorski ratnik nosio oklop, kacigu, koplje, okrugli štit i teški mač. Bila je to, doista, snažna vojska, no, božanski ratnici bez imalo straha brzo im izađu u susret u dvije bojne crte. U prvu bojnu crtu stali su oni najsnažniji, najspretniji i najelitniji, doista veliki ratnici naroda Tuatha De Danann, a u drugoj su crti bili ostali ratnici od naroda Tuatha De Danann. No, najbolji među tim najboljim ratnicima Tuatha De Danann nije bio u bojnom složaju. Savjet bogova odlučio je da najveći među njima, Lugh strijelac dalekometni, ne sudjeluje u bitki jer njegov je život predragocjen. Lugh veličanstveni to nije želio prihvatiti, nadmudri svoje čuvare i pojavi se u svojim bojnim kolima pred božanskom vojskom naroda Tuatha De Danann. Obilazio je tako Lugh bojne redove božanske vojske propinjajući se na prste da bi ga svi mogli vidjeti. Doista, vidjeli su ga svi božanski ratnici, ali vidjeli su ga i svi ratnici Fomora. Lugh poviče glasno, najglasnije: 'Borite se hrabro! Nikada više neće biti sužanjstva za nikoga i bolje je današnji dan završiti smrću nego živjeti sutrašnji u ropstvu i plaćati danak nepravedni!' Među božanskim ratnicima nastane silno oduševljenje i naraste im bojni moral, a kod Fomora Bress zabrinuto reče svojim druidima: 'Doista, doima se čudesno i veličanstveno. Kao da je danas Sunce izašlo na Zapadu umjesto na Istoku.' Druidi odgovore zabrinuti: 'Za nas bi bilo i bolje da je tako.' Bres upita: 'Što li se to pojavilo ispred protivnika naših?' Druidi odgovore: 'Lugh, njegovo svijetlo i blješteće lice.' Onda pak iznenada dvije vojske uz snažne pokliče potrče jedna drugoj ususret. Sudar je bio strašan, više nego strašan. Koplja su udarila u štitove, mačevi u oklope, a vika ratnika bila je gromoglasna. Predivnom ravnicom Mag Tuireadha odzvanjali su udarci u štitove teške, zvečali su mačevi, fijukale strijele i koplja bačena. Sve je to zvučalo kao grmljavina strašna. Zemlja se stala natapati krvlju palih ratnika, a trava postane skliska. Rijeka Lensenn nosila je mrtva tijela, borba je bila teška, izuzetno krvava i krajnje okrutna. Mnogi su veliki ratnici pali na jednoj i drugoj strani. Ogma je ubio Indecha, Balor moćnog udarca bjesnio je među božanskim ratnicima i kosio ih kao snoplje, u tom 'otkosu' ubio je Nuadu Srebrnorukog i njegovu ženu ratnicu veličanstvenu Machu. Tada se Lugh pojavi ispred Balora strašnog i groznog. (Balor je Lughov djed – po Athumanunhu) Lugh veličanstveni pozove djeda na dvoboj. 'Podignite mi kapak!' Zapovjedio je Balor strašni i grozni svojim štitonošama, te nastavi: 'Da vidim ja toga brbljivca.' Da je kojim slučajem odsjaj Balorovog oka zahvatio Lugha on bi nestao zauvijek, no, Lugh baci snažno magični Tathlum, kamen težak, snažan i čvrst. Tathlum izbije Baloru njegovo treće oko, te ono padne na tlo i zahvati redove Fomora koji se odmah pretvore u prah i pepeo. Osljepljenje groznog Balora preokrenulo je ratnu sreću. Fomorski ratnici stanu posrtati i popuštati pod naletima božanskih ratnika. Onda pak se ispred redova božanskih ratnika pojave Morrigan, Badb i Nemain. Poput vihora iznenadnog poruše one redove Fomora i stanu ih rastrojavati, sve dok se iza njih ne pojave božanski ratnici u nezadrživom naletu koji zauvijek potisne Fomore u njihovu zemlju pod morem. Na kraju bitke Morrigan i Badb popnu se na najvišu planinu u Irskoj. Tu je Badb ispjevala pjesmu pobijede koju su svi čuli: 'Mir se podiže do neba, nebesa silaze na zemlju, zemlja počiva pod nebesima, svatko je sada jak …' Ostatak pjesme je zauvijek izgubljen ili možda zaboravljen, ali je ostalo zapisano da je Madb izrekla i proročanstvo u kojem je pretkazala i najavila približavanje kraja 'Božanskog razdoblja' i početak nekog novog razdoblja u kojem će ljeta biti bez cvijeća, krave bez mlijeka, žene bestidne, muškarci bez snage, drveće više neće davati plodove, mora će biti bez riba, starci će davati pogrešne savjete, zakonodavci će donositi nepravedne zakone, ratnici će izdavati jedan drugoga, ljudi će postati lopovi, a na Svijetu više neće biti nikakvih vrlina. Athumanunh ne zna i ne razumije što je Badb imala na umu kada je izrekla proročanstvo, ali ono se ubrzo pokazalo istinitim. Naime, dolazilo je doba u kojem će Bogovi doživjeti svoj sumrak. Naime, došljaci su dolazili preko mora i nisu imali božanskih osobina, bili su samo ljudi. Veoma čudno i neobično, Athumanunhu potpuno nepoznato. Nikada i nigdje, niti u jednoj mitologiji ljudi (smrtnici) nisu pobijedili Bogove (besmrtne pravednike). No, to je tipično i jedinstveno samo za mitologiju Kelta. Upravo o sumraku Bogova i vremenu ljudi pisat će vam Athumanunh slijedećih dana.

