ponedjeljak, 26.01.2009.

III. Full Circle

Svakim danom pokušavamo napraviti plan. Podijeliti život na korake, stupnjeve ili što već.. Danas ću ovo, sutra ono. Donosimo odluke. Pokušavamo utjecati na život. Ima dobrih pokušaja. No mi ako i možemo utjecati, definitivno ne možemo odrediti sve faktore kojei utječu na ishod naših situacija.
Ponukan trendovima, i ja donosim neke odluke. Počeo sam trčati nakon dosta vremena. Prestao sam trenirati prije kojih godinu dana, no nekako imam osjećaj da se zapuštam. No nije sve u fizičkim parametrima mog zdravlja. Kad trčiš brojiš da ne ispadneš iz tempa, paziš da pravilno dišeš. U međuvremenu ne razmišljaš o glupostima koje te okružuju. Jednom kad staneš shvatiš da je jedina poanta u životu da dišeš i držiš ritam. Zbog toga si živ, a ne zbog gluposti za koje misliš da su ti zbilja bitne.

Running forward
Falling back
Spinning round and round
Looking outward
Reaching in
Scream without a sound!


Ne gledajte na moje riječi kao na analogiju. Shvati, riječi nisu tu samo da bi te zabavile, ili da ja kažem nešto u želji da prekinem neugodnu tišinu. Netko nešto govori. Nije pitanje da li tko sluša. Već, da li tko razumije?

Nema početka ni kraja! Život je krug! Na početku nije postojalo ništa, nikakve šanse da se dogodi. Kad je završilo, krenuo je početak ništavila. No ne gledaj na ništavilo kao nešto negativno. Iz ništavila se rađa novi početak. Tako je oduvijek, tako će biti zauvijek. Naši životi su samo intervali koji u određenoj frekvenciji kreću kružnicom. Sve će se jednom vratiti, opet naići. Pitanje je samo da li ćeš biti ondje? To je naša sudbina. Naš blagoslov i zatvor. Tako je bilo, i biti će...

10:26


-Sinoć sam sanjao rijeku. Plivali smo. Zaronio sam, no nisam vidio dno. U jednom trenutku to nije bila Kupa, no bilo je mjesto iz stvarnosti. Kao u dalekoj prošlosti, ili budućnosti. Sve je bilo zaraslo. No tu su bili moji prijatelji. Izašli smo na obalu. Krajem oka uhvatio sam tako dobro poznatu siluetu. Bila je na odlasku...
Rijeka... tako linearan prikaz nečeg tako cirkularnog. Voda je napravila bezbroj krugova od trenutka nastanka. To je život! Radi ono što jesi. Živi kako treba. Ne govorim ja kako treba. Ti to najbolje znaš! Gledaj na život kao na oktavu. Koraci, dobe. Danas radiš ovo, sutra nešto drugo. Utječi na život koliko možeš.

Leaning over
Crawling up
Stumbling all around
Losing my place
Only to find I've come full circle


Upravo o tome govorim. Došlo je do punog kruga. Volio bih znati da li je sada red na meni. Ciklus je završen. Iz ničega je nastalo nešto. No sada je to prošlost. Sada je to ništa. Zar ne?
Toliko sam se puta okrenuo da mi se suludo vrti u glavi. Nedoumica! Kako da ti objasnim riječi koje već znaš? Da li je to moja borba, piljenje riječi ljudima koji ih ne žele čuti. Dao bih svaki svoj dan za noćnu moru sa... No put se približava kraju. Do nekog novog početka... sretno!

SVE ZAVRŠAVA ONDJE GDJE POČINJE.
-To je vječnost, tu smo mi.
...i nismo.



Okliznem se na strmom dijelu obale. Padam u vodu. Tonem. Napravio sam pun krug, kao i svaki čovjek prije mene.

"Prah si bio, prah ćeš postati"


No u međuvremenu: "Carpe Diem"


22:26 | Komentari (9) | Print | ^ |

ponedjeljak, 19.01.2009.

Man with no name

I got this vision in the back of my mind,
I don't need a reason, don't need to know why
Indesicion forever nailed into my head,
Blackout, another day that I'm dead


Sinoć sam sanjao... to su snovi zbog kojih želiš sanjati cijeli život. Pomalo sam već otupio na razočaravajuć osjećaj buđenja. Tu negdje, je netko s jasnom vizijom što želi. Netko kome je, ipak, sasvim jasno da to nikad neće dobiti. Nismo stvari da se razbacujemo jedni drugima. Da krademo, otimamo, poklanjamo i dobivamo. Ne, zaboravi.. Ali kad imaš nešto vrijedno onda ga cijeniš i više no što košta. Ali mi nismo stvari da koštamo. Mi nismo laži koje jedni drugima prezentiramo s figama u džepu. Mi nismo sjene koje će nestati nakon što se osvrneš. Ja ću biti tamo kad se osvrneš.

