srijeda, 31.12.2008.
SRETNA NOVA 2009. GODINA!!!
 SVIM LJUDIMA SVIJETA ŽELIMO SRETNU I BLAGOSLOVLJENU NOVU GODINU. NEKA VAS DOBRI BOG BLAGOSLOVI U SVEMU.  |
ponedjeljak, 29.12.2008.
ISUSE MOJ,SAV SAM TVOJ
|
Isuse moj Ti me povedi stazom sa mojim imenom.. Strah me al hajmo jer nas čeka Otac naš .. Dan za danom prolazi u traženju mom, a u srcu leži čežnja za Tobom.. Rastrgan od želja neodlučnost mori me, gdje da nađem se.. Isuse moj sav sam Tvoj.. Na horizontu vidim sunce.. ..mnogo je mora preda mnom s Tobom ja svaki val ću preći.. Isuse moj ponizno i blago srce Ti mi daj.. Klečeći nek nađem svoj zemaljski kraj.. I sve kaplje znoja i sve suze oka mog blagoslovi Ti.. Isuse moj sav sam tvoj Ponizno u svojoj boli..sin Tvoj sadaTebe moli.. Oka svojeg ne odvrati.. dok mi dušu grijeh moj blati.. smrti vječne Ti me spasi.. nek mi mir Tvoj dušu krasi.. lice moje nek govori koliko Te srce voli Ben Hur  |
srijeda, 24.12.2008.
SRETAN I BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ!!!!
|
SRETAN I BLAGOSLOVLJEN BOŽIĆ SVIM POSJETITELJIMA I NJIHOVIM OBITELJIMA ŽELE ČLANOVI KATOLIČKE KARIZMATSKE MOLITVENE ZAJEDNICE "DVA SRCA" VOĐINCI.  NEKA SE NA OVAJ DAN PROSPE OBILJE BOŽJEG BLAGOSLOVA NA OVAJ SVIJET; NEKA ZAVLADAJU MIR I LJUBAV; NEKA SE U ČOVJEKU RODI SAMILOST PREMA BLIŽNJEMU; NEKA NAS DOBRI BOG PO ROĐENJU SVOGA SINA BLAGOSLOVI U SVEMU; NEKA NAM SE MALI ISUS OVOG BOŽIĆA RODI U SRCIMA KAKO SE PRIJE VIŠE OD DVIJE TISUĆE GODINA RODIO U BETLEHEMSKOJ ŠTALICI. HVALA TI ISUSE ZA OVAJ PREDIVAN DAR,ŠTO MOŽEMO SLAVITI TVOJ ROĐENDAN. HVALA TI ŠTO SI SE RODIO ZA NAS. BUDI UZ NAS,VODI NAS I ČUVAJ DA UVIJEK OSTANEMO NA TVOM PUTU.  VOLIMO TE,MALO BOŽJE DJETE!!!!!! |
ponedjeljak, 22.12.2008.
MOLITVA ZA DUHOVNU OBNOVU
|
Oče nebeski, ljubim Te, hvalim i slavim. Hvala Ti što si nam poslao svoga Sina Isusa, koji je pobijedio grijeh i smrt, meni na spas. Hvala Ti što si nam poslao svoga Duha Svetoga, koji mi daje snagu, čuva me i vodi prema punini života. Hvala ti za Mariju, moju nebesku Majku, koja za mene posreduje s anđelima i svetima. Gospodine Isuse Kriste, stavljam se u podnožje Tvoga Križa i molim Te da me prekriješ svojom predragocjenom Krvlju, koja izvire iz Tvoga presvetoga Srca i iz Tvojih presvetih Rana. Operi me, o moj Isuse, u živoj vodi koja teče iz Tvoga Srca. Gospodine Isuse, molim Te okruži me svojom svjetlošću. Oče naš koji si na nebesima, daj da vode ozdravljenja poteku u prošlost po majčinu i očevu rodu i očiste moje obiteljsko stablo od grijeha i od svakog utjecaja Zloga. Dolazim pred Tebe, Oče, i molim Te da oprostiš meni, članovima moje obitelji, mojoj rodbini i pretcima, svakome od njih koji se predao Tebi protivnim moćima i koji nije častio Isusa Krista. U sveto ime Isusovo ja sada vraćam svako područje koje je Sotona oduzeo i stavljam ga pod gospodstvo Isusa Krista. O Oče, snagom Duha Svetoga pokaži mi svaku osobu kojoj moram oprostiti i svaki neispovijeđeni grijeh da se za njega pokajem i da ga ispovijedim. Pokaži mi sve što Ti u mojem životu nije bilo drago, prigode koje su dale ili su mogle dati