08.07.2007. u 18:54 • 3 KomentaraPrint#^

subota, 07.07.2007.

Mitologija Kelta

-nastavak-

Dakle, Ruadan se prerušio u ratnika Tuatha De Danann, što mu i nije bilo teško jer je bio napola bog. Tako je Ruadan stigao u tabor božanskih ratnika Tuatha De Danann. Usred tabora Ruadan je pronašao improviziranu kovačnicu u kojoj je božanski kovač Goibniu uz pomoć božanskog stolara Luchatainea i božanskog kotlara (brončara) Creidnie. Vidje tako Ruadan da Goibniu trima udarcima svog božanskog čekića kuje oštrice kopalja, vidje da Luchataine trima udarcima svoje božanske sjekire pravi drške za koplja i vidje Ruadan da Creidnie spaja ta dva dijela s tri brončana čavla. Ruadan pomisli da je ova božanska trijada zanatlija zapravo božanska tajna, te zamoli Goibniua da mu dade jedno koplje. Goibniu ništa ne sumnjajući odmah da jedno koplje Ruadanu koji čim uhvati koplje u ruku probode Goibniua. No, Goibniu istrgne koplje iz svog tijela i njime smrtno rani Ruadana. Ruadan smrtno ranjen vrati se među Fomore i tamo izdahne, a Goibniu krene prema božanskom iscjelitelju Diancecehtu koji je s kćerkom Airmid uvijek i u svako doba dežurao kod magičnog božanskog izvora nazvanog 'vrelo zdravlja'. Položi tako Dianceceht Goibniua u vrelo i rana mu odmah zaraste i zacijeli. Tako je zapravo magično 'vrelo zdravlja' bila ta tajna koju je Ruadan tražio, platio životom i nije je otkrio. Još dugo vremena 'vrelo zdravlja' ostat će tajna za Fomore i još mnoge božanske ratnike naroda božice Danu on je iscijelio i ozdravio. No, na kraju Fomori su ipak otkrili tu božansku tajnu. Naime, otkrio ju je mladi fomorski vođa Octriallach, sin Indecha. Octriallach povede nekolicinu svojih najboljih ratnika od kojih je svaki od njih nosio ogroman kamen iz rijeke Drowes. Tim velikim kamenjem Fomori su zatrpali čudotvoran božanski izvor stvorivši umjesto izvora kameni humak. Taj kameni humak još i danas se naziva Octriallachov kameni humak. Nakon ovoga Fomori će krenuti u otvorenu bitku s božanskim ratnicima naroda Tuatha De Danann.

