Danas je dan kad sam fakat ne zadovoljna-grozzzno. Jučer sam se vagala, imam 52kg i bila sam tako zadovoljna, još 5kila i ostvarila sam naum. Jutros kad sam se probudila odmah sam trčala pred ogledalo ( to u zadnje vrijeme stalno radim ) i isto sam bila zadovoljna. E onda sam pojela doručak ( dva integralna tosta sa bakalar namazom ) i popila sam zeleni čaj. Otišla sam prošetat psa, pa sam brzo hodala nekih 20-ak minuta i kad sam došla doma sam vježbala 20minuta. Kako idem na more za 6 dana, otišla sam kupiti koju majcu i eto nezadovoljstva. Koju god majcu da probam izgledam si tako široko, to me ubija i dođe mi da vrištim. Došla sam doma sva nezadovoljna, jer mi se čini da se širim i nekad se osjećam deblje bez obzira št vaga pokazuje manje kila. Ubija me to, od muke sam skuhala kavu i utrkeljila unutra dve kugle sladoleda, sad mi je i žao što sam uopće jela taj sladoled, jer se osjećam još i gore i imam filing da mi je trbuh odmah narasao. Kako mi to ide na živce kad me uhvati ovakav dan nezadovoljstva. Dvadeset minuta sam stajala ispred ogledala. Kad se gledam iz profila, čini mi je ok, al kad se gledam od naprijed imam osječaj da sam toliko široka i to me ubija. Stalno nešto rintam po kući, vježbam, čak kad i gledam film ne mogu mirno sjedit, a imam osjećaj da se opet širim. Jučer mi je od dečka tata rekao da sam puno smršavila i da sam mršava, danas kad pomislim na te rijeći mršava, mislim si " moš mislit mršava, pogledaj kak sam široka!! ". Mrzim ovakve dane opsesije i ne zadovoljstva, najradije bi sad pukla i od muke se nažderala svega, al nećuuu, moram polako, moram se skulirati i danas se više uopće ne pogledati u to fucking ogledalo, jer mi je samo muka!