uporište Sotoni da vlada mojim životom. Hvala ti, Oče, što mi to sve pokazuješ. Hvala ti na Tvome praštanju i Tvojoj ljubavi. Dobri oče, na oprost Ti prinosim svako pomanjkanje molitve, prinosim Ti svoje grijehe i sve putove kojima je Sotona utjecao na moj život. Hvala Ti, Oče, što mi ih pokazuješ. Hvala Ti na praštanju i ljubavi. Vezujem u ime Isusovo svakoga izaslanika iz Sotonina glavnoga stožera i zazivam predragocjenu Krv Isusovu da dođe u zrak, u atmosferu, u vodu, na sve plodove koji nas okružuju, na zemlju i pod zemlju. Oče nebeski, pošalji svojega Sina Isusa da dođe s Duhom Svetim, Svetom Djevicom Marijom, s anđelima i svima svetima, da me obrane od svakoga zla i zapriječe zlim duhovima da mi se bilo kako osvećuju. U sveto Ime Oca Nebeskoga pečatim sebe, svoju obitelj, svoju rodbinu, ovo mjesto (sobu, kuću, crkvu, auto itd.) svu svoju duhovnu, duševnu i tjelesnu djelatnost, napose sve izvore prihoda, predragocjenom Krvlju Isusa Krista. U sveto Ime Isusovo pečatim sebe, svoju obitelj, svoju rodbinu, ovo mjesto (sobu, kuću, crkvu, auto itd.) svu svoju duhovnu, duševnu i tjelesnu djelatnost, napose sve izvore prihoda, predragocjenom Krvlju Isusa Krista. U sveto Ime Duha Svetoga pečatim sebe, svoju obitelj, svoju rodbinu, ovo mjesto (sobu, kuću, crkvu, auto itd.) svu svoju duhovnu, duševnu i tjelesnu djelatnost, napose sve izvore prihoda, predragocjenom Krvlju Isusa Krista. U sveto Ime Oca Nebeskoga kidam i rastjerujem sva prokletstva, čaranja, uroke, čine, zamke, prijevare, navezanosti, zaprijeke, skretanja, zlodušna djelovanja, bolesne i zle želje, nasljedne pečate znane i neznane, svaku poremećenost i bolest bilo kojeg uzroka, uključujući i moje pogrješke i moje grijehe. U Ime Oca Nebeskoga kidam prijenos bilo koje sotonske želje, djela ili ugovora, bilo kakvih duhovnih okova i vezanosti duše. U ime Oca Nebeskoga kidam i razvezujem svaku povezanost sa svime što se protivi Imenu Isusa Krista, svime što istinski ne časti Isusa Krista i Blaženu Djevicu Mariju. U sveto Ime Isusovo kidam i rastjerujem sva prokletstva, čaranja, uroke, čine, zamke, prijevare, navezanosti, zaprijeke, skretanja, zlodušna djelovanja, bolesne i zle želje, nasljedne pečate znane i neznane, svaku poremećenost i bolest bilo kojeg uzroka, uključujući i moje pogrješke i moje grijehe. U Ime Oca Nebeskoga kidam prijenos bilo koje sotonske želje, djela ili ugovora, bilo kakvih duhovnih okova i vezanosti duše. U Ime Oca Nebeskoga kidam i razvezujem svaku povezanost sa svime što se protivi imenu Isusa Krista, svime što istinski ne časti Isusa Krista i Blaženu Djevicu Mariju. U sveto Ime Duha Svetoga kidam i rastjerujem sva prokletstva, čaranja, uroke, čine, zamke, prijevare, navezanosti, zaprijeke, skretanja, zlodušna djelovanja, bolesne i zle želje, nasljedne pečate znane i neznane, svaku poremećenost i bolest bilo kojeg uzroka, uključujući i moje pogrješke i moje grijehe. U Ime Oca Nebeskoga kidam prijenos bilo koje sotonske želje, djela ili ugovora, bilo kakvih duhovnih okova i vezanosti duše. U Ime Oca Nebeskoga kidam i razvezujem