Zanimljivi životni događaji i sviđa mi se, naravno jer sam i sam takav, sarkastični stil ;)
Što se tiče mrtvih i cvijeća/darova za njih - baka je vjerojatno patila što pokojnom djedu kojeg sam veoma volio i volim ga i danas kad ga se sjetim (a iskreno, sjetim se često), nisam ove godine otišao na varaždinsko groblje, ali jednostavno je prevelika gužva u ove dane i ne volim ništa u toj gužvi osim možda mraka u kojem ne vidim te sve silne ljude osim kao mračne kreature... i naravno, volim sva ta svjetla u mraku. Kraj sve te smrti i praha, daje neki osjećaj da je život ipak tu, nešto se događa. Međutim, kao i ti što mi se čini iz ovog tvog teksta, mislim da duhovnost ako to tako možemo nazvati, dolazi na skrovitim mjestima, a ne na pozornicama, u natjecanjima tko će više dati za aranžmane i slično.
Čarolija se, barem za mene, uvijek događala na skrovitim i usamljenim mjestima. Ne očekujem svoje intimne trenutke s mrtvima među gomilom ljudi. Ili kako je jedan moj morbidni prijatelj jednom rekao: "Grob se otkopava u tišini i kad nitko ne gleda."
Lijepi pozdravi!
04.11.2025. (22:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Moja je glava skroz balkanska, povelika, u srednjoj su me školi zvali buča, masirača, vaserkopf. Drugi dan karatea (bilo mi je deset godina) netko mi je prišao samo da mi kaže: "Tebi nema smisla da se baviš karateom." "Zašto?", pitao sam. "Pa zato što ma gdje protivnik izbacio nogu ili ruku da te udari, uvijek će bez greške pogoditi tvoju glavu, toliko je velika." Sjećam se da me to uopće nije povrijedilo, nisam znao što bih s tom glupom primjedbom (okej, imam veliku glavu, i?), a tako je ostalo i tijekom srednje škole pa i kasnije. Na sreću sam cijepljen protiv kompleksa poradi vanjskoga izgleda. Mislim, nije da nisam bio zgodan u tinejđerskim i studentskim danima, kad se gledam na fotografijama, ali eto, ispada da imam veliku glavu. Recimo kao Miljenko Jergović, tako nešto. :)
Sad gledam ponovno tvoj post kako bih pronašao zbog čega sam počeo govoriti o svojoj glavi, ali ne mogu pronaći. :))) Aha, evo:
"Skončat ćemo, neki od nas, tako hrabro i junački, negdje na hladnim pločicama, s glavom zaglavljenom između wc-školjke i zida. Mjesta ima taman - na knap, ukoliko nam je glava,više nekako anglo-saksonska nego balkanska. Veličinom."
:))
05.11.2025. (03:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Unusual, za neke ljude ti rituali imaju smisla, za neke ne... Ta sezonalnost pohođenja grobova je tradicionalna i drustvena prisila, nesto sto se mora, da drugi vide da grob nije prazan, da pokojnici imaju potomaka koji ih se s poštovanjem prisjećaju... ma ima tu još svega ispod žita, o tome sam ja... Sarkastično, oće to nekad.
Mariano, jednom je mama od kume dobila šampon (poslije se ispostavilo da je iz Caritasovih poslijeratnih donacija) i ja sam bila sretnica koja ga je prva isprobala. Bio je užasan, imao je tako intenziban miris koji je ispunio kupatilo i još vodena para...nakon izlaska iz kade sam pala u nesvijest i glava mi se zaglavila između zida i wc školjke. Grozan, poražavajući osjećaj, osjećaj nemoći i užasa. Jedva sam se živa tada izvukla iz kupatila. No, preživjela sam to i još pokoji susret sa smrću, tako da ništa od cvijetnih aranžmana za mene, za sada. ;) Ovo s anglo-saksonskom glavom: moj ginekolog je u mojoj drugoj trudnoći, ultrazvučno mjereći moje drugo dijete mi nabio strah - raste li i je li sve u okviru normalnih parametara. Kada je vidio da me je izrazito zabrinuo, ustvrdio je da nemaju ni svi ljudi iste glave, da moje dijete vjerojatno ima anglo-saksonsku. U toj rečenici su du sbijena dva životna dogadaja - zato si zapeo - ne zbog glave :).
Puno toga stane u veliku glavu. :)
...hvala vam dečki, mislila sam da će ovo biti s gnušanjem zaobiden post. :)
05.11.2025. (06:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah, mačka je zaključila da ne doprinsi feng shui zahtjevima kupatila i doma pa ga je jednim potezom gurnula u wc školjku. Odlučila je da mu je tamo idealno mjesto.
