Keltske ljubavne priče – brdo obraslo travom
Eh, da, neki bi mogli prema Athumanunhovim pričama zaključiti da je mitološko i herojsko doba Kelta (Irske) temeljeno samo na bitkama i razaranjima. No, Athumanunh će zapisati da baš i nije tako. Naime, imali su Kelti nešto što bi Athumanunh nazvao 'Keltska Ilijada', imali su oni svoju 'Helenu', svog 'Ahileja' i 'Hektora'. Keltski heroji imaju beskonačno mnogo vremena za ljubav, baš kao i beskonačno mnogo vremena za rat. Štoviše, Athumanunh će zapisati da romantične keltske legende gotovo nemaju premca u tim davnim danima najranije književnosti. Naime, predivne i bajne žene imaju vrlo široko područje izbora i mogu tražiti, dakako, i traže, poštovanje od svojih udvarača. Lutajući tako tim romantičnim i lijepim mitološkim ljubavnim pričama, Athumanunh će na kraju pomisliti, a onda i povjerovati, da su baš te drevne ljubavne romance direktno utjecale na kasniji viteški romantizam Srednjega vijeka. Nigdje, ama baš nigdje Athumanunh nije pronašao, kao u tim pričama, takav viteški tretman protivnika, a kakav je zapisan između Cuchulainna (Ahilej – po Athumanunhu) i Ferdiada (Hektora – po Athumanunhu), ili pak takovu pjesničku otmjenost prema ženama kakva krasi prosce Emera. (Kada je Emer podigla svoje lijepo lice, prepoznala je Cuchulainna, te mu tada zaželjela: 'Neka ti Bog da dobar put!' On pak je njoj poželio: 'Budi sačuvana od svakog zla!') Opis predivne Emere (Helene – po Athumanunhu) još je slikovitiji i romantičniji: 'Ona je divna žena iz Tare, najnevinija djeva od svih djeva. Ona je ta koju svi gledaju, ali ona nikada ne uzvraća pogled. Ona je ta koja je predaleko da bi bila dohvaćena, put do srca njezina je put koji ne postoji, a ako postoji onda se njime nikada ne prolazi … Ona je ta koja je odgojena na starim vrlinama, doličnog ponašanja, poučena čuvanju čednosti, u rangu jednakom kraljici, u dostojanstvu, pa joj se među mnoštvom divnih žena erinskih (irskih – po Athumanunhu) pripisuje svaka plemenita ljupkost.' Da, još više hvalospjeva Athumanunh pronalazi u pričama koje opisuju te heroje i junake i kada te priče pričaju o njihovom rođenju i djelima. Tako opet priče opisuju mitskog heroja Cuchulainna: 'Na Cochobarovom dvoru nije podizan kao sin seljaka. Odrastao je on među inim herojima, junacima i prvacima, podrugljivcima svakojakim i druidima neobičnim. Kada je on najslabiji, njegova je snaga jednaka snazi dvadesetorice, pa se stotine ljudi osjeća sigurno i spokojno pod zaštitom njegovom. Mogao se on sam boriti protiv četrdeset najboljih …' No, Athumanunh i ovdje, u ovim drevnim i romantičnim pričama, pronalazi to tipično muško prokletstvo, nevjeru, što mnoge heroje i ine ratnike osramoti i ukalja im čast toliko teško stečenu u bitkama fantastičnim i veličanstvenim. No, Athumanunh zna da je put heroja među tim djevama bajnim, mnogo teži nego među blistavim oružjem protivnika dostojanstvenih. Naime, ono drugo, ono žensko prokletstvo, kako među smrtnicama, tako i među božicama, toliko je snažno da one jednostavno moraju iskušavati mušku vjernost i poigravati se njihovim osjećajima, a sve to pak onda završi onako kako su one najmanje očekivale. No, dobro, valjda tako mora biti, a o tim pričama i iskušenjima, onako kako to pričaju drevne priče Kelta, pisat će Athumanunh slijedećih dana.
Post je objavljen 22.07.2007. u 11:21 sati.