Rat Bogova i Fomora
Uoči Samhaina dvije su vojske opasno stale jedna nasuprot druge. Bitka je mogla početi, jer bogovi su sada bili potpuno spremni, a Fomori još uvijek nisu vjerovali da će im se narod božice Danu doista suprotstaviti. Sam taj rat između Bogova i Fomora, po Athumanunhu, zapravo oslikava i vjerno dočarava način ratovanja drevnih Kelta. Naime, vode se bezbrojne pojedinačne borbe koje bi trebale odlučiti o samom ishodu bitke. Svakodnevno su se u dvobojima ogledavali ambiciozni suparnici, a vojske su i dalje mirno stajale i promatrale beskrajne dvoboje u kojima ipak nisu sudjelovali najbolji ratnici Bogova, ali niti Fomora. Tako bi ponekad pobijedio božanski ratnik, ali opet sutradan pobijedio bi ratnik Fomora i tako bi to trajalo unedogled, ali nešto se ipak događalo, što pak je Fomore zaprepastilo. Naime, kada bi koplja, ili mačevi, Fomora bili slomljeni u dvobojima, oni više nisu mogli biti uporabljeni u bitkama. Kada bi Fomorski ratnici u dvobojima bili ubijeni, više se nikada ne bi pojavili među živima. No, s božanskim ratnicima i oružjem bilo je drugačije. Slomljeno božansko oružje sutradan bi se u dvobojima pojavilo kao da nikada prije nije bilo rabljeno, a pali božanski ratnici drugoga dana pojavljivali bi se neozlijeđeni i opet spremni za bitku. Tako dok se broj Fomora drastično smanjivao, broj Bogova ostajao je isti. Zato Fomori odluče poslati nekoga da otkrije tu tajnu i misteriju Bogova koju oni nisu mogli razumjeti. Uhoda kojeg su Fomori odabrali bio je Ruadan, sin Bressa i Brigite koja je bila Dagdina kćer. Dakle, opet imamo nekoga tko je polubog, pa je samim time sličan Heraklu iz grčke mitologije. Što je to Ruadan otkrio Athumanunh vam napiše sutra.
< | srpanj, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | ||||||
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi
actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')
Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.
Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.
Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.
Legenda - priča o neobičnom događaju
Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.
Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.
Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...
Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!
Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.
Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!
Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...