|
00:00
Ljudski mravinjak se zatresao otkucajem ponoći na satu Sudnjeg dana. Odbrojavanje je počelo. Jedan glas je razbijao sklad aritmije, disanje je postajalo sporadično. Ondje, duboko u sigurnim katakombama, zapetljanim poput najbriljantnijih laži, nalazili su se budući ostatci čovječanstva.
10...
Nedostojni evakuacije i amputirani od budućnosti, u iščekivanju najduljih 10 sekundi svojih života, posljednjih 10 sekundi svojih života. Kilometrima dugi genetski kodovi, prožeti destrukcijom u svakoj niti. Nuklearni holokaust, odgovor na najveći problem koji je ikad zadesio planet. Nemoguće je dizajnirati organizam koji će istovremeno posjedovati inteligenciju i instinkte, nuspojave mogu biti katastrofične, očito. Zapamćeni kao generacija koja je napokon ispunila svoju zadaću, zauvjek zapisani u povijesti svemira kao mravi koji su počinili kolektivni suicid. Kuriozitet koji nikad nitko neće znati.
7...
Svi ti životi, minula djetinjstva, zagušena u kukuljice prošlosti. Svaka upućena riječ, svaka težnja za boljitkom –izjednačeno s nulom, ništavnim brojem koji nikad nije bio tako definitivan. Još gore ...tako blizu. Na ovo se sve svodi, uskoro će plavetnilo umrijeti.
5...
Dolazi vatra koju majčine suze neće ugasiti. Suludi otkucaji srca. Iako znaju da je sve gotovo, oni se i dalje iracionalno boje, poput pasa pred uspavljivanje. Svi strahovi su nezaustavljivo postajali stvarnost, dok se smisao spremao pretvoriti u pepeo.
2...
Ironično, u posljednjem trenutku i najrazličitiji su rekli isto, zazvali su Boga. Idealan epitaf zaključen posljednjim dahom.
1...
Vrisak se utopio u detonaciji. Nečujne riječi su parale dronjke sa goruće kože. Slijepo sam pratio tragove, ali nemoguće je bilo uhvatiti korak. Njihove sjene u nestale u jarkoj svjetlosti. Neki kažu da ni ljudska duša ne može preživjeti iskonsko zlo. Nemoguće je bilo skinuti pogled sa tih lica, njena blijeda figura je palila rožnice. Čelična pera su pisala budućnost osuđenu na vječnu zimu i kisele kiše sa spaljenog neba. Mjesto iz djetinjstva, koljevka vrste postala je zapaljena ruševina prokleta radijacijom za stoljeća koja će doći. Sav taj potencijal, nestao u dimu. Sve je bilo uzalud. Postoji li mogućnost da smo mi posljednji u nizu propalih eksperimenata naših „bogova“?
|
