Izradila anđela za ... dijete.
Zapravo... umjesto djeteta..
Mislim, usput, onako... uz kavu.
Uvalili mi vjeronaučnu domaću zadaću.
Visit će na školskom božićnom drvcu.
Ok, zvuči morbidno: ali dijete će objesiti anđela. Na bor.
To je tako.
Tradicija.
Sto ja tu mogu...
Valjda neće dublje promišljati o tome sto radi. O simbolici.
I uvezla sam slikopričicu, koncem.
Prelistala sam je, dobra je.
Vodič kroz sukobe za prvašiće u deset sličica.
Sasvim dovoljno i za odrasle, a kamoli za djecu.
Rekoh... ide mi. Mogla bi izrađivati anđele i prodavati ih ispred crkve, namignuvši ekipici.
Bolje vragove, dometnula je Jedna, ubravši moju priču, onu iz proreda.
U svakom slučaju je bolje da dijete objesi vraga nego anđela, ako ga već učimo ukrašavanju stabala vješanjem.
Što ne da da?
Post je objavljen 26.11.2025. u 18:27 sati.