svaku povezanost sa svime što se protivi imenu Isusa Krista, svime što istinski ne časti Isusa Krista i Blaženu Djevicu Mariju. U Ime Isusovo zaklinjem te nečisti duše... i zapovjedam ti da odmah odeš Isusu, bez očitovanja i bez štete po mene ili bilo koga drugoga, tako da On može raspolagati s tobom po svojoj svetoj volji. Oče nebeski hvala Ti na Tvojoj ljubavi. Duše Sveti, hvala Ti što mi daješ moć da otjeram Sotonu i zle duhove. Isuse, hvala Ti što me oslobađaš. Marijo, hvala ti što se zauzimaš za mene s anđelima i svima svetima. Gospodine Isuse, ispuni me: milosrđem, samilošću, vjerom, ljubaznošću, nadom, skromnošću, veseljem, uljudnošću, strpljenjem, mirom, čistoćom, sigurnošću, radošću, spokojem, pouzdanjem, istinom, razmijevanjem i mudrošću. Pomozi mi da hodam u Tvome svjetlu, u Tvojoj istini, osvijetljen/a Duhom Svetim, tako da skupa sa svim vjernima mogu hvaliti, častiti i slaviti Oca našega u vremenu i u vječnosti. Gospodine Isuse, Ti si Put, Istina i Život i došao si da imamo život i da ga imamo u izobilju. "Zaista je Bog moj spasitelj, u Njega se pouzdajem i više se ne bojim, jer je Svevišnji moja snaga, moja pjesma, On je moj spas". Amen. Aleluja. Amen. Napomena: Pečačenje sebe i svega svojega, zatim razvezivanje i kidanje Sotoninih pečata ponavlja se tri puta, U ime Oca i Sina i u ime Duha Svetoga, jer su okultne prakse i sotonski pečati tri puta postavljeni za huljenje Presvetog Trojstva. vlč. Robert de Grandis, S.S.J. |
nedjelja, 21.12.2008.
PISMO PRIJATELJA
|
Morao sam ti pisati ovo pismo da ti kažem koliko te volim i brinem se za tebe. Jučer sam te vidio dok si šetao i smijao se sa svojim prijateljima.Nadao sam se da ćeš uskoro poželjeti da i sa mnom tako šetaš. Naslikao sam zalazak sunca za završetak tvoga dana i šapnuo hladnim brezama da te osvježe. Čekao sam- nisi zvao-ipak, Ja te i dalje volim. Kada sam te prošle noći promatrao kako toneš u san, želio sam, tako sam te želio dodirnuti. Spustio sam mjesečinu do tvoga lica, rasula se po tvojim obrazima kao tisuću suza.Pored svega, nisi mislio na Mene, a Ja sam te tako želio utješiti. Sljedećeg jutra raspršio sam briljantan izlazak sunca u veličanstveno jutro- za tebe. Ali, ti si se probudio kasno, zatim žurio na posao-nisi ni primijetio. Moje nebo postalo je oblačno, a moje suze bile su kiša. Volim te. Kad bi me samo saslušao. Zaista te volim. Pokušao sam ti to reći u tišini zelene livade i plavoga neba. Vjetar je šaputao moju ljubav kroz drveće i prosuo je u raznim bojama po cvijeću. Uskliknuo sam prekrasnom vodopadu da sastavi ljubavnu pjesmu za ptice, da bi ti mogle pjevati. Oduševio sam te sunčevim zracima i parfemom prirodnog mirisa. Moja ljubav prema tebi je dublja od bilo kojeg oceana i značajnija od bilo čega što treba tvoje srce. Kad bi samo shvatio koliko mi je stalo i koliko se brinem! Moj Otac te također pozdravlja. Želim da Ga upoznaš. On se brine, također. Očevi su jednostavno takvi. Molim te, javi se uskoro. Nije važno koliko će vremena proći. Ja ću čekati, jer te volim! Tvoj prijatelj Isus  |
subota, 20.12.2008.
