Volim...(ne volim)
Dragi moji....sukladno novogodišnjim odlukama i ostalim planovima i osjećajima koji mi se motaju po glavi ovih dana, došla sam do zaključka da je jako bitno što volimo ili ne volimo kako bismo uopće mogli znati što želimo....o.k,to je logično, ali da li je lagano to otkriti?
Nekako sa godinama i iskustvom( kao i sve stvari uglavnom) dolazimo do nekih zaključaka....sad, nisam sigurna čemo oni služe...mozda nas grade kao osobu...možda nam daju smjernice...možda nam daju osjećaj ispunjenosti....možda sve zajedno....
Uglavnom, ono što bi moj dragi rekao: pretežno znam što neću, a ponekad tek ono što hoću..... no i to je početak....
Ono što sigurno znam da volim i što mi je na neki način važno ( kod mene i kod drugih ljudi ), je slijedeće( bez nekog reda i prioriteta):
Volim jesti.......sad rekli bi tko ne voli, međutim imam cijelu filozofiju vezanu za hranu i mislim da se po načinu što, koliko i kako netko jede puno toga da zaključiti o njemu. Npr. osoba koja pazi što jede je razumna, pažljiva, oprezna, pribrana i sl. osim ako ne prelazi granicu izbirljivosti, napetosti, kompliciranja, prigovaranja.....a osoba koja pazi koliko jede je suzdržana, kontrolirana, fokusirana, a kad pretjera je naporna, opsjednuta, napeta....međutim ono što mene posebno "iritira" je način na koji se jede....e tu je ono po čemu ja nekako osjetim kako čovjek diše...kako uživa u životu....
Znate ono "pimplanje", prenemaganje, premještanje hrane po tanjuru, proučavanje hrane, odmjeravanje....e, to je način, po meni, kako osoba živi....da li komplicira i zanovijeta ili jednostavno živi punim plućima, uživa u životu (hrani), jede zbog zadovoljstva ili puke potrebe...živi ili preživljava....tako ja to gledam i ponekad bih imala za reći nekolicini oko sebe: daj, najedi se k'o čovjek!( opusti se malo, uživaj i blagodari....)
Volim spavati....i to bi rekli da je normalno...međutim, osim kad obaveze zahtjevaju, kada je neki stres prisutan i kada nije moguće općenito( kad su dječica u pitanju ili sl.)...volim se naspavati...onako bezbrižno...dok se sama ne probudim, odmorena, naspavana....
Netko možda misli da se na taj način propušta dio života( budan možeš puno toga napraviti u to vrijeme), ali koliko samo života ode na puno gluplje stvari...gledanje televizije, svađanje, čišćenje, razgovaranje na telefon i sl....a osjećaj naspavanosti je neprocjenjiv... Također, počela sam govoriti u zadnje vrijeme kako vodim i paralelni život u snovima, očito, jer puno toga sanjam...neke stvari jako intenzivno proživljavam i riješavam...srećem drage ljude koji nisu sa nama više i veselim se tome....
Volim kavu....i sve što ona predstavlja....odnosno, to je ( za one koji to ne razumiju) cijeli ritual....opuštanje, odmor, predah ili razbuđuvanje i skupljanje snage za dalje....zbijanje redova( u glavi )....oporavljanje od stresa....pregrupiranje( opet u glavi)...dakle cijeli jedan osjećaj koji prati ispijanje kave, ono vrijeme koje posvetimo samo sebi....onaj osjećaj koji znam u šali reći: sve može propasti...ali imam svoju kavu i sad ću se sa guštom popiti....( oni koji razumiju, razumiju....)
Volim živopisne ljude....angažirane, zanimljive, srčane, simpatične, razdragane, opuštene, poštene i dobre, one koje je briga, kojima je stalo, koji se trude, koji razumiju, koji su prisutni( duhom ako ne tijelom)...one ljude koji nisu prešli u ignoraciju, nezainteresiranost, otuđenost, bezosjećajnost.....one ljude koji se raduju suncu, uživaju u zalasku, opuštaju po noći, a u međuvremenu se trude biti korisni, dobri i ispunjeni...volim one koji još uvijek žive...na bilo koji način, a ne životare...
To nema veze sa financijama ili životnim prilikama....to naprosto ima veze sa stavom prema životu i svijetu oko sebe....sa samopoštovanjem i samospoznajom, sa osjećajem poniznosti i radosti......
Ono što me je danas potaklo na ovo zadnje razmišljanje je obična talijanska serija u kojoj su dobro prikazani ti ljudski uspjesi i neuspjesi, na simpatičan, živahan način, sa puno priče, smjeha, suza, hrane i pića, lijepih i sređenih žena, banalnih situacija i "graje" općenito...baš kako bi trebalo biti u stvarnom životu....životopisno.....a, ono što me potaklo na cijelu temu koja nije i ne može biti završena( puno toga ja volim naravno, a da ne govorimo što ne volim....), je to da sam shvatila da ovo što volim, za početak, spada skoro u osnovne životne potrebe ....hrana, san, sitni užici, društvo...znači osnove našeg postojanja....a eto, smatram se sretnom da mogu u svemu tome uživati, osvjestiti da nije sve bezveze i "ono što se mora", već u svemu može biti blagostanje, zahvalnost i sreća....samo zavisi od kuta gladanja, zavisi o nama samima i našoj svjesnosti, a naravno i uvijek dođe do toga što ja stalno tvrdim, a to je da su najmanje stvari ionako najveće....
Pa, u novoj godini koja je pred nama, stavite u planer i ponešto od ovog....uživanje u hrani....u snu....u ljudima....u malim stvarima...budite zahvalni i uživajte u životu....to neka bude prioritet....jer smo upravo to skloni zaboraviti( uz silne želje o zdravlju i sreći koje pršte na sve strane i najvažnije su, naravno, ali ih preolako dijelimo i shvaćamo...)....i zapamtite, ono što volimo( i ne volimo) nas određuje kao osobe...a svi želimo biti bolje osobe, zar ne?
