23

Tko sam ja?

nedjelja, 28.12.2025.

Možda jest (a možda i nijest;) još jedna crtica nalik na pregršt samospoznajnih parapsihologija kojima nas zatrpavaju društvene mreže...
Uglavnom, svaki dan sam zamoljena da s njom odigram partiju jamba, sama pala, sama se ubila rekla bi kolektivna mudroslovija. Jer tko mi je kriv da sam sve (igre) sto sam znala i njih naučila (igrati), a ona je neke baš odlučila prigrliti. Pa igrati moram, nema tu parapsiholoskog "ne", nema boundries, a i Tošina pjesma o životu je dokaz da...
Igra ili smrt. ;)

Iz dana u dan pobjeđujem a ona uporno pokušava ubrati moje "finte", kombinatoriku. Ne znam ni sama koliko joj je to pametno ali pokušavam objektivno sagledati svoju prednost.
Nije to stvar sreće baš uvijek, zezam se, jer ima nešto i u kombinatorici. Svako malo izmislimo poneku mudrost koje bi se posramio i sam Sokrat ( sveden na fb-meme, naravno).

*Na kraju je čitao samo Mudre izreke, trudeći se da upamti koju ne bi li fascinirao i pobjedio kakvom pametnom doskočicom pijatelje iz obližnje crne rupe, domovinsko-religijskog, KK klana propalica, koji, naravno, ne vide što im na čelu pěše, dok im neka budala to i ne kaže. A onda budecsvega.

Na primjer, nikada se striktno ne držim prvotnog plana: ne igram samo trice, uvijek se može dogoditi i full, ili poker, a možda i jamb... a mohuće je i da će se kod drugog bacanja otvoriti mogućnost za skalu, i bilo bi je dobro dobiti jer me koči na putu prema gore (ili dolje) ovisi...gdje u trenu odlučim da je potrebnije, tu igram.
Svako bacanje, nove prilike za razgovor, igram samo zbog nje. Drugi nitko neće. Nećeš uvijek naći suigrače za ono što voliš. Ili ćeš igrati sama. Evo, ja jamb imam instaliran na mobitelu i često ga igram sama. Smijemo se.

*On ne voli društvene igre, on ne voli gubiti.

Po završenoj partiji igramo "Tko sam ja?"
To je ona igra na kojoj ti na čelu piše tko si, i svi znaju tko si, osim tebe.
I naravno da sam izgubila jer nisam pogodila da sam Neron.

....
Veliki mačak je neraspoložen. Jedno vrijeme je šepao zbog ozljeda iz nekih uličnih bitaka. Cijelo vrijeme se izlezava a onda ga, osobito kad hoće van, spopadne bjesnilo. Skoči na stol i grize kuhinjske ubruse, ili skoči na prozorsku dasku i šapicom gurne škarice, daljinski.
Provocira da bi bio istjeran van. Nakon nekog vremena se opet vrati; na toplo i meko.

Mali mačak (koji je jednako velik) se na božićno jutro sat vremena igrao kuglicom s bora. Sat vremena kotrljao je kuglicu po podu i lovio je. Zanimljivije je bilo nego da sam gledala urbi&orbi, ili da sam čitala Murakamija. Hehe. Nikako se prisiliti. Još se nije rodio onaj koji je prešišao Bulgakova, no... možda ovaj mali (mačak) uspije, u jednom od svojih devet života.

...
Da Neron...
Ok, znam da nisam Hello Kitty, al nisam ni Neron.
Ali uvjek mogu postati.
U jednom od devet života, naravno.

Wonder..ing...

petak, 26.12.2025.

Nedavno je ovdje jedna plačipTička nimalo muževno strepila nad svojim zdravljem i širila tičju gripu, ter je onda još jedan ublogi bloger dobio spiritualnu groznicu, prepoznačese, pak sam i ja jučer pokleknula i posrnula duhovno i tjelesno i u ležećem položaju titrala i jedva preživjela 37.3 i kostobolju koja je dolazila na mahove, kao i osjećaj groznice koji dolazi iz kostiju (šupljih, naravno) i udara u glavlu (šuplju, da bar! To be or not to be...).

Jedna je došla proluftati ovaj virtuvalni brlog, otvorila vrata i pustila studenzimu s planine i već načetu od tičje gripe me dokursurila.
Ibonda u realnom prostorvremenskom kontinuumu nisam moglani siriti ni stiskati božićni duh bratstva i jedinstva.
Ali sqn se barem umirila i prikutrila, dok prođe.

A da ne spominjem onu koja je odbrojavala dane pridonoseći tako ionako pressingu i stressingu ostarjele hrvatske popolucije. 44 godine imamo u presjeku, već smo na silaznoj putanji životnog elana, jednom nogom prema zagrebnom životu a ona vrši božićni mobing. Ka da će nas grunit atomska energija dvaestpetog, i potaracqt. Stra mi ukosti utirala.

Sram vas bilo, svih odreda!

Stavit ću vam video u komentare, trenutni tik-tok hit od kojeg sm ozdravinula.
Nisam dotoressa ali prepisujem. ;)

Da je bulj otra cigače svirane!
Jadna mu kapulca!

Kad ga ukunu, neće mu pomoč ni sto munjabi gromova.

Svakog stigne njegova krama!

Dom.je.nak

subota, 20.12.2025.

