Sanjala san... san:

nedjelja, 30.11.2025.

Da ljudi iz života svi odreda govore engleskim jezikom. Prvo je počela govotiti na engleskom jedna kolegica i zvučala je strašno pametno, kad sam shvatila o čemu priča pitala sam se otkud joj to, samo mi se lijepo nasmiješila, kao i uvijek što se smiješi, i nastavila recitirati na engleskom nestobo o narcizmu. Onda su i drugi ljudi, svi su imali poznata lica recitirali napamet naučen sadržaj sa kratkih videa s fejsa ili youtuba, i u opće im nisam mogla postaviti nikakvo pitanje ni podoitanja. Uspostaviti komunikaciju koja bi imala smisla - iluzija. Ali kad je jedan počeo recitirati Petesona, a trajalo je to i trajalo, htjela sam prekinuti taj monolog... kad je recitator shvatio da ga želim pošto-poto prekinuti pitanjima, gestama,bpogledom... pretvorio se u malog bijelog crva (u pjesmi je bijedni, znam, ali želim biti potpuno istinita) i pokušao pobjeći gmizanjem. I dalje je ljudskim glasom recitirao Petersona, a ja sam ga gledala s nemalim čuđenjem. Na kraju je pobjegao u sifon iz kojeg je i dalje dopirao Petersonov glas. a ja sam tada osjetila već strašan, neizdrživ nemir, na razini svakog atoma.
Ljudi su....poludjeli, mislila sam...
Probudila sam se iz tog sna kao...da bježim iz sanatorija.
Mobitel je ostao upaljen i nizao je razna videa i svi glasovi koje sam čula kroz san poprimili su lica realnih ljudi, ljudi koje znam.
Strašno.

Koje perfidno programiranje uma.

Uvijek sam htjela jednu tipku, ma polugu, kojom se može isključiti sve.
Mislim, barem uređaji.

A danas... ananas.

četvrtak, 27.11.2025.

Osoba koja za sebe tvrdi da je zla poklonila mi je ananas...
Zapravo, sve je nekako počelo s pitanjem, a na kraju je palo i obećanje, koje je ispunjeno.
Pitala sam je je li avionski ananas (po cijeni od 10 eur/kom) prevara ili je nesto što vrijedi probati.
Rekla je: sutra ga dobiješ. Od mene.
I dobila sam ga. Danas.
Da je zla je rekla poslije, u tko zna kakvom kontekstu, upala sam ko padobranac (iz aviona) u taj razgovor pa nisam shvatila koji izgovoreni misaoni niz pred svjedocima je prethodio toj moralno sebeodređujućoj, sebedefinirajućoj tvrdnji jedne zrele žene.
Koja me je darovala vidjevši da kalkuliram, važem...
Nista nisam rekla.
Ananas je na stolu, i sad ga samo gledam...
Kao zabranjeno rajsko/tropsko voće.
Možda je ipak...dobar?

ANĐEO

srijeda, 26.11.2025.

Izradila anđela za ... dijete.
Zapravo... umjesto djeteta..
Mislim, usput, onako... uz kavu.
Uvalili mi vjeronaučnu domaću zadaću.
Visit će na školskom božićnom drvcu.
Ok, zvuči morbidno: ali dijete će objesiti anđela. Na bor.
To je tako.
Tradicija.
Sto ja tu mogu...
Valjda neće dublje promišljati o tome sto radi. O simbolici.

I uvezla sam slikopričicu, koncem.
Prelistala sam je, dobra je.
Vodič kroz sukobe za prvašiće u deset sličica.
Sasvim dovoljno i za odrasle, a kamoli za djecu.

Rekoh... ide mi. Mogla bi izrađivati anđele i prodavati ih ispred crkve, namignuvši ekipici.
Bolje vragove, dometnula je Jedna, ubravši moju priču, onu iz proreda.

U svakom slučaju je bolje da dijete objesi vraga nego anđela, ako ga već učimo ukrašavanju stabala vješanjem.

Što ne da da?

O komemoraciji Božića

ponedjeljak, 24.11.2025.

Htjela sam u naslov staviti naslov OBAVIJEST O SMRTI ali mi se ovo automatski nametnulo kao bolja opcija.
Čini mi se, ioak, da je gramatički nekorektna pa neka naslov bude: KONTEMPLACIJE O BOŽIĆU
Sad bih vam trebala napisati priču (ili dvije, o rađanju ili o umiranju...ljubavi, Christmass spiritu, ali neću).
Ne ću.

