Mind mapping

Six o'clock on a Christmas morning...

Buđenje u novo jutro, genezu novog dana, malenu verziju ciklusa života. Jesu li naši odrazi u ogledalu zbilja refleksija nas. Danas je dan manipuliranih osmijeha, ali danas treba nešto više od plastičnog lica. Izoliran od kolektiva, bez okova društva čovjek traži odgovore koji leže negdje u mehanizmu iza postojanja. Upravo su pitanja ono što nas pokreće, zbog potrage za odgovorima ustajemo iz kreveta. Narušen bioritam gotovo zaustavlja vrijeme, ovo će biti dug dan balansiranja na rubu između snova o utapanju i gledanja u oblake.


I may never get over
but never's better than now

Sada se čini kao da su davno bili dani kad sam znao dugo zuriti kroz prozor, izgubiti se u mislima. Danas sve izgleda kao mukotrpan put prožet distrakcijama i diverzijama koje smo postavili jedni drugima. Možda je upravo u tome stvar, više ne gledamo kroz prozor, a nekad trebaš pogledati van da vidiš što je unutra. Ne znam jesmo li dovoljni da opstanemo na vrijednostima koje ne možemo kvantificirati. Vjerojatno živimo život sazdan na principu rasplinute stvarnosti i hladne iluzije.
Svi pričaju, govore laži jer od njih laži očekuju, retorika je njihov život. Nisam siguran da smo u stanju nositi se sa stvarima koje nije moguće prebrojati, ne razumijemo. Želimo pomoći bolesnima ali nikako bez nadoknade. Želimo testirati lijekove, ali bi ih radije testirali na ljudima nego na životinjama -dok se s druge strane borimo za ljudska prava. Ne znamo što želimo, ali to želimo odmah!



Dok se uništavamo da bi stvorili idilu i živciramo da bi imali mir, prevladava kompulzija da prezerviramo novo, falsificirano ali krasno sjećanje. Pokušavam uhvatiti svaku riječ i ideju, dati im dom. Ne trebamo opravdanja, u konačnici smo uvijek mi. Moramo stvoriti stvari koje moraju poživjeti dulje od nas, to je naša presuda. Svejedno, ne vjerujem u sudbinu, osim ako nije suđeno da svaki uzrok ima svoju posljedicu. Ako je to istina, onda trebam pogledati našu refleksiju u zrcalu i pitati: Gdje smo to pogriješili?