Epstein fajlovi su nekako zasjenili duh Božića u medijima, kao i vijest o hrvatskom psihijatru - psihu.
Tajna velike moći ...i očita, sotonska devijacija i supremacija servirana u potpuno krivom trenutku.
Vijesti treba tempirati, ne kvariti datume, a osobito svečane.
Samo nam jos fali neka takva vijest o crkvenim ocima objavljena na Božić i ima da nam prisjedne pecenka, sarma i medenjaci.
I misno vino.
Tako se onda puk, ispod svetih Epstein vijesti pita o božićnici i njenoj visini. Jer neće nama američki Grinč ukrasti naš hrvatski Božić. Primjećuje tako neki antigrinčovac da je u nekim razvijenijim zemljama to zapravo - trinaesta plaća. U nas je, naravno, u kršćanskom duhu to božićnica, a zapravo milodar moćnika sirotinji. Tako da bi oprali svoju savjest i pomogli sirotim radnicima, stupovima vlastite moći i bogatstva. Tako hollywoodski ;).Umirovljenici će dobiti za bakalar pa neka ga ćućaju.
Poznati duhovni kulinarski guru dijeli recept za medenjake, opominjući tako pasivnom gastro agresijom medije da ne promiču kršćanski gurmanski duh nego se bave svjetskim sotonama uoči blagdana i kvare nam ufuravanje u gurmansku nijansu mirisnog Božića.
Jos bi mogli kolektivno povraćati i ljutiti se na televizore i na internete na Božić od svegavtoga.
Baš ne znaju.
Ne znam ni ja...

Ali znam da sam maloprije skoknula po kruh i mlijeko i ekipa hrvatskih mužjaka je nalakćena na šankovima i stolovima u crnoj rupetini do butige. Niti jedne jedine žene među nima. One su obuzete spašavanjem atmosfere i ionosfere vjerojatno, svaka u svom kutku nemira. Svaki od frajera će popiti po desetak pivica da ne smetaju kući oko tog Božićnog ugođaja i ugađanja Bogu tradicije.
Blago njima kad mogu.
Alkići, alkići, svuda oko nas... svira na radiju.

Moji autoriteti su mi zabranili spremanje smrdljivog bakalara i pečenke.
Zadovoljna.

Ne znam sad sto ćemo.
U mc Donalds ili KFC.
Jebe mi se.

Vox populi

petak, 19.12.2025.

Kaže jedan...da bi se tribalo drogirat. Kažem...naravno...i to svaki dan...a ne samo vikendom.
I još kaže, da bi za Božić tribalo peći samo kolače s hašišom. Da osjetimo svi tu radost Božića. Euforiju. Tu sam odšutjela. Nisam imala odgovarajući repliku. Možda smislim u hodu, hodajući.
I da je prošlog Božića bio mortus već na Badnjak prijepodne.
Krvi ti Irudove.

Isus Krist Hedonist, tako bi današnji čovjek mogao doživljavati smisao i suštinu postojanja vlastitosti u slobodi i duhovnosti vlastitog bivstva. Kvragu sve, glavno da je moje jastvo sretno, zadovoljno i ispunjeno u vječnosti, na trenutak. A trenutak je sve. Slijedećeg me već možda nema. I onda, zašto ne?

Nove vrijednosti... novi recepti...

Uah.

Mio dio...

ponedjeljak, 15.12.2025.

Uzinića za papu...

Da je kojim čudom Boginja stvoriteljica svega što jest, a njezina Kći raspeta, mučena i pokopana da iskupi grijehe svijeta...povijest bi drugačije izgledala.

Kako bajke i mitovi (ideologija) utječu na globalnu svijest...i dovode do neravnopravnosti u svakodnevnom životu.

Uglavnom, članak je odličan. Nadbiskup je realističan i istinit.

Nije svaka molitva dobronamjerna.

Pjesma

nedjelja, 14.12.2025.

slučajno sam nabasala na ovu pjesmu negdje,
pjevala ju je prelijepa mlada majka s malenom kćerkicom i toliko nježnosti je bilo u tom videu da sam ostala ... paf...
bilo je teško razabrati riječi jer su pjevale njih dvije u duetu, i pjesma je išla u podlozi (karaoke) da mi je trebalo pola jutra da točno razaberem riječi bar dva stiha i ponudim ih Googlu na pretragu. Umjetnička ineligencija je u svakom smislu zakazala kod ove ljepote, a nudila sam joj riječi, nudila joj melodiju na slušalice.
onda sam išla probuditi dijete, i potrudilo se slušati, i ništa (iza sna) ali onda nekako, nemam pojma kako, etogac.

Band je australski, ova pjesma je australsko-španjolska suradnja, umjetnička i jezična, a pjesma je na(s)tala u vrijeme covida, 2021. kada su Španjolci izlazili na krovove zgrada i pjevali, bodreći jedni druge.
Da nisam pročitala opis videa, ne bi je ni vezala uz taj "co vee" period, jer toliko je lijepa (meni) i univerzalno poticajna.
Šteta što ne smijem s vama podijeliti izvedbu na koju sam prvu nabasala (koju pjevaju mlada majka i malena kćer) jer tamo dobija još jednu dimenziju - dimenziju čiste ljubavi i nježnosti. A to je za mene valjda božić. pardon, Božić...

Danas...

ponedjeljak, 01.12.2025.

...sam našla zlatnu naušnicu.

Mislim...
Ne znam što da mislim.