Mind mapping

Prošla je ponoć, ne mogu zaspati, svira "Comfortably Numb" od Pink Floyda. Ustajem iz kreveta i bacam pogled kroz prozor. Gilmour svira onaj legendarni solo i kao da razumije u kakvoj se situaciji nalazim. Scena je kao u filmu, no ovo nije film. Osjećam se kao da je pravo vrijeme za jedan od onih monologa u film-noir maniri. Žarko želim biti ljut na nekoga, iskaliti bijes, no nema smisla, to se dogodilo, jedina žrtva sam ja. Sve je bilo sasvim normalno, tako je moralo biti, nema krivaca, no jedino sam ovdje ja ostao. Ne znamjeram ti ništa, nemam pravo, postupila si ispravno. Ali kad se sve zbroji i oduzme dolazim do rezultata... sam protiv svih. Bez brige, događalo se i prije, preživio sam. Neke su stvari sada drugačije, no nema smisla pričati o tome. Nastavljam ondje gdje sam stao prije nekoliko mjeseci, to mi se čini kao jedina opcija...
Sljedeća pjesma "This Love - Pantera". U njoj nalazim sjetu, snagu, bijes.
To je život, moramo biti spremni na to, ali uvijek malo boli, uostalom, ne bi vrijedilo da ne boli. Zar ne?

If ever words were spoken
Painful and untrue
I said I loved but I lied
In my life
All I wanted
Was the keeping
Of someone like You
As it turns out
Deeper within me
"Love" was twisted and pointed at You

-rekla si da bi jednom mogli mogli ponovno pokušati

-zašto ne? Ali ja te neću čekati, život mi se ne može svesti samo na to.

You keep this love, thing, love, child, love, toy
You keep this love, fist, love, scar, love, break
You keep this love, love, love
You keep this love, love, love
You keep this "LOVE"

No more head trips

There is empty space where you used to be, but life must go on...