Nije horor moj žanr, ali ona ih voli, bez obzira što ju je frka. Vidim to kad joj se prsti približe ustima tražeći nokat ili lagani trzaj tijela kod nekih scena koje su napravljene da ga iznude. Nema namjeru odustati, pa prekidam ozbiljnost filma ubacivanjem komentara koji razbijaju napetost, ona prihvaća i do kraja u interakciji s filmom unosimo natjecateljsku smiješnu komentarsku komponentu (moram priznati da sam bio jači u tom segmentu).

Onda smo malo pričali, pa skočili na you tube jer smo se u priči sjetili neke pjesme iz crtića kojeg smo gledali. Kako smo je slušali i usput pjevušili pjevušenje se nastavilo i nakon završetka spota s mojim uglavnom lalalala zamjenskim tekstom (jer jebiga nisam zapamtio riječi osim refrena) i njenim izgovorno originalnim, meni nedostižnim, engleskim.

I tako smo u dvoglasju prošli hodnikom do lifta, liftom i dvorištem do auta bez reakcija susjeda. Pjesma se nastavila sve do grada uz prekide i bliceve novih ideja potaknutih snijegom koji je sipao te besmislom you tube klipova klinaca njene generacije koje mi je ranije pokazala složivši se da je you tube kanal dobar početak za obradu svakodnevnih tema na novi, još besmisleniji način.

Obećala mi je scenarij za besmisleni snježni spot do utorka.

Ja sam obećao da ću skinuti akorde i riječi pjesme koju smo pjevušili i pripremiti prste za nesnježni glazbeni spot-performans u dvoglasju.

Produktivna 2,5 sata s djetetom.