Mind mapping

Zvijezde na nebu. Zrnca pijeska. Stranice knjiga. Svaka od njih ostavila je uspomenu. Jedno kratko sjećanje. Što mi nudi ova perspektiva, mjesto u vremenu kada se mogu osvrnuti. Ne želim to nikome savjetovati, ali ja živim u prošlosti. U nekoj prokletoj težnji za nekim udaljenim sutra. Za svaku zvijezdu davao sam svu svoju snagu. Trudio se iz petnih žila da iskočim iz gomile. No gravitacija je bila prejaka. Svaka od tih zvijezda bila je novo iskustvo, neka nova priča. U sferi ove teme toliko se toga preklapa. Toliko toga mi se dogodilo. Donekle mi se sve to gadi. Ipak, ne savijaj ono što je fiksno. Ne mogu mijenjati stvari. Mi smo tu da bi se te riječi izgovarale. Samo malene stavke u velikom planu svemira.

Kompatibilnost, kako sirova riječ. Hladno, oštro. Poput digitalne funkcije ILI ILI. Da li je sudbina zapravo samo matematička operacija? Ako je, želim vidjeti statistike, postotke i vjerojatnosti. Želim znati za svaku varijablu. Ma vraga! Želim sve to napismeno, samo da to mogu poderati i baciti u koš za smeće. Ne postoji logika. Ovaj svijet je niz čiju sljedeću kariku gotovo ne možeš predvidjeti. Ovo je sve jedan bizaran puzzle u kojem dva dijela nikako ne idu skupa. Dođe ti trenutak kada je stvarno svega dosta. Ne možeš vjerovati kako se neke stvari uopće mogu događati.

Don't you wonder, can't you see
what's happening to our lives
I can't keep living this masquerade
When my lonely eyes see only your face at night

Znaš onaj osjećaj prisilnog triježnjenja kada gotovo pričaš sam sa sobom ali na sasvim različitom nivou. Više ne koristiš jezične fraze. Slike, pitanja i odgovori dolaze sami od sebe. Kakva nevjerojatna unutarnja kolizija misli. Kao da vidim nekog starca koji mi oduzima riječi. Više nemam što za reći..

Kako imati potpunu koncentraciju kad ne znaš što želiš? Mogu li uopće biti siguran u to. Praktički sam zavezan. Osjećam se sputan kao nikad prije. Uspravim pogled prema zvijezdama i shvaćam da me život naučio dovoljno toga da se nekih stvari čak bojim. Rekao sam da ću svašta jednom probati, nešto ću ponoviti, no iskreno me strah ponavljati neke stvari. Isponova pokušavati graditi kule od pijeska za vrijeme oluje. Motiva imam napretek, ali snaga je na izmaku. Netko će reći: „Hej, pa tek ti je 19, što ti pametuješ?“ –vjerojatno će biti u pravu.

Ovo nikako ne ide..