Nedjelja...
Nedjelja je dan kada smo se dovoljno odmorili od prošlog tjedna...a imamo još cijeli dan pred sobom da napravimo nešto ugodno, korisno ili samo opuštajuće do novog radnog dana...do novog radnog tjedna.
Čitav dan samo za sebe i svoje bližnje...rekli bi puno...a tako malo kad znamo da ostalih pet-šest dana samo bjesomučno letimo uokolo.... za novim obavezama i starim navikama....pet dana životarimo( kad barem ne bi bilo tako!! ), šesti dan dolazimo k sebi i samo saniramo štetu nastalu od tog nemaštovitog i neinspirativnog tempa...a sedmi je napokon odmor i mir...prije novog kruga....
Nedjelja je dan za novu inspiraciju, za zbijanje redova, za bliskost i mir.....nedjelja je između ostalog i sveti dan pa čak i ako se nismo posvetili vjeri, možemo ga iskoristiti za provođenje nekih vjerskih načela u praksu....
Možemo biti tu za druge, spremiti im neko drago jelo ili kolače, možemo se jednostavno družiti uz kavu ili čaj, možemo šetati ili planinariti, lutati gradom ili prirodom, sjediti u toplom i gledati filmove....možemo biti zajedno....bez stresa i problema, čavrljati i djeliti zajedničke hobije i interese...Dijeliti prostor u punom značenju te riječi ( inače samo prespavamo u tom prostoru i viđamo se samo navečer, a sa prijateljima tako rijetko da se to ne može ni nazvati nekim djeljenjem..)...a čak i ako se vidimo i družimo na dnevnoj bazi, nedjeljno druženje ima potpuno novu težinu (odnosno lakoću) i punoću druženja....potpuno drugi ugođaj...a naš prostor koji dijelimo dobiva značenje doma....toplog i ugodnog doma....
Evo, nakon jedne od takvih nedjelja...okružena sa "mojim" ljudima (i još jednim dragim bićem kojeg smatram članom obitelji)...sretna i opuštena, mirna i ispunjena....imam potrebu podijeliti sa vama neprocijenjivost jedne takve nedjelje i radost druženja unutar vlastita četiti zida, po hladnoći koja sputava (i inače djeluje depresivno na ljude)...imam vam za reći ono što je samo po sebi logično i što je nekad bilo....da nam treba samo malo mira i sporijeg ritma...da nam treba stati na loptu i usporiti....da nam jednostavno treba ta nedjelja....kako ne bi potpuno izgubili kontakt sa drugima, a ponajviše sami sa sobom....
Oni koji su nažalost u žrvnju ovog kapitalizma izgubili pravo na slobodnu nedjelju imaju pravo reći kako je ovo što pišem naklapanje jedne razmaženice...ali duboko u sebi i oni znaju( naravno ) da je ovo neprocijenjivo i nikakav drugi slobodni dan to ne može na isti način zamijeniti....jer u nedjelji ima neka posebna čar...
Da li je to duboko u nama, pohranjeno u sjećanjima iz prošlosti kada se familija družila uz popodnevne emisije na televiziji i filmove ( pa i sport....sjećam se klizanja..gimnastike...)..kada je bilo normalno da nas posleti baka, ujak ili teta sa djecom ( pa smo mi maleni imali svoje, a veliki svoje priče i zezanja)...kada je bilo normalno i predvidivo da se svi okupe oko stola na ručku ( obično pečenje, ali i juha, salata i kolač na kraju) i kada se takvo druženje podrazumjevalo....ili je to povezano sa jednostavnim poretkom slobodnog dana oduvijek, koji je dugo odolijevao promjenama i koji će nadam se i ostati takav...ne znam....
Nadam se samo da će i naša djeca imati sjećanja na nedjelje....opuštene, vesele, uzbudljive u svojoj jednostavnosti kakve smo mi imali...i da će nedjelja i dalje biti moj omiljeni dan...nadam se imati još puno takvih posebnih i dobrih dana, a zapravo jednostavnih i običnih....nadam se sretnim nedjeljama....
