Nego, kažu da novi premijer nije baš vičan hrvatskom jeziku.

I sad, to se postavlja kao velik i bitan problem većini polupismenih komentatora na društvenim mrežama ili ukupno gledajući prosječnom glasaču. Kao da je poznavanje pravog izgovora ili pisane riječi vrlo bitno i neprelazno nasuprot ovim minornim problemima kojima smo okruženi i koji nas svakodnevno muče – kako ili s čim kupiti kruh, miljeko, bojice za školu i djeci čizme za snijeg koji, hvala klimatskim promjenama, još nije pao.

Premijer koji sprema sparing sa ostavštinom HDZ-a i SDP-a? Treba mu staviti crveni tepih i nakloniti se. To ne samo da trebamo nego i moramo.

Manager, farmaceutska industrija. Vjerujem da mu je na toj poziciji mjesečni prihod iznosio 15 ili više tisuća eura. I tu mi se, samo od sebe, nameće pitanje: kako i zašto je došao na poziciju premijera kojem je plaća isto toliko, ali kuna?

Imam nekoliko zaključaka koje ću podijeliti s vama od kojih je samo prvi za crveni tepih:

1. Čovjeku je stalo da Hrvatska kao država konačno krene. On vidi resurse, poziciju, ima plan što i kako napraviti i posložiti da se stabilnost ojača, a približi taj pogled u daljinu gdje se nazire naša svjetlija budućnost. Ovdje mi se nameće problem kod entuzijazma koji je kao i ona stvar, naime, hoće splasnuti, a to bi se moglo dogoditi vrlo brzo kad shvati u kojem okruženju i s kim on treba provesti sve što je zamislio. Ako je zamislio. Ali u ovom zaključku pretpostavimo da jest.

2. Pun mu je kufer managerskog posla, "pukao" je i želi se maknuti iz farmaceutike. Prihvaća posao koji mu se nudi, ne pita zašto, ne pita za plaću. Zapravo bježi.

3. Puca ga ego na veliko, pa mu isto tako nije bitan iznos za koji će raditi (zaradio je već dovoljno da četiri godine ima zaleđe), a premijer države u CV-u zvuči odlično.

4. Morao je otići iz farmaceutike zbog nekih razloga koji nisu za objavljivanje.

5. Dobio je ponudu koju nije mogao odbiti. S cifrom i beneficijama koje mali broj ljudi zna.

6. Dobio je ponudu koju nije mogao odbiti.

Da mi je znati.