nedjelja, 17.08.2008.

Me, Myself, I and the guy that is writing this.

Hm... ima trenutaka kada čovjek jednostavno stane i nastoji razmotriti situaciju u kojoj se nalazi. Zanimljivo je kako u jednom trenutku postaješ biće koje kritizira onog jadnika što se mora suočavati sa svim problemima, iz dana u dan...

HELLO ME. IT'S ME AGAIN !!!

Nije ovo sada neka bolesna igra podvojene ličnosti (ili se barem meni ne čini tako, no ne postoji luđak koji tvrdi da je lud, zar ne?) - nevezano uz ovaj post, pitam se je li cijeli svijet lud, samo što to ne primjećuje? Hm... tko zna?
No ne brini se... ionako je sve, onako pomalo...

IN YOUR HEAD. IN YOUR HEAD !!!

Ono što je u mojoj glavi, moja stvar, ma koliko god nekad htio znati neke stvari... ono što je u tvojoj glavi, tvoja stvar.
Recimo da ovdje počinje ovaj post, hrpa bespotrebnig naklapanja, uzaludnog analiziranja stvari koje sada život znače, a sutra više ni prošlost neće biti...

MIND MAPPING:
-Part One: Dust in The Wind

I close my eyes
Only for a moment and the moment's gone


Zatvorim oči, vidim neku nejasnu mješavinu slika prošlosti. Ti neki osjećaji i misli, kao da se pobijaju pozitivni i negativni polovi, kao da sve postaje neutralno. Zapravo, ne neutralno. Pogrešna usporedba. Kao da se pobijaju slatko i slano. Ostaje ta bljutavost, kao okus koji imaš u mamurno nedjeljno jutro, ma koliko prao zube... Stvar je što nije u pitanju obično jutro, to su dani, tjedni pa i mjeseci...

All my dreams
Pass before my eyes, a curiosity


Svi su ti snovi na silu počeli gubiti značenje, baš sam ih lijepo počeo gušiti. Onda sam se na tren odlučio odmoriti i shvatio da radim pogrešnu stvar. Dovraga, na kraju sam uništio misli koje ne želim izgubiti.

Dust in the wind
All they are is dust in the wind


Svi, sve. Ja, moji snovi i nade, postali smo prašina u vjetru. Ne prepisujem pjesmu, pjesma piše mene.

Same old song
Just a drop of water in an endless sea...


Nothing lasts forever but the earth and sky
It slips away
And all your money won't another minute buy
Dust in the wind


Ima li nade? Hoće li vjetar prestati puhati? Želim li da prestane?


-Part Two: Reflections

Through the mirror of my mind
Time after time
I see reflections of you and me


Da, refleksije... sjećanja koja još negdje stoje. Tamo u nekom odrazu. Predaleka da ih dotaknem, predaleka da im se vratim.
Refleksije života kakav sam nekoć vodio. Refleksije načina na koji su stvari stajale. Ma samo bunilo svijesti. Odraz na ogledalu koje bih trebao razbiti. To bi bilo prvo pametno danas... No nekako svemu dajem još jednu misao... ili dvije...

Reflections of
The way life used to be
Reflections of
The love you took from me

Oh, I’m all alone now
No love to shield me
Trapped in a world
That’s a distorted reality

Hapiness you took from me
And left me alone
With only memories


Dobro, možda su riječi pjesme malo intenzivnije no moja stajališta. Ah... što je, tu je... Čudno je samo kako niti jedna zaljubljenost s perspektivom nije dala niti najmanju priliku za reprizu. Ne znam da li da to nazovem epizodama... valjda su to bile pilot epizode serija koje su bile toliko jadne da nikad nisu zaživjele. To je dobro.

Ne sviđa mi se previše pogled u ovaj retrovizor. Kad bi barem napravili nešto slično, samo da gleda unaprijed.


-Part Three: For The Love of God
My Secret Prayer...
Dragi Bože koji jesi na nebesima...

Oprosti mi za sve grijehe što sam počinio... mišlju... riječju... djelom... propustom...
Ne želim ništa za sebe. Ništa. Nije me briga kako će izgledati sutra. Ja sam svoje sutra uništio... jučer. No ne želim uzalud baciti ovu molitvu. Ne. čak naprotiv. Molitva ionako nije vrijeme da stvoritelja svijeta tražim uslugu. Ipak, nešto želim. Želim da joj u životu bude dobro, neka je sretna. Ona sutra ionako neće misliti na mene, neka joj na usnama bude osmijeh, neka joj u očima bude sjaj. Neka joj u duši bude radost... Daj Bože, da nisam u pravu!

