Nomen Nescio

utorak, 11.11.2025.

Ljudi koji su ispali bitnima za čovječanstvo nisu se trudili postati bitni, to im je bila vjerojatno zadnja stvar o kojoj su razmisljali, to je vjerojatno i jedna o rijetkih stvari o kojoj uopće nikad nisu razmišljali.
Kako uopće postati bitan: posuditi od uspješnog rodijaka (onog za kojeg smatras da je super samo kad malo popije) sako, od pokojnog zeta (kojeg cijeli život smatras pedofilom i lopovom) postole, prodati prabakinu zemlju i uputiti se u bijeli ...svijet? Mislim, tako je uradio Mersudin, ali tko uopće poznaje Mersudina, tko je čuo za njega? Ni vi niste? Naravno da niste: za Mersudina nije čuo baš nitko, naravno, osobito - nitko bitan.
Ali to ne znači da Mersudin nije nikome bitan: svatko je nekome bitan, a najčešći je slučaj da je netko bitan samo sebi pa si tepa, baš kao i Mersudin, gledajući se u ogledalo: Znaš, nisi ti meni svatko.
Bitni, oni zaista bitni, su se posvetili nečemu jako, cijeli su se posvetili, svim svojim nebitnim bićem, za to im nije trebalo uopće motivacije, kako se ono kaže: intrizične? Ta posvećenost možda čak i nije bila njihov izbor, nego ih je jednostavno nešto jako važno, jako bitno... usrkalo. I postajući nebitni instrument, na koncu su ispali globalno i povijesno bitni. Neka ideja, neko područje, neka ... pitaj Bogatoga kakva vražja sila ih je obuzela, oduzela od sebebitnosti i bavljenja sobom i eto, predanošću i nekom nadnaravnom obuzetošću postanu bitni... mnogima. Kao Thompson, recimo. Ok, ok, krivi primjer - on je bitan samo Hrvatima, odnosno ekstremnoj nacionalističkoj desnici, onoj koja kad ne dr...niči, ispija etanol do besvijesti i nadahnuto laprda jedva razgovijetno, umalo smisleno, po kvartovskim crnim rupama.
Isus... to je pravi primjer bitnog lika za čovječanstvo.
Zato mu je Mersudinove mame tetka posvetila čitavu jednu sobu (da-da), priča se da je dala izraditi i oltar tamo i da po cijele dane moli. Kad se ne gluha svađa sa starim, ludim tetkom, naravno.
Teti od Mersudinove mame je netko rekao da je Isus od oca ostavljeno siroče i da mu se nije ni znalo tko mu je otac zapravo, pa da mu ga je mama izmislila. I da je izmislila neke okolnosti o začeću jer da se u ono vrijeme jednostavno nije smjelo u rodni list upisati u rubriku, ime oca: N.N. jer ... kamenovalo bi na smrt. Uostalom, kako bi se dijete osjećalo i kakve bi psihološke posljedice u životu imalo da mu je otac Netko Nebitan (N.N.).
Zato je napravila oltar i ni sa kime ne komunicira (ljudi su zli) osim sa Njime.
Mersudin, zapravo, nije ni bitno,-ali želim da vam kažem :D - se priklonio svim ženama iz daljnje i šire rodbine, govoreći da je on Isus Krist osobno i da je njegova muka istovjetna onoj pribitog na križ, INRI-ja, i hodao je od žene do žene koje su kršćanski suosjećajne (iza leđa ih je sve redom zvao babetinama) vapeći: "Oče moj, oče moj, zašto si me ostavio?"
Preuzeti identitet stare napaćene duše je pomalo hohstaplerski, ali eto...nije merusudin bilo tko pa je odabrao biti odabran.
Jungovski pomodno pomalo, a pomalo i po zakonu sudbinske slučajnosti, se sve poklopilo, a nesto izglumilo, toliko uvjerljivo da je Mersudin istinski povjerovao u to, jer sto ti je dobra gluma: pa to kada prevaris samoga sebe.
I onda postaneš uvjerljiv i drugima.
A žene Mersudinove?
Samilosne kakve već jesu, kakve moraju biti po božanskom nauku odgajane, osobito prema sirotom siročetu - kuhaju, prodaju nekretnine kupuju nove, bave se pretakanjem sirćeta iz supljeg u prazno. Bave se malo škudama, a malo i bogme Mersudinom. Puno mole Boga, jos vise telefoniraju, pa malo čak kunu, dapače i i proklinju... šire predaju o... Mersudinovoj muci.

A tko je zapravo Mersudin?
Pa i dalje je N. I N. Naravno. Sto bi drugo bio?

Ali nikad se ne zna...život piše ... sveto pismo.