07.07.2007. u 22:35 • 0 KomentaraPrint#^

petak, 06.07.2007.

Mitologija Kelta

Rat Bogova i Fomora

Uoči Samhaina dvije su vojske opasno stale jedna nasuprot druge. Bitka je mogla početi, jer bogovi su sada bili potpuno spremni, a Fomori još uvijek nisu vjerovali da će im se narod božice Danu doista suprotstaviti. Sam taj rat između Bogova i Fomora, po Athumanunhu, zapravo oslikava i vjerno dočarava način ratovanja drevnih Kelta. Naime, vode se bezbrojne pojedinačne borbe koje bi trebale odlučiti o samom ishodu bitke. Svakodnevno su se u dvobojima ogledavali ambiciozni suparnici, a vojske su i dalje mirno stajale i promatrale beskrajne dvoboje u kojima ipak nisu sudjelovali najbolji ratnici Bogova, ali niti Fomora. Tako bi ponekad pobijedio božanski ratnik, ali opet sutradan pobijedio bi ratnik Fomora i tako bi to trajalo unedogled, ali nešto se ipak događalo, što pak je Fomore zaprepastilo. Naime, kada bi koplja, ili mačevi, Fomora bili slomljeni u dvobojima, oni više nisu mogli biti uporabljeni u bitkama. Kada bi Fomorski ratnici u dvobojima bili ubijeni, više se nikada ne bi pojavili među živima. No, s božanskim ratnicima i oružjem bilo je drugačije. Slomljeno božansko oružje sutradan bi se u dvobojima pojavilo kao da nikada prije nije bilo rabljeno, a pali božanski ratnici drugoga dana pojavljivali bi se neozlijeđeni i opet spremni za bitku. Tako dok se broj Fomora drastično smanjivao, broj Bogova ostajao je isti. Zato Fomori odluče poslati nekoga da otkrije tu tajnu i misteriju Bogova koju oni nisu mogli razumjeti. Uhoda kojeg su Fomori odabrali bio je Ruadan, sin Bressa i Brigite koja je bila Dagdina kćer. Dakle, opet imamo nekoga tko je polubog, pa je samim time sličan Heraklu iz grčke mitologije. Što je to Ruadan otkrio Athumanunh vam napiše sutra.

06.07.2007. u 22:09 • 1 KomentaraPrint#^

četvrtak, 05.07.2007.

Athumanunhova šetnja kroz mitologiju

Athumanunhova šetnja kroz mitologiju Kelta

Kuda to i kojim čudnim putovima kroz mitologiju Kelta šeće Athumanunh? Da ne bi bilo zabuna i zbunjujućih situacija Athumanunh Vam je nacrtao zemljovid gdje to on trenutačno šeće kroz mitološke priče drevnih Kelta. Naime, očigledno je da Kelti, odnosno keltski narodi nisu svi pripadali istoj etničkoj skupini, a niti su imali neko političko jedinstvo, iako su zapravo svi govorili dijalektima istoga jezika – po Athumanunhu. Dakle Athumanunh šeće slijedećim geografskim područjima drevnih Kelta: crvenom brojkom 1 označena je Galija (odnosno jedan njezin dio), crvenom brojkom 2 označena je Irska, crvenom brojkom 3 Škotska i crvenom brojkom 4 Wels. Crvenom brojkom 5 označio je Athumanunh područje utjecaja Kelta, odnosno njihove mitologije. Dakle, da Athumanunh zaključi: Athumanunhova šetnja kroz mitologiju Kelta priča je o dinastijama i panteonima Galskih, Irskih i Velških božanstava.

05.07.2007. u 20:15 • 1 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< srpanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga




www.hitwebcounter.com



Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

Linkovi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Photobucket




Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Photobucket

wizard Pictures, Images and Photos


Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.

Photobucket


Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...