OZDRAVLJENJE PO BOŽJOJ RIJEČI
|
Sv. Jeronim još je davno rekao: »Tko ne poznaje Sveto pismo, ne poznaje Krista. Jer nepoznavanje Svetog pisma je nepoznavanje Krista!» Ne možeš, dakle, imati duboku vjeru u Isusa i žarku ljubav za Njega, ako ne poznaš Njegovu riječ. Jedan drugi prekrasni citat veli: »Biblija će te držati daleko od grijeha, ali će te grijeh držati daleko od Biblije!» Kako je to istina. Zato đavao ne voli da ljudi čitaju Bibliju. NEPISMENI KRŠĆANI Većina ljudi živi na površini svoje vjere zato što ne pozna Bibliju i zbog toga su mnogi kršćani «nepismeni». Zovemo se djeca Božja. Kao takvi baštinimo cijelo nebo; a živimo kao najveći prosjaci, poraženi i potlačeni od đavla, i takvim životom sramotimo svog nebeskog Oca. Zašto živimo daleko ispod svojih mogućnosti? Zašto si nikada nismo uzeli vremena da pročitamo oporuku koju nam je naš Otac nebeski ostavio? U njoj je napisano kako možemo živjeti u blagoslovu, kako živjeti svoje kraljevsko dostojanstvo, kako grijeh nadvladati i pobijediti u kušnjama. Biblija nas uči kako živjeti s Bogom i onim blagoslovima koje nam Bog već u ovom životu želi dati. No, ako je ne čitamo ostajemo u neznanju, vjera nam je slaba i đavao će nas lako poraziti. Tekstovi u Bibliji nam mogu donijeti, pored duhovnog, i tjelesna ozdravljenja, jer su riječi u njoj žive Božje riječi. PRIGNI UHO SVOJE Da bi Božja riječ u našim životima mogla funkcionirati i donositi božanske plodove, treba je uzimati po Božjim uputama. Prva je:»Pazi na riječi moje!» Kada čitamo ili slušamo Božju riječ treba da joj poklonimo nepodijeljenu i potpunu pažnju, a ne da je slušamo kada smo rastreseni. Druga je :»Prigni uho svoje!» Potiče nas na poniznost i poučljivost. Prignuti se, pognuti koljena, tako se trebamo odnositi prema Bibliji, sa svetim strahopoštovanjem i dopustiti da božja riječ u nama sruši sve predrasude i krive stavove koje smo imali prema vjeri i životu. Dopustiti da primimo Božji način razmišljanja i pogled na svijet i život. MJENJATI SVOJE POGLEDE Čovjek koji je neizlječivo bolestan ležao u krevetu i čitao Sveto pismo, i po njemu primio ozdravljenje od dragog Boga, govor nam kako moramo mijenjati svoja mišljenja i stavove. To je za njega bila velika duhovna borba. I morao se odlučiti hoće li zadržati svoja mišljenja ili će svoja mišljenja i stavove uskladiti s Božjim naukom koji je opisan u Božjoj riječi. Tako je čitao iz Biblije odlomke koji su govorili o ozdravljenju i samo odmahivao glavom govoreći da to nije moguće i da zvuči previše dobro da bi bilo istinito, da Bog nije tako dobar. On je, kao i mnogi danas, imao krivu sliku o Bogu. Biti vjernik za njega je značilo prihvatiti bijedu, siromaštvo, trpljenja. Značilo je ići u crkvu, a li ne da primaš blagoslove, zdravlje i sreću, Božju podršku, snagu i zaštitu, da na drugom svijetu možeš imati uživanje i život vječni. Mislio je da je vjera samo za drugi svijet. I zato, kada je u Bibliji došao do predivnih Božjih obećanja i blagoslova koja je dragi Bog želio dati svojoj djeci, on to nije primjetio, a kamoli usvojio. I to zato to je imao predrasude! Tako i danas neki ljudi ne mogu prihvatiti molitvu za ozdravljenje, jer nisu o tome podučavani. Neki pak ne mogu prihvatiti darove Duha Svetoga. I zato kada nam dragi Bog govori «Prigni uho svoje mojim besjedama» to zapravo znači»Sine moj, dopusti mi da te podučim i da ti pokažem koliko sam dobar. Odbaci svoje predrasude i krive misli o vjeri, i povjeruj mojoj riječi po kojoj te želim blagosloviti.» Tako dragi Bog od nas zapravo traži da budemo spremni mijenjati se: uskladiti svoja mišljenja i stavove prema njegovoj riječi. Naše oči trebaju biti usmjerene na Božje riječi. Nepravilna usmjerenost izaziva zamagljenu sliku. Isus je rekao:» Tvoje je oko svjetiljka