Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

nedjelja, 22.07.2007.

Mitologija Kelta

Keltske ljubavne priče – brdo obraslo travom

Eh, da, neki bi mogli prema Athumanunhovim pričama zaključiti da je mitološko i herojsko doba Kelta (Irske) temeljeno samo na bitkama i razaranjima. No, Athumanunh će zapisati da baš i nije tako. Naime, imali su Kelti nešto što bi Athumanunh nazvao 'Keltska Ilijada', imali su oni svoju 'Helenu', svog 'Ahileja' i 'Hektora'. Keltski heroji imaju beskonačno mnogo vremena za ljubav, baš kao i beskonačno mnogo vremena za rat. Štoviše, Athumanunh će zapisati da romantične keltske legende gotovo nemaju premca u tim davnim danima najranije književnosti. Naime, predivne i bajne žene imaju vrlo široko područje izbora i mogu tražiti, dakako, i traže, poštovanje od svojih udvarača. Lutajući tako tim romantičnim i lijepim mitološkim ljubavnim pričama, Athumanunh će na kraju pomisliti, a onda i povjerovati, da su baš te drevne ljubavne romance direktno utjecale na kasniji viteški romantizam Srednjega vijeka. Nigdje, ama baš nigdje Athumanunh nije pronašao, kao u tim pričama, takav viteški tretman protivnika, a kakav je zapisan između Cuchulainna (Ahilej – po Athumanunhu) i Ferdiada (Hektora – po Athumanunhu), ili pak takovu pjesničku otmjenost prema ženama kakva krasi prosce Emera. (Kada je Emer podigla svoje lijepo lice, prepoznala je Cuchulainna, te mu tada zaželjela: 'Neka ti Bog da dobar put!' On pak je njoj poželio: 'Budi sačuvana od svakog zla!') Opis predivne Emere (Helene – po Athumanunhu) još je slikovitiji i romantičniji: 'Ona je divna žena iz Tare, najnevinija djeva od svih djeva. Ona je ta koju svi gledaju, ali ona nikada ne uzvraća pogled. Ona je ta koja je predaleko da bi bila dohvaćena, put do srca njezina je put koji ne postoji, a ako postoji onda se njime nikada ne prolazi … Ona je ta koja je odgojena na starim vrlinama, doličnog ponašanja, poučena čuvanju čednosti, u rangu jednakom kraljici, u dostojanstvu, pa joj se među mnoštvom divnih žena erinskih (irskih – po Athumanunhu) pripisuje svaka plemenita ljupkost.' Da, još više hvalospjeva Athumanunh pronalazi u pričama koje opisuju te heroje i junake i kada te priče pričaju o njihovom rođenju i djelima. Tako opet priče opisuju mitskog heroja Cuchulainna: 'Na Cochobarovom dvoru nije podizan kao sin seljaka. Odrastao je on među inim herojima, junacima i prvacima, podrugljivcima svakojakim i druidima neobičnim. Kada je on najslabiji, njegova je snaga jednaka snazi dvadesetorice, pa se stotine ljudi osjeća sigurno i spokojno pod zaštitom njegovom. Mogao se on sam boriti protiv četrdeset najboljih …' No, Athumanunh i ovdje, u ovim drevnim i romantičnim pričama, pronalazi to tipično muško prokletstvo, nevjeru, što mnoge heroje i ine ratnike osramoti i ukalja im čast toliko teško stečenu u bitkama fantastičnim i veličanstvenim. No, Athumanunh zna da je put heroja među tim djevama bajnim, mnogo teži nego među blistavim oružjem protivnika dostojanstvenih. Naime, ono drugo, ono žensko prokletstvo, kako među smrtnicama, tako i među božicama, toliko je snažno da one jednostavno moraju iskušavati mušku vjernost i poigravati se njihovim osjećajima, a sve to pak onda završi onako kako su one najmanje očekivale. No, dobro, valjda tako mora biti, a o tim pričama i iskušenjima, onako kako to pričaju drevne priče Kelta, pisat će Athumanunh slijedećih dana.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...