Nismo svi isto blagoslovljeni. No ne razumijem zašto neki blagoslovljeni nepameću bivaju blagoslovljeni vodom za kojom su drugi žedni. Boli li to?

...boli.

Boli kada se trudiš kao vol, a drugome ide bolje od tebe. Boli kada trčiš cijeli život, a na kraju te netko prestigne. Cijeli život letiš, onda te sruše. Oni... nimalo bolji, ugodniji, razumniji, ljepši, pametniji... što ja znam? Pokazatelj da sam bolji? Pokazatelj da trebam okrenuti leđa? Dođe mi trenutak kad se zapitam zašto to radim? Katkad čvrsto odlučim da neću, da nemam šanse. Onda zaboravim sve minuse, prepreke, negativna iskustva i kao konj krenem još malo dalje. Vučem, guram. Više i ne znam u čemu je razlika. Ali koga briga za razliku? Što mi to znači u životu? Gomila bespotrebnih detalja ne briše činjenicu da sam potratio dragocjeno vrijeme.
Haha mogao sam postati doktor. (sarkazam)

Ništa ne dira više od šamara koji ti opali onaj do koga ti je najviše stalo. A upravo takav šamar koji ne osjetiš na koži sam dobio zbog nitkova. Kad ga se sjetim na mislima mi je samo riječ ZAŠTO? Usporedivo/neusporedivo. Najviše smeta što se ponaša kao balavo dijete. Koja sramota za ljudski rod. Kopile, izrod. Ne trati vrijeme na onoga kojeg niti vlastita majka ne voli. Poput bezglave muhe koja se neprestano zabija u prozor. Živi da bi nam krao zrak, vrijeme, sudbinu? Reci mi da se moramo natjecati. Pukao bih se smijati, ne iz razloga što bih sigurno pobijedio. Već zato što ne bih imao šanse. Nazovi to astrologijom, zvijezdama, sudbinom, matematikom, sistematičnim kaosom. Kako god želiš. Ja ću biti taj koji će znati da je izgubio od luzera. Zbog neke "kemije"? Zbog iste "kemije" ja prolazim kroz sve to. Nikad nisam požalio, no ne mogu reći da ću se složiti s time kada dođe pravi trenutak.

Koliko ima sati? Evo, samo što nije...

Nikad mi matematika nije bila jača strana. No i veće budale od mene će biti u stanju napraviti sumu. Dvoje potpunih stranaca je izgubilo previše vremena... Tko će biti pobjednik, tko gubitnik? Nadam se da ću ja biti na strani gdje će mi biti svejedno. Iako, dosad mi je bilo sve, samo ne svejedno..

Dyin', lord I keep runnin' i can't get away
Hell and back, you know I've seen the darkest days
I see the storm is comin' , death is on it's way
Without the pain, without the pain
I'm a man with no name...

Imam neki čudan osjećaj da zapravo oduvjek jesam, lažem sebi da je tako i sada, no nekako ipak znam da zauvijek i hoću. Ne želim biti onaj koji pametuje, no doživio sam groznih stvari, kad bih nabrajao ispalo bi kao pretjerano preseravanje. Znam kakav je osjećaj kada si prividno sam na svijetu. Kada kalkulacija odozgo bude gotova, sjeti se prve rečenice ovog odlomka. Kada ti se počne činiti da ti se noćne more ostvaruju, sjeti se te rečenice. Pravda neće biti zadovoljena, ali onaj čovjek bez imena što je nekoć tamo stajao će mirnije zaspati.


23:21 | Komentari (8) | Print | ^ |

utorak, 13.01.2009.

Let it Snow

Deep beneath the cover of another perfect wonder
Where it's so white as snow
Privately divided by a world so undecided
And there's nowhere to go...

Nikamo za poći?

Ovih dana smo svi suočeni s nekim negativnim raspoloženjem. Svi kažu da je razlog tome zima. Jučer su svi govorili kako obožavaju kako snijeg pada. Danas psuju.. Svi govore samo jer misle da nešto moraju reći. Onda kažu pogrešnu stvar. Onda im je žao. Onda im je hladno. Ali rijetko kažu ono što žele i misle. Previše gluposti je izgovoreno, a previše bitnih stvari prešućeno.
Hladnoća ne posustaje. No nije stvar u hladnoći. Stvar je u našem poimanju nekih stvari. Sretan si ako vidiš masu boja kad pogledaš kroz prozor. Pogledaj u kantu za smeće, imaš još i više različitih boja, no čini li te to sretnim? Ne baš? ...nisam ni mislio. Ne osjećaš se bolje jer je lišće na drvetu. A vjeruj, drvo više boli kad mu se lišće osuši i otpadne. No ti samo gunđaš jer ga moraš pograbiti..