tvome tijelu. Kad ti je oko zdravo, cijelo je tvoje tijelo u svijetlu. Ali, ako je oko bolesno, tvoje je tijelo u tami.» Tako je u mnogih oko bolesno. Zato su zasljepljeni pa ne vide duhovne stvari o kojima Bog govori u svetom Pismu. Kad Božja riječ prosvijetli, tada čovjek sve vidi u novom svijetli: gleda na život, na svijet i na okolnosti Božjim očima. Važno je da Božja riječ prosvijetli. Ona će nam dati novu spoznaju: onu duhovnu koja nadvisuje razumsku. Duhovne stvari čovjek može dokučiti samo svojim duhom. Zato Bibliju moramo čitati u jednostavnosti i iskrenosti koja kaže: ovo Bog govori, On to ozbiljno misli i ja vjerujem toj riječi i primam je onako kako je napisana. ILI BOLESTAN ILI LUD Taj bolestan čovjek(Derek Prince) govori za sebe da je kao filozof mogao mnoge knjige i navode pisaca napamet recitirati, a onda je ležao bolestan i bespomoćan. I tada je u Bibliji našao Božju jednostavnost, neznanstvenu ponudu ozdravljenja, ponudu da uzme Božju riječ kao svoj lijek. Znanstvenom umu su Božje riječi o ozdravljenju potpuna glupost. A on je mogao birati hoće li ostati jako pametan i jako bolestan ili će postati «lud» radi onoga što je Biblija govorila i postati zdrav. Izabrao je postati lud da bi bio zdrav. Između nas i Božje mudrosti postoji dolina, mjesto poniznosti.Moramo odložiti svjetovnu mudrost i postati ludi u očima svijeta kako bi mogli ući u Božju mudrost. Svojim ljudskim razumom ne možemo objasniti Božje principe života i milosti nego ih jednostavno trebamo prihvatiti u vjeri. I za to se traži poniznost. POHRANI RIJEČ USRED SRCA SVOG Dragi Isus govori o sjemenu koje je posijano na lošu zemlju i ne donosi plod. Sjeme koje donosi plod mora biti posijano na plodnu zemlju. A plodna zemlja je otvoreno srce. Božja riječ postaje djelotvorna samo ako dopre do srca. Iznad svega čuvaj svoje srce, jer iz njega izvire život! (Izr 4:23) Ono što imaš u srcu određuje sve što doživljavaš u svom životu. Ukoliko imaš ispravne stvari i ispravan stav u svom srcu tada će i tvoj život biti ispravan. Ako su ti u srcu pogrešne stvari, tvoj će život biti pogrešan. Kada u svoje srce budemo sijali Božje riječi tada ćemo donositi Božje plodove ljubavi, mira, poštenja, mudrosti, zdravlja, dobrote, sreće… tada će Božja riječ, zasijana u našem srcu, donijeti plodove koje Bog obećava u svetom Pismu. Božja riječ je lijek!!!!!!! Dragi brate, sestro: neka ti Božja riječ bude na srcu i na ustima, jer ona ti je život i spasenje. Uzimajte Božju riječ svakodnevno prema uputama pa će ona donijeti božanski plod u tvoj život. vlč. Dražen Radigović |
utorak, 16.12.2008.
BIT BOŽIĆA
|
Bit Božića je ljubav. Poruka od Isusa: „Kada se govori o Božiću misli se na vrijeme radosti i vrijeme dragosti. Ali kako se Božić približava, da li u nekom trenutku osjetite nešta što je vrlo daleko od radosti? Da li se osjetite preopterećeni,a vaši dani puni obaveza? Da li ste umorni nakon duge godine,bezbrojnih problema i poteškoća koje su vam se našle na putu? Da li i Božić doživljavate kao još jedan pritisak,još nešto što vam oduzima vrijeme?  Zastanite na trenutak. Možda mislite da nemate vremena zaustaviti se,ali zaista biste trebali. Želim da osjetite mir ovaj Božić.Umjesto da se pitate kako preživjeti blagdane želim vam pomoći da zaista budete sretni. Ali morat ćete nešto žrtvovati. Možda pokušavate svaki Božić učiniti boljim od prošlog,i svaki trenutak koristite kako bistre ostvarili svoj cilj. Ali,nekad je manje-više! Da li ste se zaustavili da bi pomislili jesu li svi ti napori zaista potrebni? Da li sve što radite uistinu usrećuje vas i vaše voljene? Ili propuštate važne stvari u životu kako bi odabrali savršene darove,napravili savršene dekoracije i nabavili namirnice za besprijekornu večeru? Što manje se brinete da bi Božić učinili savršenim,više ćete imati vremena da u Njemu i uživate. Što manje ste pod stresom i pritiskom,više će sreće i radosti ispuniti vrijeme koje provedete sa svojim bližnjima. Božić najbolje doživljavamo kada pažnju toliko ne poklanjamo dekoracijama,darovima i slavljima,već kad nam je ljubav najvažnija.  