...ja ću već lako za sebe, na kraju krajeva, to nikada i nije bilo bitno.


...vid postaje sve mutniji. I dok svijest umire... san se rađa.


-Part Four: The Dream Warrior


I lie awake and dread the lonely nights
I'm not alone…

I wonder if these heavy eyes
Can face the unknown

Ulica u kojoj nikad nisam bio... Lica koja ne prepoznajem... Netko se skriva, vidim ga. Ali tu se nalazi ugao iza kojega ne želim kročiti. Možda je to samo još jedna situacija u kojoj nešto očajnički tražim, a već znam da ću se razočarati. No čovjek ne može stati, zar ne?

We're the dream warriors
Don't wanna dream no more!


Ne želim više sanjati! Želim živjeti snove. Ako već toliko moram trpiti neke stvari, ako si moram lagati iz dana u dan... daj mi da nakon ove noći napokon dođe jutro života. Jedna prilika. Prilika da ti udahnem zrak koji više nikad nećeš htjeti izdahnuti.

...ili barem mogu pokušati dok dajem sve od sebe.


-Interlude: Another Day
Catherine - Eddie Van Halen stvarno rastura na ovoj.

...još jedno jutro, još jedan početak dana prepun ludog optimizma bez pokrića.


-Part Five: I'm Gonna Steal Your Fire!

Read it in the paper
Nothing comes free
I don't need nobody
Praying for me


Kako opisati ovu situaciju? Treba li uopće opis? Ne znam, polemika me dosad u životu nije daleko odvela. Prvi sam puta u životu izvagao snagu riječi i djela... još se dvoumim da li je iznenađenje ugodne ili neugodne prirode...

Don't you struggle
Don't you lie
Sell your secrets
It will be alright
Can't let this chance
Pass me by
I can see it
For the first time


Logično objašnjenje? Za što točno? Cijelo vrijeme tražimo logična objašnjenja. Čak do te mjere da zaboravljamo pitanja.
Zašto?
Odgovor: Prilika!
Objašnjenje: Prilika da promijenimo svoje živote, napravimo od njih nešto više. Nakon nekoga vremena, vidim to.

...samo treba vidjeti!


23:59 | Komentari (21) | Print | ^ |

utorak, 12.08.2008.

The Dream is True!

Ima već gotovo deset mjeseci otkako sam saznao informaciju da u kolovozu ove godine u Split dolazi Iron Maiden. Rekao sam odmah da dolazim!

...ima već dvanaest sati otkako sam došao doma iz Splita, prepun dojmova. Ovih dana sam spavao tek nekoliko sati. I to na plaži, klupi, podu, hodniku u vlaku...

Predivno iskustvo, otišao sam na drugi kraj države, i gle čuda! Vratio sam se doma, živ i zdrav. Ne mislim pametovati, raditi neke recenzije koncerta ili tako nešto. Stajao sam ondje, samo nekoliko metara od ljudi koji su mi životni uzori. Bili su fenomenalni, tako profesionalni, tako energični i strastveni. Moj frend ih je odlično opisao kada je rekao da su oni jednostavno rođeni da budu ovakvi.
Bez ikakvog pretjerivanja, oni su bili genijalni. Ne razumijem one koji su našli manu u svemu tome. Oni koji ne znaju uživati valjda i nisu mogli postupiti drugačije. Pada mi na pamet jedan legendarni ex-yu rock stih koji su neki dečki jutros u vlaku pjevali uz gitaru sa pijanim kondukterima:

"Za ljubav treba imat dušu..."

Mene su prolazili trnci, pjesme koje sam čuo stotine puta kao da sam čuo prvi puta. Samo što sam znao svaku riječ...

No više od svega divim se ljudima. Ljudima koje smatraju uzorima, bogovima i što sve već... zato što su karakteri vrijedni divljenja. Također ljudi, mnoštvo, koji su udružili svoje glasove, svoje ruke i postigli atmosferu koju nikad neću zaboraviti.

Image and video hosting by TinyPic

Bilo je i bolje no što sam mogao očekivati, ne znam što bih rekao. Očaran sam. Kapa do poda, zato što volimo, zato što smo ljudi!

San se ostvario, treba li većeg poticaja za sutra?

...još da su svirali koju obradu od Sabbatha, pa gdje bi im bio kraj?(interna)


20:46 | Komentari (11) | Print | ^ |

utorak, 05.08.2008.

Obljetnica

Prošlo je dvije godine od prvoga posta na ovome blogu.


23:59 | Komentari (6) | Print | ^ |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>