Mind mapping

Lagano gubim ono malo razuma što mi je ostalo. Okolina me izluđuje, osjećam se kao u ludnici.
Jesam li lud? Nisam ! Barem ne još al' sam na odličnom putu da to postanem. Svađam se sa svima, i pitam se jesam li ja kriv ili su svi oko mene budale?
Nekako mi je izvjesnije da sam jedino ja nerazuman. I što da radim? Pitanje koje je i legendarnog Štulića mučilo.
Vrijeme liječi sve? Pa ako je to i istina za mene teče presporo i samo stavlja sol na rane. Za ovakve kao što sam ja nema lijeka...
I kaže mi stari danas: ''Daj se promijeni!''. Ma joj ! ja se ne želim mijenjati, a čak da i želim ne mogu zbog ove ludnice u kojoj živim, i koju, ironično, nazivam svojim domom. A ne prođe dan da mi ga ne unište, na ovaj ili onaj način. Po tom pitanju su stvarno kreativni. A ja moram šutjeti. A je to ne mogu...

Sleep my friend and you will see
the dream is my reality
They keep me locked up in this cage
can't they see it's why my brain says Rage


I onda se i ja izderem, izgubim živce, tada se od mene radi instant-krivac, da ! ja sam kriv ! nek' se gone !
Zar je nekoga kao što sam ja tako teško prihvatiti, očito da jest.
Moram reći da ih mrzim sve, ali ni upola koliko oni mrze mene.

Sanitarium, leave me be
Sanitarium, just leave me alone

Pritom ne mislim samo na obitelj nego i na one koji mi se tu prave pametni. Eh pa ja vam poručujem: VI UOPĆE NISTE PAMETNI, jer pametni ljudi su odmjereni, ne pametuju jer znaju da to nikamo ne vodi. Blago onima koji su pametni, ali što je s nama ostalima?
I kao uvijek kad sam očajan nalazim kakvu-takvu utjehu u glazbi, posljednjem utočištu moga svijeta, svijeta koji je davno srušen, u mojim ruševinama nema preživjelih.

Kill it's such a friendly word
seems the only way
for reaching out again.