Izvan tvojih zidova nakaradnih vrijednosti,
Sazdanih u ograničavajućem grču pravdanja zaštitom
Suprotno tvom mišljenju – Ona živi.

Unutar njega i nekog drugog njega Njeno je sjeme
zauvijek. Sad tek tiho posti, al' zdravo je i jako
isklijat će kad pozove ga vrijeme.

U nemoći svojoj pokušat ćeš njega lišiti Nje!
A oduzeti je nećeš moći... i kad pomisliš da iste su te riječi dvje,
do drugačije spoznaje ćeš doći.

Izmišljat ćeš nove i sve prozirnije izgovore,
Prijetit ćeš i tući, s nadom da ćeš strah ipak jednom
među njih uvući i da će tako nestati tvoje more.

Al' evo ti zadnja prijateljska poruka, ODUSTANI!

Tko se slobodom rađa i nosi je sa sobom
njemu ni jedna na pučini neprijateljska nije lađa.
Na obzoru već su puna jedra vjetra! Past će laži,
kao što su drugi davno pali da on ne bi bio robom.