07.11.2025. (05:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Unusual suspect
Zanimljivi životni događaji i sviđa mi se, naravno jer sam i sam takav, sarkastični stil ;)
Što se tiče mrtvih i cvijeća/darova za njih - baka je vjerojatno patila što pokojnom djedu kojeg sam veoma volio i volim ga i danas kad ga se sjetim (a iskreno, sjetim se često), nisam ove godine otišao na varaždinsko groblje, ali jednostavno je prevelika gužva u ove dane i ne volim ništa u toj gužvi osim možda mraka u kojem ne vidim te sve silne ljude osim kao mračne kreature... i naravno, volim sva ta svjetla u mraku. Kraj sve te smrti i praha, daje neki osjećaj da je život ipak tu, nešto se događa. Međutim, kao i ti što mi se čini iz ovog tvog teksta, mislim da duhovnost ako to tako možemo nazvati, dolazi na skrovitim mjestima, a ne na pozornicama, u natjecanjima tko će više dati za aranžmane i slično.
Čarolija se, barem za mene, uvijek događala na skrovitim i usamljenim mjestima. Ne očekujem svoje intimne trenutke s mrtvima među gomilom ljudi. Ili kako je jedan moj morbidni prijatelj jednom rekao: "Grob se otkopava u tišini i kad nitko ne gleda."
Lijepi pozdravi!
04.11.2025. (22:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
Moja je glava skroz balkanska, povelika, u srednjoj su me školi zvali buča, masirača, vaserkopf. Drugi dan karatea (bilo mi je deset godina) netko mi je prišao samo da mi kaže: "Tebi nema smisla da se baviš karateom." "Zašto?", pitao sam. "Pa zato što ma gdje protivnik izbacio nogu ili ruku da te udari, uvijek će bez greške pogoditi tvoju glavu, toliko je velika." Sjećam se da me to uopće nije povrijedilo, nisam znao što bih s tom glupom primjedbom (okej, imam veliku glavu, i?), a tako je ostalo i tijekom srednje škole pa i kasnije. Na sreću sam cijepljen protiv kompleksa poradi vanjskoga izgleda. Mislim, nije da nisam bio zgodan u tinejđerskim i studentskim danima, kad se gledam na fotografijama, ali eto, ispada da imam veliku glavu. Recimo kao Miljenko Jergović, tako nešto. :)
Sad gledam ponovno tvoj post kako bih pronašao zbog čega sam počeo govoriti o svojoj glavi, ali ne mogu pronaći. :))) Aha, evo:
"Skončat ćemo, neki od nas, tako hrabro i junački, negdje na hladnim pločicama, s glavom zaglavljenom između wc-školjke i zida. Mjesta ima taman - na knap, ukoliko nam je glava,više nekako anglo-saksonska nego balkanska. Veličinom."
:))
05.11.2025. (03:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dvi, tri rici...
Unusual, za neke ljude ti rituali imaju smisla, za neke ne... Ta sezonalnost pohođenja grobova je tradicionalna i drustvena prisila, nesto sto se mora, da drugi vide da grob nije prazan, da pokojnici imaju potomaka koji ih se s poštovanjem prisjećaju... ma ima tu još svega ispod žita, o tome sam ja...
Sarkastično, oće to nekad.
Mariano, jednom je mama od kume dobila šampon (poslije se ispostavilo da je iz Caritasovih poslijeratnih donacija) i ja sam bila sretnica koja ga je prva isprobala. Bio je užasan, imao je tako intenziban miris koji je ispunio kupatilo i još vodena para...nakon izlaska iz kade sam pala u nesvijest i glava mi se zaglavila između zida i wc školjke. Grozan, poražavajući osjećaj, osjećaj nemoći i užasa. Jedva sam se živa tada izvukla iz kupatila. No, preživjela sam to i još pokoji susret sa smrću, tako da ništa od cvijetnih aranžmana za mene, za sada. ;)
Ovo s anglo-saksonskom glavom: moj ginekolog je u mojoj drugoj trudnoći, ultrazvučno mjereći moje drugo dijete mi nabio strah - raste li i je li sve u okviru normalnih parametara. Kada je vidio da me je izrazito zabrinuo, ustvrdio je da nemaju ni svi ljudi iste glave, da moje dijete vjerojatno ima anglo-saksonsku.
U toj rečenici su du sbijena dva životna dogadaja - zato si zapeo - ne zbog glave :).
Puno toga stane u veliku glavu. :)
...hvala vam dečki, mislila sam da će ovo biti s gnušanjem zaobiden post. :)
05.11.2025. (06:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah
mene sad zanima što je falilo svekrvinom jeziku...
06.11.2025. (12:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dvi, tri rici...
Sarah, mačka je zaključila da ne doprinsi feng shui zahtjevima kupatila i doma pa ga je jednim potezom gurnula u wc školjku. Odlučila je da mu je tamo idealno mjesto.
07.11.2025. (05:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...