Nego ću reći da u Alan Fordovoj cvjećarnici adventski vijenac košta od 25 - 50 eura, i to je sasvim korektna cijena za Vjeru, Nadu, Ufanje i Ljubav, ukoliko se dobro sjećam da je to To sto svijeće simboliziraju.
Ili tih xy eura mozete potrošiti pametnije.
Na prostitutku, recimo.
Na kocku, možda.
A za vijenac uvijek možete upotrijebiti neke grančice iz susjedstva, tisa je zgodna recimo....i svijeće pokojne I... nabirkalo ih se za života.. ukoliko vam se uopće da baviti takvim pomodnim tričarijama..
(S. je rekla da će izbaciti iz radnje bilo koga tko spomene kladionicu. I. je rekla da su joj draži budisti nego katolici, da su u religioznosti izvorniji, okrenuti duhovnosti, dok su katolici - materijalisti. I rekla je da se po crkvama vise ne moli sklopljenih ruku i pognute glave nego raširnih ruku s dlanovima i glavom okrenutina prema gore. To nam je cak i demonstrirala. Nasmijala sam se i rekla da to bas i ide u prilog njenoj teoriji: današnji katolici moleći teatralno govore Bože daj a ne Bože pomozi...).
Ne znam..
I (reći ću još) da sam iz visine slikala mladi bor (ne božićni nego Alepski. Alep, Alepski?) jer sam vidjela da je na vrhu izbacio grozd šišarki, i to je recimo, najljepši vrh za bor koji sam ikada vidjela.
Can't buy me love....
(Prof. V nam je na jednom od prvih satova donio kazetofon i pustao stihove, jedan po jedan...
Yesterday...
Trebali smo ih zapisati po slusanju...
All my troubles seemed so far away...
A potom i prevesti....
Now, there's a shadow hanging over me...
I nikako nam niije išlo, sedmašicama, bio je previse zgodan da se koncentriramo...
Oh, yesterday, came ... suddenly...
Jednom sam ga pitala kako se na engleskom kaže šiška...
Oh, why...
Zatekla sam ga pitanjem, jako. Rekao je pine...nekako... pine... nešto... morat će vidjeti u rječnik. .kladim se da do dan- danas nije pogkedao .
...she...had to go...
Kao ni ja,.
I don't know....
sto nisam, ali sam zato znala da je 2x - twice, 3x - three times. .
...but now I long for...
Naravno.
Yesterday.)

Našla sam prsten. Prije mjesec dana narukvicu.
Finders-keepers.
Brgljez, vrana sam, definitivno. ;)

Vjesnik jeseni

utorak, 18.11.2025.

Vjesnik jeseni nije glad, kako bijah nedavno ustvrdila, vjesnik jeseni je očito vatra.
Koja potpomognuta zrakom guta sve pred sobom.
Vox populi predskazuje da će se na još neugašenom zgarištu Vjesnika dići nova, najnovija zgrada sa stanovima za invesTITOre, i to je lijepo.
Vjerojatno će se zvati po ptici - Fenix.
Jer, rečeno je: u svakom grmu čuči lijepa vijest,
Ili barem promrzla ptica koja sanja svoj vlastiti s(t)an.

Nešto južnije bura lupa dvorišnim ruzinavim vratima. Davno ih je napravio sada već stari i bolestan suprug Mersudinove majke tetke i ta buka staroga, truloga željeza ne da spavati mačorima. ..i pokojoj ljudskoj duši što igrom slučaja zatekla se u ishodištu svemirskog Nemira.
Ima li duše uopće, pita se Neron dok prede pokraj tople peći.
I što to ja imam s tim?

Imati ili biti?

četvrtak, 13.11.2025.

Putovati ili jesti? ;)

Jesti ili piti? ;)

U životu moras biti čarobnjak ili čarobnica (vještak ili vještica?) da bi opstao, ili barem tigrica, kao Sarini Roko i Cicibela.
Zapravo, u današnje vrijeme da bi opstao jedino to možes i biti - ptica.
Znam, hranila sam u životu dosta ljudi i jedino ptice mogu preživjeti ovu skupoću. Jedno sam se vrijeme lani hranila sjemenkama, zapravo - orašastim plodovima kao...vrana.
Tako mi se ht-jelo.
Eto - brgljez - možda sam vrana?

Mačke su se u mjesec dana udvostručile veličinom i težinom.
Otkako je završilo ljeto - samo pitaju. Ako ovako nastave postat će slonovi, a ja to ne mogu uzdržavati, jer...sto da kažem...ne ponovilo se. Jer nastave li ovako, pojest će i mene i djecu samo da bi omastile brk. I bradu.
Najedu se, odrijemaju malo i nestanu. A ja? Niti rastem niti putujem.

