|
Danas sam bio na groblju, bilo je savršeno. Oblaci su se nadvili nad grad, atmosfera je bila neobično ugodna.
I tako sam šetao grobljem i vidio tisuće svijeća kako gore u spomen na one kojih više nema. Uvijek me fasciniraju ti grobovi, spomenici s bezbroj imena.
Uvijek mi je zanimljivo čitati godine rođenja i smrti ljudi koje nikada nisam poznavao i koji su živjeli desetke godina prije mene. Stari grobovi su mi jednostavno preljepi, stoje tu godinama i tko zna koliko će još dugo stajati...
Razmišljao sam i o svom posljednjem počivalištu, volio bih kada bih bio pokopan. Ne želim da me kremiraju, ali kako mi sada ide završit ću zakopan u nekom kanalu kad me stari raskomada i samo izbaci iz prtljažnika =)
Bilo kako bilo, sivi grobovi mi bolje izgledaju jer nekako djeluju vječnije i spokojnije.
Ali nebih ja bio ja da mi nešto nije zasmetalo.
Hodam po groblju i ono sve neka nasmiješena lica, katastrofa !!!
Pa jesu li oni ovdje došli dati počast onima koji nikada više neće hodati ovim svijetom ili su došli onamo radi reda, kao ono...država nam daje jedan slobodan dan za naše mrtve pa onda već kad imam malo vremena idem zapalit svijeću nekom svom i onda u prvi birc na kavu? Ma dajte ljudi, jeste li kada čuli za riječ dignitet?
Možda bi najbolje bilo da ima kakav kafić nasred groblja da se može negdje popiti piće dok se čeka one kojima je stalo...
Stvarno tužno, ali čak se i ja polako navikavam na mentalitet naše nacije gdje ridikuliramo sve što bi normalni ljudi poštovali. Ja ne tražim da plačete nad grobovima ali nemojte mi se smijati, cerekati i pjevušiti, nije ni mjesto ni vrijeme ...
Uglavnom, sinoć je bilo fenomenalno, frend iz razreda je slavio rođendan (zamislite ironije: rođen si na dan mrtvih). Prvo smo bili na rokiću (jel' se to piše s velikim slovom?) gdje smo popili par pivica, pa smo otišli do MD-a, a tamo sve vrvi od darkera, bilo je dobro. Oni mi ne smetaju, štaviše imam jako pozitivno mišljenje o njima iako su oni predepresivni čak i za mene, ja se ne namjeravam rezati da ublažim bol, nije li bolje nekog drugog izrezati(kao da ću ja to učiniti).
Zatim smo otišli do Falcona (mondenog okupljališta hardcore rockera i heavy metalaca (a i ja tamo katkad odem)) kad ono tamo svira Tajči, to su konobarice puštale iz zajebancije, a ne for real. Kasnije je svirala Azra, bilo je prejebeno...
Evo još i pjesma koja mi se danas cijeli dan pjeva, a ja po običaju ne znam zašto...
Afraid To Shoot Strangers
Lying away at night I wipe the sweat from my brow
But it's not fear 'cos I'd rather go now
Trying to visualise the horrors that will lay ahead
The desert send mound a burial ground
When it comes to the time
Are we partners in crime ?
When it comes to the time
We'll be ready to die
God let us go now and finish what's to be done
Thy Kingdom come
Thy shall be done... on earth
Trying to justify to ourselves the reasons to go
Should live and let live
Forget or forgive
But how can we let them go on this way ?
The reign of terror cvorruption must end
And we know deep down there's no other way
No trust, no reasoning, no more to say
Afraid to shoot strangers
Afraid to shoot strangers.
evo i No Prayer For The Dying (ne znam kak' se prije nisam sjetio)
|
