Važne odluke
Sve važne odluke i veliki događaji na svom kraju, ili u vremenu dok se dešavaju, dok traju, uvijek se u principu rasčlane na neke obične, male i jednostavne sastavne dijelove....na kraju krajeva nisu tako dramatični kad se osvrnemo na njih nakon nekog vremena.
Možda sam samo ja takva, ali prije nego se nešto desi, prije nekog važnog događaja, pa makar i ako je pozitivan, imam predviđanja, zamišljanja, odnosno najčešće preuveličavanja oko nečega....imam tremu, strah i nemir u svakom slučaju....
Prije će biti da svi tako više ili manje reagiramo, da se svi bojimo nepoznatog i općenito u nekoj mjeri same budućnosti koja nam predstoji....ali naravno svatko drukčije reagira, svatko ima neki svoj princip ponašanja i svatko se drukčije nosi sa neizvjesnosti i sa onim nepoznatim u životu.
Upravo zato želim samoj sebi potvrditi da je uvijek tako, da se šablona mog ponašanja ponavlja i da to nije ništa strašno....kako bih mogla neki slijedeći put smirenije i možda pametnije reagirati.
Puno stresa i adrenalina nije zdravo, bilo bi idealno da se sve u našem životu svede na mirnu plovidbu morem, da se tako izrazim, bez oluja i nevera, odnosno barem onih u nama, barem onih koje se nisu ni desile....one koje smo umislili da će se desiti, a koje se nisu nikada obistinile. Ako već jesu, preživjeli smo ih više manje bez poslijedica i jednostavno zaključili da je sve u redu sa nama i nakon toga....ništa se strašno nije dogodilo.
Kako volim umišljati i preuveličavati buduće događaje, djelomično i zato da se mentalno na njih pripremim, nekad u tome pretjeram i nekad se više umorim prije, nego za vrijeme ili poslije samog događaja. Vjenčanja, sprovodi, razgovori za posao, prvi spoj, prvi porod ili nešto slično, samo po sebi je stresno, ali ni približno toliko u stvarnosti, koliko u našoj mašti. To je moje iskustvo bazirano na nekim sličnim događajima poslije kojih sam pomislila....o.k. pa nije bilo tako strašno....sve je dobro prošlo....sve je to za ljude...svi smo mi isti i ne bi nas trebalo biti strah ničega što se treba desiti u našem životu.
Život baš uvijek treba sagledati iz pozitivnog kuta.....iz sigurnosti i stabilnosti svoje pojave, svoje stvarnosti pa i svoje mašte....iz kuta koji daje svijetlo mirnog isčekivanja i radovanja, a nikako straha ili panike. Život treba željeti živjeti i uživati u njemu sa svim njegovim sretnim ili nesretnim aspektima, sa svim problemima i preprekama, uvijek sa stavom da ćemo isplivati, da će biti bolje i da će sve biti upravo onako kako treba, onako kako je sve oduvijek i trebalo biti.
Naravno, tu se uvijek pojavljuju pitanje sudbine, sretnih ili nesretnih životnih okolnosti, nečeg višeg od nas samih i ostalih velikih pitanja....ali ono što je sigurno je da možemo utjecati na naš vlastiti stav prema nečemu, možemo kontrolorati naše ponašanje i utjecati tako na tekuće događaje...možemo svojim mislima i stavom kreirati ili barem korigirati ono što nam se dešava...ono kako živimo....
Upravo mi se u životu dešava jedna takva situacija i sama sebi želim potvrditi ono što znam da je važno, najvažnije...a to je da pozitivan stav i misli mijenjaju svijet, da mijenjaju situaciju u kojoj jesmo i da mijenjaju našu budućnost. Želim svojim pozitivnim stavom pružiti onome dobrome, što čeka iza ugla. da uđe u moj život, sa bude najbolje što može, da me usreći i ispuni, da mi da novi polet i smisao ....želim živjeti najbolje što mogu i to bez straha....sa veseljem i mirom, sa vjerom u dobro i u još bolje....
To moja važna odluka.... pa što bude, bit će....veselim se.....
