Mind mapping

Jedna pjesma od Hladnog Piva mi se oduvijek sviđala, Utjeha Kose, izvedena na live albumu ''Istočno od Gajnica'', njezina mističnost i briljantne riječi su me jednostavno tjerale da kliknem na – repeat. Uvijek sam se pitao kako to da te pjesme nema ni na jednom studijskom albumu. To im je vjerojatno najmračnija pjesma koju su ikada odsvirali. Ali nakon nekog vremena sam saznao da je to zapravo obrada jednog klasika hrvatske književnosti, pod istim nazivom koju je napisao jedan od najboljih hrvatskih pisaca A. G. Matoš (ma što ja to govorim???). Al' ta me činjenica ipak obradovala jer prije nisam mogao ni zamisliti da neki naš pisac piše ne takav odličan način. Iako čisto sumnjam možda čak postoji i još koja poema vrijedna spomena. I nekako uvijek kad čujem tu pjesmu vidim neku veliku postoriju, možda crkvu... neku djevojku, duge crne kose koja joj prekriva lice, nepomično leži, sklupčana, mrtva. I iznad nje stojim ja, tužan, sav u suzama...bespomoćan...sam.




Utjeha Kose

Gledao sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.
Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.
Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,
U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.