On je polubudan, svjestan gdje je. Ne okreće glavu, ali me nalazi očima. Zatvori ih. Na granici čujnosti govori mi kako mu je drago što me vidi. Pita me jesam li donio.

Dižem laptop.

Usne mu se osmjehnu, tromo, polako, bolno. Pita me jesam li spreman.

Otvaram laptop. Kažem jesam.

Pri zdravoj mentalnoj snazi, unatoč boleštini koja me pojela, sastavljam ovaj testament... kaže li se tako? – pita me.

Može i oporuka, nije bitno, samo nastavite.

Oporuku, uz prisustvo svjedoka, molim te upiši svoje ime i onog lopine odvjetnika koji uvijek kasni. Antun Bardan. Baš. Bardan. A ljudima se smrkne. Bardan.

Vrata se u to otvoriše.

Uzdahne.

Oprostite što kasnim, kaže odvjetnik.

Starac uzdahne još jednom.

Osjećam,... – kaže starac – kako me snaga... izdaje...

Požurimo onda – uleti odvjetnik.

Izdaje me... zbog tvog prisustva. Crpiš je brže... nego pumpa na benzinskoj. Samo... je tarifa drugačija...

Odvjetnik se ukrućeno uozbilji i istegne vrat zakretanjem glave.

Nemojte, nakašlje se lažno, sad o tomu. Premjesti nogu preko noge: Čeka nas ozbiljan posao.

Nas da, ali ne i Vas, kaže starac.

Ali bez mene ne možete – prihvati odvjetnik.

O da, možemo... kaže starac i drhtavo i s naporom podigne ruku.

Na metar od mene, krenuvši od starčevog dlana, zrakom brzo prostruji svijetloplava, zatim sve zelenija usmjerena traka. Odvjetnik pokuša eskivirati, međutim zakači ga za dupe i prvo ukoči, a onda zazeleni cijelog i posebno zasjaji.

Skamenio sam se.

Ne moraš se bojati, moj prijatelju – kaže mi starac. Toliko snage još imam...

U sljedećem trenutku pogledao sam odvjetnika koji se naočigled smanjivao, pa još više i više, dok nije nestao u mikronskom odsjaju na drvenom bolničkom stolcu.

Neprijatelj svega – rekao je starac.

Kuda, kako, a...? – pitao sam nesuvislo.

Poslao sam ga natrag. Lovimo ih već nešto vremena, nakon što je hakiran prolaz... Sve ću ti ispričati, piši što misliš da treba, ja ću ti reći što je važno. Ima nekoliko smjerova kuda ćeš ići, ali najbitnije je da znaš osnove. Ostalo ćeš sam, pametan si. A sad, ako imaš vremena, ukratko bi ti ispričao moju prošlu i tvoju buduću priču. Onda odlazim. Ti ostaješ, tebi je bitno.