Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

nedjelja, 08.07.2007.

Mitologija Kelta

Bitka Mag Tuireadh b Fomorach – Ravnica kula fomorskih

Nakon uspješnog pothvata uništenja čudotvornog 'vrela zdravlja' Fomori krenu u otvorenu bitku. Mnogobrojna i snažna vojska Fomora zauzme složaj u crti. Svaki je fomorski ratnik nosio oklop, kacigu, koplje, okrugli štit i teški mač. Bila je to, doista, snažna vojska, no, božanski ratnici bez imalo straha brzo im izađu u susret u dvije bojne crte. U prvu bojnu crtu stali su oni najsnažniji, najspretniji i najelitniji, doista veliki ratnici naroda Tuatha De Danann, a u drugoj su crti bili ostali ratnici od naroda Tuatha De Danann. No, najbolji među tim najboljim ratnicima Tuatha De Danann nije bio u bojnom složaju. Savjet bogova odlučio je da najveći među njima, Lugh strijelac dalekometni, ne sudjeluje u bitki jer njegov je život predragocjen. Lugh veličanstveni to nije želio prihvatiti, nadmudri svoje čuvare i pojavi se u svojim bojnim kolima pred božanskom vojskom naroda Tuatha De Danann. Obilazio je tako Lugh bojne redove božanske vojske propinjajući se na prste da bi ga svi mogli vidjeti. Doista, vidjeli su ga svi božanski ratnici, ali vidjeli su ga i svi ratnici Fomora. Lugh poviče glasno, najglasnije: 'Borite se hrabro! Nikada više neće biti sužanjstva za nikoga i bolje je današnji dan završiti smrću nego živjeti sutrašnji u ropstvu i plaćati danak nepravedni!' Među božanskim ratnicima nastane silno oduševljenje i naraste im bojni moral, a kod Fomora Bress zabrinuto reče svojim druidima: 'Doista, doima se čudesno i veličanstveno. Kao da je danas Sunce izašlo na Zapadu umjesto na Istoku.' Druidi odgovore zabrinuti: 'Za nas bi bilo i bolje da je tako.' Bres upita: 'Što li se to pojavilo ispred protivnika naših?' Druidi odgovore: 'Lugh, njegovo svijetlo i blješteće lice.' Onda pak iznenada dvije vojske uz snažne pokliče potrče jedna drugoj ususret. Sudar je bio strašan, više nego strašan. Koplja su udarila u štitove, mačevi u oklope, a vika ratnika bila je gromoglasna. Predivnom ravnicom Mag Tuireadha odzvanjali su udarci u štitove teške, zvečali su mačevi, fijukale strijele i koplja bačena. Sve je to zvučalo kao grmljavina strašna. Zemlja se stala natapati krvlju palih ratnika, a trava postane skliska. Rijeka Lensenn nosila je mrtva tijela, borba je bila teška, izuzetno krvava i krajnje okrutna. Mnogi su veliki ratnici pali na jednoj i drugoj strani. Ogma je ubio Indecha, Balor moćnog udarca bjesnio je među božanskim ratnicima i kosio ih kao snoplje, u tom 'otkosu' ubio je Nuadu Srebrnorukog i njegovu ženu ratnicu veličanstvenu Machu. Tada se Lugh pojavi ispred Balora strašnog i groznog. (Balor je Lughov djed – po Athumanunhu) Lugh veličanstveni pozove djeda na dvoboj. 'Podignite mi kapak!' Zapovjedio je Balor strašni i grozni svojim štitonošama, te nastavi: 'Da vidim ja toga brbljivca.' Da je kojim slučajem odsjaj Balorovog oka zahvatio Lugha on bi nestao zauvijek, no, Lugh baci snažno magični Tathlum, kamen težak, snažan i čvrst. Tathlum izbije Baloru njegovo treće oko, te ono padne na tlo i zahvati redove Fomora koji se odmah pretvore u prah i pepeo. Osljepljenje groznog Balora preokrenulo je ratnu sreću. Fomorski ratnici stanu posrtati i popuštati pod naletima božanskih ratnika. Onda pak se ispred redova božanskih ratnika pojave Morrigan, Badb i Nemain. Poput vihora iznenadnog poruše one redove Fomora i stanu ih rastrojavati, sve dok se iza njih ne pojave božanski ratnici u nezadrživom naletu koji zauvijek potisne Fomore u njihovu zemlju pod morem. Na kraju bitke Morrigan i Badb popnu se na najvišu planinu u Irskoj. Tu je Badb ispjevala pjesmu pobijede koju su svi čuli: 'Mir se podiže do neba, nebesa silaze na zemlju, zemlja počiva pod nebesima, svatko je sada jak …' Ostatak pjesme je zauvijek izgubljen ili možda zaboravljen, ali je ostalo zapisano da je Madb izrekla i proročanstvo u kojem je pretkazala i najavila približavanje kraja 'Božanskog razdoblja' i početak nekog novog razdoblja u kojem će ljeta biti bez cvijeća, krave bez mlijeka, žene bestidne, muškarci bez snage, drveće više neće davati plodove, mora će biti bez riba, starci će davati pogrešne savjete, zakonodavci će donositi nepravedne zakone, ratnici će izdavati jedan drugoga, ljudi će postati lopovi, a na Svijetu više neće biti nikakvih vrlina. Athumanunh ne zna i ne razumije što je Badb imala na umu kada je izrekla proročanstvo, ali ono se ubrzo pokazalo istinitim. Naime, dolazilo je doba u kojem će Bogovi doživjeti svoj sumrak. Naime, došljaci su dolazili preko mora i nisu imali božanskih osobina, bili su samo ljudi. Veoma čudno i neobično, Athumanunhu potpuno nepoznato. Nikada i nigdje, niti u jednoj mitologiji ljudi (smrtnici) nisu pobijedili Bogove (besmrtne pravednike). No, to je tipično i jedinstveno samo za mitologiju Kelta. Upravo o sumraku Bogova i vremenu ljudi pisat će vam Athumanunh slijedećih dana.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...