Sjećam se kada sam bila mala, s nekih 7 godina, stalno sam jurila di kod sam stigla, jela sam puno fast food-ova, pila neogranićene litre cole ali sam uvijek bila ko štapić mršava, to je sve trajalo do nekog petog razreda osnovne kad sam ušla u taj pubertet. Kile su se počele lijepiti. Nisam nikada bila predebela, ali sam imala par kila viška koje su se lijepile na trbuhu i to me užasno nerviralo, a nikako kile nisu htjele dole. Smanjivala sam obroke, više se kretala, ali sve mi se činilo da kile i dalje rastu. Sa 19god imala sam situaciju ( ne baš sjajnu ) kada sam otišla od kuče i krenula onim lošim putem života, pa su kile pale na 56 ( visoka sam 167 ), salo se istopilo i ako ništa drugo počela sam pomalo biti zadovoljna svojim tijelom. Ali kad sam shvatila da me taj loš put vodi u propast ( u pitanju je bila droga ) i da je vrijeme za izabrati raj ili pakao, odlučila sam se na taj djelić raja i sama potražila pomoć. Otišla sam u komunu i ostala 3 mjeseca ( možda nekima malo, ali meni je bilo dovoljno, jer se nisam više vratila na taj put ). E tu su počeli problemi s kilama. Kako sam imala fazu ( kad sam se vratila ) nekog pomalo straha, zatvorila sam se u kuću i samo žderala i u par mjeseci nakupila 70kg. Kad sam se jednom pogledala u ogledalo od muke sam plakala vidjevši sve to odvratno salo koje se nakupilo. Odlučila sam djetu, pa sam smanjila obroke i svaki dan trčala ko luda. Išlo je polako ali kile su pale kroz par mjeseci na 60. Uvijek sam htjela još manje, ali nisam baš pazila na hranu, pa sam se s tim borila još 2 godine. Nakon te dvije godine sam odselila s bakom 100-tinama kilometara od rodnog grada, pa sam upala u depresiju, nikog nisam tu ni poznavala i dva tri mjeseca nisam izlazila, pa se nakupilo još 3-4 kile. Na ljeto sam otišla radit sezonu na moru i kile su se istopile na 53, bila sam prezadovoljna, napokon nisam morala pazit koju ću robu kupovat i kako će pristajati. Oduvijek sam htjela barem 47kg, ali tih 53 dale su mi neopisivu sreću. Stvar je u tome da sam kad sam se vratila sa sezone, ovdje upoznala ekipu, a s njima i dečka s kojim sam i danas. Kad smo prohodali ponovno je počelo sranje. Totalno sam se ulijenila, di god smo išli, išli smo autom, jeli smo non-stop, kad bi opalili maraton filmova obavezno bi bilo dve-tri vrečice čipsa i raznih grickalica, postalo je grozno, širila sam se ko bačva a da to uopče nisam primjetila i prije ljeta imala sam 75 kg!! Užas užasni, nisam ni na bazene htjela ići tak odvratno masna ! Sve je to trajalo do ove godine do kraja drugog mjeseca kad sam odlućila da moram sebe dovesti u red, jer sam bila nesretna i mrzovoljna i često bi tu svoju frustraciju iskalila na dečku ili baki.. Krenula je djeta i tako sam izbacila slatko i grickalice i većeru, imala bi jednom tjedno vodeni dan, više sam se kretala i vježbala svaki ili svaki drugi dan. Do petog mjeseca imala sam 64kg.. Bilo je dobro, al je nekak sporo išlo, pa sam svaki put kad bi stala pred ogledalo rekla- Ljeto se bliži a ja moram biti tankaa.. Tako sam pojačala vježbanje i jela nešto sitno jednom na dan, dva puta vježbam, vozim biciklu i tri puta brzo hodam po 20min, i tako svaki dan. Kupila sam si i blender pa miksam grejp, limun i slično i nekad si napravim shake-ove da si unesem vitamine u tijelo da imam snage. Nekad mi se desi da nemogu izbjeć obilnu hranu, jer su mi dečko i baka počeli brojat zalogaje, ali to izbacim, jer ne želim prekinuti svoj režim i ne želim nikada više biti masna bomba. Danas imam 53kg, eto još 6 kila i na svom sam cilju. Živciraju me komentari kako ću se razbolit i kako sam slaba i anoreksićna. Ja imam snage, ne rušim se i nemam vrtoglavice, a kad vidim kilu dolje osjećam se sjajno. Osoba sam koju nije briga što drugi govore ili nameću, sve što radim radim radi sebe i radi toga da JA budem sretna i zadovoljna, a najsretnija ću biti kad budem mršava i svaki put kad se pogledam u ogledalo i kad vidim kako je tijelo tanje sretna sam. Jedino me nerviraju ti komentari kako se trebam udebljat, jer nitko od tih ljudi ne vidi da nisam sretna sa kilama više. Ponekad se pitam da li oni uopće vide da sam nesretna sa viškom kilograma, a da sam sretna što sam mršavija. Puno puta mi dođe da se izderem " pustite me da budem sretna i mršava " ali prešutim, jer nema smisla objašnjavat nekome nešto što ne razumije i ne shvaća. Nastavljam prema svom cilju, još 6kg. Sada 13.07 idem na more, jedva čekam da plivam ( jer tu nisu otvorili fucking bazene!!! ), na moru mi valjda nitko neće brojat zalogalje, pa neću morat izbacivat iz sebe, moći ću se opustiti i više se posvetiti vježbanju i zadovoljstvu.