OK, probat ću zanemariti što si totalno čudan. I što si mi upao u sobu usred noći, što sam skoro skrenuo i što mi se sad cjediš po fotelji. – dobacim mu ručnik. Nisam siguran da je muško i da to određenje ima veze za stvorenje predamnom. Ali tako mu se obraćam. Ne protivi se.
„Vruće je.“ – kaže i obriše kosmate krakove i sjajnu poluloptu s rupom iz koje su izlazile automatski prevođene riječi bačvasto-hrapavog zvuka složene u kratke rečenice.
Mogao si birati zimu za posjet, bez uvrede. I meni je vruće. U čemu je problem? Ako ti je brod „potonuo“ onda si na krivoj adresi. Ne održavam ni svog oldtimera.
„Ne, „brod“ je u redu. „
Ogladnio si? – kažem sa smiješkom, pokušavajući upaliti klimu koja je odavno prestala raditi. Ni sam ne znam zašto sada prčkam po njoj.
„Hrohrohrohro!… – začu se iz rupe. Dobro si me nasmijao. Ovakvo što mi lav u Africi nikad ne bi rekao. Ne, nisam tu da bih zadovoljio fizičku glad, više onu drugu koju vuče znatiželja: zanimaju me vaši, zemaljski odnosi.“
Odnosi? Hm… misliš na seks? Ili nešto drugo? I čekaj,… lav kao priča, nešto?
„I na seksualne, ali prvenstveno na odnose koje imate u ovom vašem društvu, među vama, ljudskim jedinkama, vi ih zovete međuljudskim? I da, mogu komunicirati na svim nivoima.“
Ovo što si mi sad rekao u domeni je jeftinog SF-a… A i pravog si našao za odnose.
„Znam.“
Šališ se, naravno? Ali brzo se prilagođavaš – s humorom. Iskreno, nisam stručnjak za teme odnosa.
„Ne, ne šalim se. Jedan od uvjeta je da nisi stručnjak. Recimo samo da si moj izbor.“
Oooo, počašćen sam, hvala ti na otvorenosti!
„Nema na čemu. Ako ti nije prenaporno, mogli bi krenuti...“ – kaže brišući se ponovno.
Bit će i naporno, sigurno. Ali nemam često priliku pričati sa vanzemljacima… Tko zna, možda mi dobro dođe za buduću priču ili roman.
Pa… nastavimo. Prvi odnos, uslovno rečeno, je dijete-roditelj ili roditelj-dijete – kako hoćeš.
„Što ti misliš?“
Ono prvo mi je draže.
Dakle, ako zanemarimo u ovom trenutku žensko-muški odnos (ovaj odnos može reproducirati vrstu, ali je može i ne reproducirati – svjesno, nesvjesno ili uvjetovano) koji dovodi do odnosa dijete-roditelj onda odnos dijete-roditelj počinje stvaranjem. Žensko-muški par se zaigra (to su oni seksualni odnosi koje smo spomenuli ranije), stvore nas, oni time postanu roditelji ili bolje stvoritelji – jer ne mora i nije svaki stvoritelj i roditelj – a mi se rodimo nakon otprilike 9 mjeseci. Imamo već slabašne osjećaje prema tom svijetu u koji smo silom, ali neminovno izvađeni – čujemo i prepoznajemo glas majke, osjetimo njen dodir, čujemo i oca ili ne. Kad smo onako mali, emotivno primamo dok svjesno nemamo pojma o ničemu, ali stvari oko nas upijamo instiktivno, kao što mirišemo mliječni zrak i onda znamo gdje je dojka majke, gdje je toplina i sigurnost (ili bi trebala biti).
I sad zamisli!
Imaš pred sobom totalno svijetlu, nedirnutu situaciju, gotovo praznu ploču, dijete koje emotivno spoznaje, a svjesno praktički ne zna ništa u svom kratkom životu i novom okruženju…
A ti si graditelj!
Svijeta oko djeteta. Svaka tvoja reakcija izazvat će njegovu reakciju. Sve što daš u tom periodu dobit ćeš natrag. Svaki tvoj potez preko djeteta će zatreperiti univerzumom i promijeniti ga. Osjećaj kojeg većina nije svjesna. Odgovornost svakog poteza! A iza te roditeljske odgovornosti slijedi „ono sve“ o čemu pričam: svi djetetovi kasniji odnosi. Što napraviš s djetetom – napravio si i refleksija tvoga rada neminovno će se, svjesno ili nesvjesno, kod nekih u većoj – kod nekih u manjoj mjeri, odraziti na daljnje odnose njih samih, a preko njih i šire. Navest ću ti odnose koji mi sada padaju na pamet. Ne nadaj se da je to potpuna lista:
PRIJATELJSKI I U SMISLU ZAJEDNICE, A I KAO SEKSUALNI:
ŽENSKO-MUŠKI
MUŠKO-MUŠKI
ŽENSKO-ŽENSKI
MANJINSKO-VEĆINSKI
MEĐUDRŽAVNI
NACIONALNI
RELIGIJSKI...
Razumiješ da svaka kombinacija daje drugi rezultat u bilo kojem izabranom odnosu. Odnosa je puno, a umrežavanja, umnožavanja i ostalih kombinacija tih odnosa je nebrojeno, možeš i sam pretpostaviti.
Sad izaberi onaj odnos koji hoćeš sljedeći.
I ne gledaj na sat. Živciraš me!