Mozda jednom, kad mi svi odrastu i ja poletim negdje.

Nomen Nescio

utorak, 11.11.2025.

Ljudi koji su ispali bitnima za čovječanstvo nisu se trudili postati bitni, to im je bila vjerojatno zadnja stvar o kojoj su razmisljali, to je vjerojatno i jedna o rijetkih stvari o kojoj uopće nikad nisu razmišljali.
Kako uopće postati bitan: posuditi od uspješnog rodijaka (onog za kojeg smatras da je super samo kad malo popije) sako, od pokojnog zeta (kojeg cijeli život smatras pedofilom i lopovom) postole, prodati prabakinu zemlju i uputiti se u bijeli ...svijet? Mislim, tako je uradio Mersudin, ali tko uopće poznaje Mersudina, tko je čuo za njega? Ni vi niste? Naravno da niste: za Mersudina nije čuo baš nitko, naravno, osobito - nitko bitan.
Ali to ne znači da Mersudin nije nikome bitan: svatko je nekome bitan, a najčešći je slučaj da je netko bitan samo sebi pa si tepa, baš kao i Mersudin, gledajući se u ogledalo: Znaš, nisi ti meni svatko.
Bitni, oni zaista bitni, su se posvetili nečemu jako, cijeli su se posvetili, svim svojim nebitnim bićem, za to im nije trebalo uopće motivacije, kako se ono kaže: intrizične? Ta posvećenost možda čak i nije bila njihov izbor, nego ih je jednostavno nešto jako važno, jako bitno... usrkalo. I postajući nebitni instrument, na koncu su ispali globalno i povijesno bitni. Neka ideja, neko područje, neka ... pitaj Bogatoga kakva vražja sila ih je obuzela, oduzela od sebebitnosti i bavljenja sobom i eto, predanošću i nekom nadnaravnom obuzetošću postanu bitni... mnogima. Kao Thompson, recimo. Ok, ok, krivi primjer - on je bitan samo Hrvatima, odnosno ekstremnoj nacionalističkoj desnici, onoj koja kad ne dr...niči, ispija etanol do besvijesti i nadahnuto laprda jedva razgovijetno, umalo smisleno, po kvartovskim crnim rupama.
Isus... to je pravi primjer bitnog lika za čovječanstvo.
Zato mu je Mersudinove mame tetka posvetila čitavu jednu sobu (da-da), priča se da je dala izraditi i oltar tamo i da po cijele dane moli. Kad se ne gluha svađa sa starim, ludim tetkom, naravno.
Teti od Mersudinove mame je netko rekao da je Isus od oca ostavljeno siroče i da mu se nije ni znalo tko mu je otac zapravo, pa da mu ga je mama izmislila. I da je izmislila neke okolnosti o začeću jer da se u ono vrijeme jednostavno nije smjelo u rodni list upisati u rubriku, ime oca: N.N. jer ... kamenovalo bi na smrt. Uostalom, kako bi se dijete osjećalo i kakve bi psihološke posljedice u životu imalo da mu je otac Netko Nebitan (N.N.).
Zato je napravila oltar i ni sa kime ne komunicira (ljudi su zli) osim sa Njime.
Mersudin, zapravo, nije ni bitno,-ali želim da vam kažem :D - se priklonio svim ženama iz daljnje i šire rodbine, govoreći da je on Isus Krist osobno i da je njegova muka istovjetna onoj pribitog na križ, INRI-ja, i hodao je od žene do žene koje su kršćanski suosjećajne (iza leđa ih je sve redom zvao babetinama) vapeći: "Oče moj, oče moj, zašto si me ostavio?"
Preuzeti identitet stare napaćene duše je pomalo hohstaplerski, ali eto...nije merusudin bilo tko pa je odabrao biti odabran.
Jungovski pomodno pomalo, a pomalo i po zakonu sudbinske slučajnosti, se sve poklopilo, a nesto izglumilo, toliko uvjerljivo da je Mersudin istinski povjerovao u to, jer sto ti je dobra gluma: pa to kada prevaris samoga sebe.
I onda postaneš uvjerljiv i drugima.
A žene Mersudinove?
Samilosne kakve već jesu, kakve moraju biti po božanskom nauku odgajane, osobito prema sirotom siročetu - kuhaju, prodaju nekretnine kupuju nove, bave se pretakanjem sirćeta iz supljeg u prazno. Bave se malo škudama, a malo i bogme Mersudinom. Puno mole Boga, jos vise telefoniraju, pa malo čak kunu, dapače i i proklinju... šire predaju o... Mersudinovoj muci.

