Gdje su ti muškarci?
Da se razumijemo, ovo pišem iz promatračke uloge...sreća, pa sam svog muškarca upoznala davnih dana, osvajao me je , osvojio me je i njegova sam....ali.....ne mogu izdržati da se ne zapitam....gdje su nestali pravi muškarci?
Pravi maškarac je pojam očito izumro u našoj emancipaciji, u njihovom feminizmu ili jednostavno u manjku evolucije u glavama ljudi općenito (pa se na muškarce eto tako odražava)...ja ne znam....ali me brine činjenica da davnih dana nisam vidjela neko zadovoljavajuće muško ponašanje....
Gdje su ti samopouzdani ljudi puni volje i entuzijazma....ljudi spremni na akciju, rizik zavođenja i odbijanja...rizik udvaranja....rizik potezanja prvih i ključnih koraka oko jedne veze....gdje su kavaliri, uglađeni ili pak sirovi pokretači zavođenja....gdje su?
Ja ne vidim oko sebe ni trunku volje...želje....sposobnosti i stila da se jadna žena sa sigurnošću može prepustiti u ruke nekom takvom mlakom i apatičnom kvazizavodniku( koji ni sam ne zna šta bi sa sobom, a kamo li sa njom )....a da bude sigurna da je neće povrijediti, ostaviti, malo zaboraviti...?
Ne vidim( a gledam...) taj sjaj u oku jednog gospodina koji će uhvatiti nježno i čvrsto za ruku jednu damu, šapnuti joj nešto zanimljivo u uho i odvesti je u mrak....da joj pokaže zvijezdu koju joj želi skinuti....
Ne vidim tu sigurnost i prepuštanje jedne hrabre( i usamljene ) žene, možda povrijeđene i prepuštene samoj sebi....da se prepusti njemu...zadovoljna i sretna u zagrljaj bez kalkulacija, da mirno prati pogledom ono što joj on pokazuje i ne misli da li to ima neko drugo značenje...da li ga je shvatila dobro...da li i on isto želi što i ona....da li je on taj.....
Eto, gledam i ne vidim ništa od toga....tek jednu mučnu igru živaca i razočaranja, jednu izgubljenu bitku za svladavanje ega, ponosa...za skupljanje hrabrosti, za bilo što kvalitetno....izgubljenu bitku za svakoga....
Žalim za danima kada su muškarci bili upravo to, čvrste( nježne) ruke koje te nose sa sigurnošću...a koje ti pratiš sa srećom u očima...pratiš i uživaš ili pak hodaš usporedo s njima u smjeru na kojem se oni neće izgubiti....
Gdje nitko ne kalkulira i ne komplicira...ti si moj...ja sam tvoja....barem sada, ovdje...ako i dođe kraj...bili smo samo muškarac i žena....nije nam žao....