The more I see, the less I know
The more I like to let it go

Možda nisam uspio na najbolji način reći kako stvari nisu onakvima kakve se u prvu ruku čine. Dok s jedne strane misliš da je situacija bezizlazna, s druge odbacuješ niz stvari koje definitivno trebaju doći u obzir. Teško mi se izraziti bez ovog vječnog klišea. Svaki dan je nova borba. Ako se ujutro probudiš, a nisi spreman na tu borbu, nepovratno si izgubio jedan dan života. Jedna prilika manje da budeš bolji, za sebe i za druge. Najveća pobjeda nije kad pobjediš drugoga, već samoga sebe. Ako si brži za sekundu, ako pogodiš notu koju prije nisi, ako zadržiš dah na trenutak dulje.. To je ispravan način za razmišljanje. Uvijek treba pokušati nešto novo, biti bolji no što si bio jučer. Uvijek budi gladan. Uvijek pokušaj stići dugu. Ako je nikada ni ne stigneš, barem ćeš znati da si pokušao. Znati ćeš da si imao svrhu. Svrha je esencija naših života. Tužno je što neki potrate čitav život tražeći svrhu.
Nada je tu. Skriva se negdje ispod vode. Poput ruže ispod snijega.

Deep inside my hunger grows, got to find the rainbow in the rose

Znam da ću se sutra probuditi. Ma koliko puta već bio nokautiran, još jednom ću se tvrdoglavo ustati jer znam što želim. Moja svrha je da budem ja, da budem ono što mogu biti. Nema zime i leda koji to mogu zaustaviti. Nema razloga da proglasim depresiju zbog bijele prašine. Sutra ću stisnuti šake, pronaći ću tu ružu i slušati tu melodiju.

Somewhere the spirit shines, like the moonlight, I move on
Somewhere the spirit shines.

Miris snijega, stvara iluziju zida ispred mene. Jednog dana ću među te zidove imati priliku staviti onaj trenutak koji oduvijek čekam. Taj dan će doći, i ja ću dati sve od sebe da mi ga nitko ne oduzme. Ako treba, naći ću dugu da oboji sivilo, zauvijek pjevušiti melodiju. Tišine ne smije biti!
...na mjestu gdje će vrijeme stajati, tamo gdje će duša pokazati svoj sjaj.
Put je pred nama. Nije malo, neće biti lako, no to je najmanji problem.

If you can lead the way, you know baby I will follow
Searchin' for, I'm still lookin' for the rainbow in the rose.

Sljedeći put kad pogledaš kroz prozor, shvati da gledaš drugi, bijeli svijet. Mjesto gdje ćeš imati priliku.


23:46 | Komentari (7) | Print | ^ |

utorak, 06.01.2009.

Mali razgovori

Evo idem napisati pokoju riječ. Ali ne samo zato što bi bio red, već zato što želim. O čemu da pišem? Pa nemam baš neki fokus na nešto posebno. Stoga, ovdje idu moje riječi.

U zadnje vrijeme slušam nenormalno mnogo instrumentalne glazbe koja po svojoj prirodi očito nema textove. No u glazbi je specifično da gotovo uvijek možeš osjetiti o čemu je pjesma zapravo. Ako mene pitate, to je najbitniji dio svega. Glazba mora postojati zbog glazbe, a ne da bude pozadina nekim isforsiranim riječima. Kad si već dopuštaš toliko da ti glazba utječe na život, onda je logično da je moraš prihvaćati kao cjelinu, i ne zadovoljavati se ničim manjim. Zapravo, tako je sa svime u životu. Glupo je pričati o nekim višim ciljevima. No u neku ruku je prilično jednostavno. Ako ne možeš dati sve, nisi dao ništa. Zapamti to kad ti drugi budu davali "sve". U zadnje vrijeme nemam baš previše vremena za neke stvari. Ne stignem razmišljati (čitaj: zamarati se) o nekim stvarima. Mislio sam da nikad neću moći baviti se nekim poslom. No shvatio sam da je to odličan način da postigneš dinamiku u životu. Stvari se dovoljno brzo mijenjaju pa ne dobiju onaj ustajali miris. Samo je problem s onime što odlazi prebrzo.. Sve ima minuse i pluseve, kada bismo cijeli život vagali i kalkulirali, na kraju života bismo imali životni vijek utrošen na benigne gluposti i bez ikakva istinskog iskustva i zadovoljštine. Ovu pomalo besmislenu rečenicu sam možda trebao ostaviti za kraj. No što ću sad?

Promijenimo temu... pričajmo o... vremenu?

Vani je neljudski hladno, kako reče jedan poznanik. Istina, zbilja je hladno. A onda smo primorani ostati u prostorijama, zatvoreni jedni s drugima. To katkad zna biti ...zagušljivo. Nedostaju mi šetnje u prirodi, relativno svjež zrak. Oni trenutci kada ostavim mobitel doma i prošećem nasipom. Baš se osjećam kao da nestanem na sat vremena. Kao da ne postojim, kao da ništa drugo ne postoji. Divan feeling. Tako valjda priroda utječe na mene.

Što, zar da opet mijenjam temu? Hm... uvijek sam bio slab u malim razgovorima. Kad bi barem netko predložio kakvu temu...


01:10 | Komentari (2) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>