A tko je zapravo Mersudin?
Pa i dalje je N. I N. Naravno. Sto bi drugo bio?

Ali nikad se ne zna...život piše ... sveto pismo.

O mrtvima sve najbolje...

ponedjeljak, 03.11.2025.

Recimo...

Pitala sam je je li bila na groblju i rekla mi je da nije. Da ne ide na groblje već dvadeset godina jer ne želi se susresti s ... nekim ljudima iz prošlosti. Živima, naravno, s kojima je vežu samo zajednički...mrtvi preci. Da upali lumin na kredenci za sve pokojnike i da smatra da je to dovoljno. Slažem se u potpunosti. Ako postoji veza između tih dvaju...svjetova...ako postoji želja da se na trenutak obilježi...način je sasvim prihvatljiv. Ionako je svatko svijet za sebe, i sebi ugađa, što god i na koji god način činio. Osim ako je za tuđe oči, onda već sve to postaje morbidna predstava nadmetanja sa drugima, (jos uvijek) živima.
Prekrasni aranžmani od živog cvijeća za ....mrtve... prodavali su se ko alva ovih dana. Od 25, pa sve do 150 eura ih je cijenila cvjećarka, prilagođavajući se tako skoro svačijem džepu. Mislim da se prah nad čijim se grobom našao skupocijeni aranžman sigurno tako jako obradovao, da se ispod mramorne ploče uskovitlao i u obliku nevidljivog mini vrtloga izašao kroz pukotinu groba da poljubi darežljivog posjetitelja.
Huuuh. Ovoga mora da je oblio mrtvački znoj, ni ne znajući što ga je snašlo. Poljubac mrtvog sretnika.

Vjerujem, odnosno - sigurna sam - da većina ljudi u životu nije dobila toliko cvijeća (i svijeća)...svete vazne pažnje... kao kad umru. Sve i kad zbrojiš sve rodendane, imendane, krsticije, pričesti, krizme, vjenčanja, diplome, godišnjice i ne znam, nekakve svete krivnje....čovjek tek posthupno doživi da ga se obilato daruje cvijećem...i svijećama. Kao da, božemiproati, važniji je živima mrtav nego dok je bio živ. A moguće je da je to i istina, osobito ako je potomke pokojnik svojom smrću dobro egzistencijalno osigurao. Post mortem.

...
Ovih dana se čuda događaju u kupaoni. Recimo sifon u tuš kadi je provrijao na zanimljiv način. Bakrena matica, ili mesingana - nebitno sad, ali ona koja se nalazi s druge strane (onostrana) je nestala i tako oslobodila vijak od stege; uglavnom sifon se odvojio od kade i voda koja je trebala zavržiti negdje u dubini utrobe zemaljske - razlijevala se slobodno po kupaonici, u svim smjerovima, prijeteći da će to činiti i u bodućnosti ukoliko se netko/nešto ne poduzme...
Pričam danas kolegici kako smo mi neki ljudi prokleti svojom znati-željom, pa smo još u djetinjstvu promatrali sve što ljudi rade. Ljudi-roditelji, ljudi-bake, ljudi-djedovi, ljudi-kumovi, ljudi-majstori. Mislim, gdje su bili mobiteli i tik-tokovi onomad kad mi bijasmo mladi, da se zapiljimo u neki sadržaj na ekranu - neke zombije-ratnike, a ne u žive ljude, koji nam nehotice predaju svoje muko-trpno životno znanje, i tako nas, potpuno nesvjesni svoje krivnje pretvaraju u...neumorne vršilice.
Skončat ćemo, neki od nas, tako hrabro i junački, negdje na hladnim pločicama, s glavom zaglavljenom između wc-školjke i zida. Mjesta ima taman - na knap, ukoliko nam je glava,više nekako anglo-saksonska nego balkanska.
Veličinom.

Pa onda, eto, petak ipak provodimo popravljajući sifon za žive, psujući sve pokojnike sto krivi su što podariše nam... baš taj život...umjesto da se ushićeno divimo aranžmanu od 15o eura za tu neku pokojnu šukun-kukumku, jer -eto - zadovoljni našim , jelte...statusom i aranžmanskim ukusom...
Vodoinstalateri, oni živi, znate, znaju uzeti i dvjesto eura za takav kvar, u ovoj dolini suza i cvijetnih aranžmana.
Bilo na Provjerenom, provjereno je.

Htjela sam pisati i o svekrvinom jeziku (sanseveriji) koji je uoao u wc-školjku, ali to bi vas vjerojatno ubilo pa neću.


Tek da javim da sam... još uvijek... živa.