Ljubav je bit Božića. Božić bi trebao biti obiteljski praznik,praznik kada provodimo vrije sa svojim voljenima,slavlje ljubavi koju jedni drugima darujemo. Ali,nažalost,ljubav se često izgubi u božićnoj strci,dekoracijama,darovima,beskrajnoj kupovini,božićnoj večeri i zabavama. Božić je vrijeme slavlja,ali njegovo značenje je puno više od toga. Božić je Moj rođendan. To je doba za slavlje najvećeg dara koji je čovječanstvo ikada dobilo. Možete li jedan trenutak sada posvetiti Meni u čast Moga rođendana? Možete li za Mene oduzeti od tvoga vremena bar minutu, kako bih vam mogao reći koliko vas volim? Možete li stati kako bi Mi zahvalili za Moju ljubav i razmislili kako i vi možete podijeliti više ljubavi i proširiti je kroz svijet? Ljubav prema vama dovela me na ovaj svijet prije 2000 godina. Moja ljubav prema vama dala Mi je snagu da postanem jednim od vas,da živim i umrem za vas. Sva Moja djela su iz ljubavi za vas osobno i iz ljubavi za cijelo čovječanstvo. Toliko vas volim. Ovaj Božić odvojite vrijeme za ljubav. Ako to učinite darovat ćete Meni najljepši poklon,i dat ćete Mi priliku da vama dam nešto posebno ove godine. Dekoracije,pokloni,večere-sve će to utonuti u zaborav među mnogobrojnim božićnim uspomenama,ali ljubav koju ste podijelili s drugima ostat će zauvijek. Volim vas!!! Isus“ Ako još niste iskusili Isusovu predivnu ljubav,srce i dušu Božića,to možete učiniti sada. Sve što trebate je da Isusa pozovete u svoje srce i u svoj život. Možete reći i ovako: „Isuse,hvala Ti za ljubav koju si mi pokazao došavši na zemlju,živeći i umrijevši za mene,želim proslaviti ovaj Božić zajedno s Tobom,želim Te upoznati,želim primiti Tvoju ljubav i Tvoj dar vječnog života. Molim Te,dodirni moj život Svojom ljubavlju i pomogni mi da tu ljubav podijelim s drugima.Amen“  |
ponedjeljak, 15.12.2008.
ABORTUS
STANI,ČUJ ŠTO TI ISUS GOVORI!!!
|
Za sve one koji su slomljeni,u tjeskobi,u žalosti,velikim nevoljama života iz kojih ne vide izlaz. Stani, smiri se i čuj što ti Isus govori; Zašto si tako zabrinut? Prepusti sve brige meni i sve će biti dobro. Kad se potpuno predaš meni sve će se riješit prema mome planu. Nemoj moliti tako kao da me požuruješ, kao da me siliš da ostvarim tvoje planove.Zatvori oči i reci pouzdano: "Isuse u tebe se pouzdajem." Izbjegavaj sve one misli koje u tebi potiču želju razumjeti sve što se oko tebe događa. Ne brkaj moje planove, ne nameći mi svoje ideje, pusti da budem tvoj Bog i da slobodno djelujem u tvojem životu. Sve mi povjeri i svoju budućnost stavi u moje ruke. Reci često: "Isuse pouzdajem se u te". Ono što ti najviše šteti jest to što razmišljaš na svoj način i pokušavaš riješiti probleme na svoj način. Kad mi kažeš: "Isuse pouzdajem se u tebe", nemoj biti kao onaj nestrpljivi čovjek koji ide liječniku i kaže mu "Izliječi me", ali mu odmah i "savjetuje" kako to učiniti. Pusti da te ozdravim, ne boj se, jer ja te ljubim. Ako vidiš da stvari postaju teže usprkos tome što se moliš, pouzdaj se u mene i ponavljaj često: "Isuse ja se pouzdajem u te". Ja moram imati slobodne ruke da te blagoslovim. Nemoj sputavati moje ruke svojim besmislenim brigama. Sotona te želi vidjeti razočaranog, žalosnog i nemirnog. Ja činim čudesa prema stupnju tvog predanja i mjeri tvoje vjere. Ne brini se, prepusti meni sve svoje brige, budi miran i uvijek ponavljaj: "Isuse, pouzdajem se u tebe" i vidjet ćeš velika čudesa. Ja ti to obećavam svim srcem |
utorak, 09.12.2008.
