Ušla je u moj prostor,
smjestila se na frizeru,
pored nekih biljaka,
bivših stanara.
Pogledao sam je
Punim srcem,
Bilo mi je drago
Što me posjetila.
Otišao sam prema prozoru,
Odletjela je u hodnik,
Otvorio sam prozor,
Širom.
Krenuo prema njoj,
Mahnula je (kao) krilom,
Okrenula glavicu,
Za zbogom.
Nestala je,
U magli,
U zraku,
Zauvijek.
Tog jutra,
sivilo nad Zagrebom,
bilo je manje sivo.
Nada
25 listopad 2015komentiraj (2) * ispiši * #