Mitologija https://blog.dnevnik.hr/enhu

subota, 21.07.2007.

Mitologija Kelta

Sidh Fionnechaidh – djeca Llyrova

Kada je umrla žena Llyrova, bog mora postao je vrlo tužan i neutješan, pa mu je stoga kralj bogova Bodb Crveni ponudio da za ženu uzme jednu od njegovih najodnjegovanijih kćeri, djecu Aoliolli iz Arrana, odnosno tri kćeri imena Aebh (Aive – po Athumanunhu), Aeife (Aiva – po Athumanunhu) i Ailbhe (Alva – po Athumanunhu). Llyr je pristao i za novu ženu odabrao Aebh razmišljajući: 'najstarija je, pa mora i da je najplemenitija.' Upriličeno je veliko svadbeno veselje, pa je Aebh Llyr na kraju odveo u svoj sidh Fionnechaidh gdje je Aebh rodila četvero djece Llyru. Prva i najstarija je bila kćer Finola, zatim sin Aed, pa sin Fiachra i Conn. No, nakon poroda Aebh je umrla, pa je stoga opet Bodb Crveni Llyru ponudio drugu kćer. Llyr je opet prihvatio i izabrao Aeife. No, Aeife nije bila baš toliko plemenita, pa je strahujući da Llyr više voli djecu nego nju, jednog dana djecu odvela na kupanje na jezero Darvra (danas je to jezero Lough Derravargh u West Meathu – po Athumanunhu). Kada su djeca ušla u jezero Aeife ih je pretvorila u četiri labuda, ali je njezina čarolija bila samo djelomična, pa su labudovi zadržali ljudski razum i govor. Tako je Finola sve ispričala Llyru i Bodbu, dakle, ocu i djedu. Bodb Crveni strašno se razljutio kada je Aeife odbila poništiti svoju čaroliju, pa ju je stoga on pretvorio u jedino čega se bojala, a to je demon zraka. Naposljetku je Bodb prisilio Aeifu da kaže koliko dugo će prokletstvo trajati. Aeife je izrekla: tri stotine godina na jezeru Darvra, pa zatim još tri stotine godina na moru Moyle, te još tri stotine godina na otoku Glora u Errisu. Djeca Llyrova sve su te godine pjevala najljepše pjesme koje je itko do tada čuo, a svi od naroda Tuatha De Danann rado su ih obilazi i posjećivali. Kada je prošlo tri stotine godina na jezeru Darvra, labudovi su odletjeli na more Moyle kako bi započeli služiti prokletstvo slijedećih tri stotine godina. No, u letu su se pomiješali s drugim labudovima, pa su sada Milezijci strahovali da bi netko mogao nauditi djeci Llyrovoj. Zato je donesen zakon da se nikada niti jedan labud ne smije ubiti. Dok su tako na olujnim morima Moyle djeca Llyrova odrađivala tri stotine godina prokletstva, narod Tuatha De Danann je nestao i zauvijek se povukao u svoje posljednje prebivalište na otok Hy Breasail. Kada su djeca Llyrova došla na otok Innis Gloru otrpjeti trećih tri stotine godina prokletstva više nikoga od naroda Tuatha De Danann tamo nisu zatekli. Kada pak je i treći dio prokletstva otrpljen, zauvijek napušten sidh Fionnechaidh posjetila su tri vremešna starca i jedna pogrbljena starica. Bila su to djeca Llyrova koja su tu pronašla samo mitskog Osamljenog ždrala iz Inniskeae. Nisu poživjeli još dugo, a nakon smrti pokopani su u zajednički grob. Eto tako, kroz priču pređe Athumanunh 900 godina što vrlo je dugo razdoblje čak i za bogove, pa je najbolje da se Athumanunh vrati natrag i ispriča još neku od priča što ipak imaju sretniji i ljepši završetak. No, nova priča bude tek sutra.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Zapisi, crtice, crteži, skice, sheme iz raznih mitologija i legendi

actyalan@gmail.com (Athumanunhovo 'mjesto na kojem plaču ptice')

Mitologija - čudnovato sjeme iz kojeg su kasnije niknule filozofija i religija.

Svijet se boji vremena, a vrijeme se boji piarmida.

Vrijeme je najmudrije, ono zna sve odgovore.

Legenda - priča o neobičnom događaju

Tražeći genijalnost i mudrost nudio je milost i ljubav, a zauzvrat našao je glupost i dobio mržnju. Stvorio je svoj Svijet arbitra plemenitog mira, a postao je bakljonoša koji prenosi vjekovni plamen smrti i uništenja.

Dječak je on u kojem se čovjek budi, ili je možda već čovjek u kojem još uvijek dječak živi.




Zna On tajne prije stvaranja Svijeta iz doba kada su Zvijezde još spavale, Vitez je On jedan od najboljih, a namjere su Njegove uvijek dobro skrivene, kaže malo, a govori nejasno kada priča o najplemenitijoj skupini ljudi koji su ikada Zemljom koračali ...

Lovački krik enhu ptice je: keee - ar! a krik alandske (polarne) enhu ptice puno je prodorniji: kee - aarrmm!

Legatus - kod starih Rimljana izaslanik, namjesnik u provinciji, pomoćnik vojskovođe, a možda onaj koji zapisuje (legator), onaj koji nešto nekome ostavi zapisano.

Tamo negdje daleko gdje topla mora zapljuskuju obale Ledene zemlje Alandije, tamo gdje se kiša i vjetar oduvijek dodiruju, ali se nikada ne razumiju, tamo gdje rastu i mirišu najljepše šume srebrenog bora, tamo gdje počinje tajnovita dolina Sylenca... Pojavili su se iznenada i niotkuda, ni najstariji među najstarijima više se ne sjećaju odakle su stigli i zašto su danima i noćima nešto grozničavo tražili. To Strašno i Nezamislivo Vrijeme zapamtilo ih je kao ratnike lutalice i napadače, teško naoružane i oklopljene koji su mirno jahali svoje plemenite konje i svi odreda bili spremni da se bore i da izginu od reda ... Onda pak u tajnovitom Vremenu Bijelih Snjegova, u tajnovitom dobu noći Hawalandha, pronašli su Ono što su tražili. Našli su Njega okruženog njihovim vlastitim Sjenama. Velika je bila snaga i mudrost koju su Mu poklonili bogovi u sam Osvit Vremena. Legenda je bila konačno živa i za Njih je sve moglo početi... i počelo je!

Jedino tamo, a nigdje ne postoji nešto ljudskije, čovječnije, lete žive ptice praznim nebom iznad plime zlatne zore prema krošnjama srebrenog bora...