Skuhao ručak, pojelo se, poslije oprao nešto suđa. Izvalio se na krevet opustiti kičmu kad eto nje.

– Tata, malo ću leći pored tebe.
– OK!

Zagrljaj. Prođe prstom po mojoj sljepoočnici.

– Imaš bôre tata.
– Imam. Ja sam star i oronuo.

Smije se. Zna da ne mislim ozbiljno.

– Znaš li kako se te bôre zovu?
– Ne.
– Bôre smijalice. Vidiš?
– Aha, ali... kad se ne bi smijao onda bi ti prošle?
– Možda, ali... misliš da vrijedi? Ne smijati se?
– Neeee, ahaha!