Netolerantna

Ono neko pomalo tmurno i melankolično raspoloženje nije me baš prošlo....dapače, ima tendenciju narasti do prave siječanjske depre...ali moram to sasijeći u korijenu....Moram sebi dozvoliti da se bez grižnje savjesti ponašam onako kako mi dođe....da ne razmišljam toliko i da se opustim, jer neću promijeniti stvari oko sebe, a pogotovo ljude, samo zbog toga jer bih ja htjela bolji svijet....ne ide to tako....a kako ide? E, pa sad će vam ispričati...

Ide tako da sam ja jednostavno shvatila da sam po pitanju neke vrste ljudskog ponašanja(gluposti, nerazmišljanja, neshvaćanja, sebičnosti) jednostavno užasno netolerantna osoba i mislim da je jednostavno za mene bolje da si to pod hitno priznam....ne, nisam mila, draga, blaga osoba....ja sam netolerantna beštija koja zahtjeva od svoje okoline da se ponaša po njenim pravilima (lijepog, kulturnog, uviđajnog,promišljenog) ponašanja.....ili nikako....
Da, ne trpim glupost, to je jasna stvar, ali od kuda mi pravo da ljudima solim pamet, da ih mijenjam( nemoguće naravno), da im objašnjavam(ili kad izgubim živce, vičem) i općenito da se postavljam superiornije( tako ispada) u odnosu na one koji - "nisu mislili", "nisu htjeli", "ne vide to tako", "nisu o tome tako razmišljali".....I od kuda mi pravo da mislim da je samo moje mišljenje(... da moraš malo uključiti mozak dok ideš svijetom...) ispravno, a sve ostalo je jad i bijeda od ponašanja...?
E pa nemam to pravo....imam pravo biti samo netolerantna "bich" koja ima previsoke kriterije, koja je naporna i previše ozbiljna, koja vječito "pila" i koja uvijek ima nešto za reći.....o.k.....onda sam ta....
Netolerancija na glupost je moja nova karakteristika( odnosno ne baš nova, više sam ju tek sad prihvatila...do sada bih tvrdila da nisam netolerantna, jer sam po prirodi osjećajna i više manje mirna...)...ali prava je istina da ja jednostavno moram razumijeti ljude i događaje, ne samo tolerirati....oduvijek je tako....a šta da radim kad glupost ne mogu i ne želim razumijeti....
Ovo sada ispada kao neka psihoterapija, sreća pa mogu svoje misli i u
stvarnom životu malo proanalizirati, a ovo ovdje je samo zaključak.....ali moram si priznati da bih trebala pronaći način kako ne snižavati kriterije(to ne bih ni mogla), a ipak biti blaža prema "krivima za glupost".
Na kraju krajeva, nije ni glupost najgora stvar na svijetu( zlobu, bezosjećajnost, okrutnost i sl.....ne mogu niti zamisliti oko sebe doduše )...ali tolerancija prema bližnjemu svome je nešto hvale vrijedno (barem je nekad bilo, sada mi se čini da gubi na značaju, u ovim vremenima)...i okosnica najvećih vjerskih vrijednosti....a opet u svijetu u kojem živimo tolerancija prelazi upravo u ono što me nervira a to je : nezainteresiranost.. apatiju...nedosljednost....nezanimanje....
Pa gdje je onda "kvaka"...kako povezati to dvoje... kako biti dobar i voljeti ljude....i ne reagirati na njihove kriterije ponašanja koji su meni nedovoljni....
Rečenica " nisam ništa loše mislio/la", meni ponekad nije dovoljna....možda shvaćam preosobno( sigurno zapravo ) i preozbiljno, ali iritira me činjenica da ako netko nije ništa loše mislio, automatski mu oprašta svako ponašanje i postupak....Ne loše misliti ili ne misliti općenito, je odjednom u redu?...Za sve?...Od malih stvari na dalje....od gluposti do krupne stvari...Ne, nije u redu, po meni, svoje nerazmišljanje uzimati kao izgovor za neki postupak...U redu bi bilo preuzeti odgovornost, sagledati kako to na nekog djeluje i razmisliti o tome da nije sve o.k, sam zato jer nema loše namjere...na kraju krajeva stara narodna kaže: " put do pakla popločen je dobrim namjerama", a u tom kontekstu i glupost ima svoju putanju u istom smjeru( pogotovo na globalnoj razini).....
I onda kako da ja ( uključujući i preispitivanja same sebe i svojih postupaka) malo odmorim od dežurne "kraljice netolerancije"?
Kako manje reagirati i kako prihvatiti ljudske karakteristike sa kojima se ne slažem, a u isto vrijeme ne "otkačiti" te ljude, ne zatvarati vrata poznanstva i prijateljstva....kako prihvatiti da ljudi jednostavno ne misle toliko(koliko ja mislim da bi trebali).....ali nisu zato nužno loši, i nisu za "otpis"....

Imate neki recept?

20.01.2012. u 17:21 | 1 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< siječanj, 2012 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Listopad 2012 (1)
Rujan 2012 (1)
Srpanj 2012 (1)
Lipanj 2012 (2)
Svibanj 2012 (2)
Travanj 2012 (3)
Ožujak 2012 (4)
Veljača 2012 (5)
Siječanj 2012 (6)
Prosinac 2011 (4)
Studeni 2011 (4)
Listopad 2011 (5)
Rujan 2011 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Ovo je blog o svemu i svačemu... o životu jedne udane, zaposlene žene u njenim tridesetima....o njenim razmišljanjima o svijetu, okolini u kojoj živi.... ljudima i događajima koji oblikuju život... o mislima i snovima koji su možda samo njeni, a možda i neki drugi misle slično....
Ovo je skup dojmova i razmišljanja....ljubavi....sreće....tuge.... i zadovoljstva života.....džidžeraj....



Hit Counter
Hit Counter target=_blank>counter

Linkovi

Brane Airbrush Blog