Male stvari
Već dugo sam mišljenja, koje se svako malo potvrdi (barem to ja tako vidim) da je sve u životu u malim stvarima.....pri tome mislim (osim na male materijalne stvari koje nam čine zadovoljstvo više nego neke velike i skupe) na male stvari u međuljudskim odnosima, na male geste i male znakove pažnje i naklonosti.....na male stvari onome koji ih daje, a velike onome koji ih prima.
Koliko puta vam se dogodilo da vam jedna kriva riječ, jedan krivi pogled, jedna kriva gesta upropasti cijeli osjećaj za nešto što se dešava, cijelu situaciju, cijeli doživljaj koji je prije toga bio drukčiji?
Meni puno puta, puno puta se nakon neke krive riječi ili geste drage osobe moram potruditi izdignuti se iznad toga što je sad upropašteno po mom mišljenju, sjetiti se da nije cijeli naš odnos upropašten( a takav osjećaj upravo imam, osjećaj nerazumijevanja i nepoštovanja) i sjetiti se da nije to ono što je najvažnije između nas nego samo možda krivi trenutak...samo kiks....ali...tu je uvijek ali....
Postavlja se pitanje nije li ta osoba mogla suzdržati se, paziti, sjetiti se da će to možda povrijediti drugog...nije li ta osoba mogla staviti potrebu tog drugog( osjećaje tog drugog) prije svoje potrebe da baš kaže što misli i kako misli na neljubazan način, nepažljivo, neodmjereno....
Biti će da se svakome povremeno čini kad je on povrijeđen, da su drugi mogli paziti na njegove osjećaje ako im je stalo do njega, a kad se on nepažljivo odnosi prema nekome, da je to tako i da se tu ne treba ništa ulijpšavati..... nije lako biti objektivan, i nije lako sagledati stvari iz svih smjerova ...ali...ponovno ali...
Sve je u tim malim stvarima, a ponekad je njma zajedničko ime jednostavno stil...nečiji stil ponašanja...i ponekad omjer tih nepažnji određuje neki odnos, budućnost neke veze ili prijateljstva. Ako se stilovi ponašanja baš jako ne podudaraju, teško da će dvije osobe moći zajedno funkcionirati, a da ih to potpuno ne iscrpi, da ih međusobno objašnjavanje ne dovede do kraja...Kada jedna osoba ima stil koji te male stvari ne razumije, koja smatra da nisu važne jer ima puno krupnijih, važnijih životnih problema, koja te male stvari shvaća kao gluposti koje kompliciraju živote, a druga ima stil pun senzibilnih osjećaja za trenutak, za doživljaj, za atmosferu, za okruženje....tada to ne vodi nikamo....tada su pogledi na svijet iz toliko različitih kutova da nemaju istu putanju.
Male stvari i između sličnih karaktera mogu dovesti do problema ako je krivi trenutak, krivi dan, stres, ako je osoba opterećena i neskoncentrirana, ali to je ipak nešto što se da razjasniti i preko čega se mora preći povremeno....jednostavno nije svaki dan isti, nije uvijek lako misliti na druge, nije uvijek lako sjetiti se naših različitosti i poštovati ih....međutim ono što je važno je upravo to da istomišljenici i dragi ljudi moraju poštovati, odnosno uvijek htjeti poštovati (čak i kada se njima ne čini tako ) da su te male stvari nekome važne, da su svakome drukčije te male stvari, da svatko ima pravo na svoje neke male stvari koje njemu puno znače....svatko "otkida" na nešto drugo, a njegovi bližnji su ti koji moraju to poštovati i truditi se oko toga....i tako u oba smera, uzajamno, stalno i uvijek iznova.....
Tako pokazujemo jedni drugoma koliko nam je stalo, koliko se poštujemo i razumijemo, koliko cijenimo tuđe vrijeme, osjećaje, ljubav....
To male stvari čini najvažnijima na svijetu.....