PISMO NEROĐENOG DJETETA
|
U ovom vremenu pripreme za dolazak Djeteta koje nam je donjelo spasenje,sjetimo se i one djece koja neće ugledati svjetlo dana,jer ih njihovi roditelji nisu željeli. Ne zaboravimo moliti za njih i njihove "Marije" i "Josipe" koji nemaju u svojim štalicama mjesta za jedne jaslice,koji ne žele čuti pjev anđela,niti primiti pastire i kraljeve na poklon. Ne osuđujmo ih,već se za njih molimo da im Otac u ovo milosno vrijeme adventa podari milost pokajanja i oporoštenja. A sa još većim žarom predajimo malom Djetetu Isusu svu onu Njegovu braću i sestre koji se nalaze u opasnosti ubojstva pobačajem.  U jednom talijanskom časopisu koji širi marijansku duhovnost i pobožnost bilo je nedavno objavljena ovo imaginarno pismo jednog nerođenog djeteta svojoj majci. Ovo je samo isječak toga pisma, kojim želimo naše čitatelje podsjetiti na svetost života. Osobito se za to osjeća važnost u ovom našem vremenu, vrlo slobodnih svjetonazora, gdje je dosta rašireno mišljenje kako abortus, eutanazija, i drugi načini kojima se sprečava razvoj ljudskoga života nisu u suprotnosti s evonđeoskim navještajem. "Draga mama, ti me ne poznaješ, jer dok sam još bio u tvojoj utrobi, odlučila si prekinuti moj život pobačajem. Ali, kada sam bio odbačen od ljudi Dobri Bog koji je rekao: "Može li žena zaboravit' svoje dojenče, ne imat' sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću" (Iz 49,15) - on me je prihvatio. Bog koji je ljubav, po zaslugama Isusa Krista, molitvama Crkve i svetaca, doveo me je u raj. Umro sam kao mali, još u nemogućnosti da učinim nešto dobro ili zlo, nisam bio podvrgnut sudu, kao što će se dogoditi tebi, draga mama, u času smrti. Mama, znadem da si bila prevarena lažnom idejom: uvjerili su te da se radi samo o "običnom prekidu trudnoće", ali je bio prekinut jedan život, moj život! Sada znaj, mama, da je neprekidna molitva djece koja su abortirana neprestano prikazivana za njihove majke. Grižnja savjesti koju osjećaš, kao što su osjećale i sve druge majke koje su abortirale, jest milost za tebe, majko. Prihvati tu milost, sa zahvalom i neprestanim žaljenjem za svoj grijeh koji je velik. Nemoj odbaciti tu milost, mama. Upravo jer te volim, mama, ne bih želio da završiš u paklu. Zato te molim: traži oprost od Boga, da bi smo se jednoga dana mogli susresti i da bi me konačno mogla primiti u svoj naručaj. …  |
ZAR NEMAMO VREMENA BITI SVECI?
|
Gospodine, Ti si također iznad lonaca i tava, a ja nemam vremena biti svetica i Tebi za ljubav bdjeti noću, niti mogu meditirati u jutarnjem sumraku, ni u olujnom horizontu. Učini me sveticom dok pripremam obroke i perem tanjure. Prihvati moje hrapave ruke jer su za Tebe postale hrapave. Može li moj sudoper biti ravan nekom gudalu koje izvodi nebesku melodiju na nekoj tavi? Tako ju je teško očistiti i tako je ogavna. Čuješ li, Gospodine dragi, glazbu o kojoj mislim? Prošao je čas za molitvu dok sam prala suđe od večere, a nakon toga vrlo sam umorna. Dok još ujutro moje srce pjeva na poslu, navečer davno prije mene polazi na počinak. Daruj mi, Gospodine, svoje neumorno srce da u meni radi umjesto mojega. Svoju sam jutarnju molitvu izmolila noću u čast Tvoga Imena. Izmolila sam je unaprijed za posao sutrašnjeg dana koji će biti sasvim jednak današnjem. Gospodine, Ti si također iznad lonaca i tava, i molim Te smijem li Ti umjesto osvojenih duša ponuditi umor koji me hvata kad vidim talog kave i zagorene lonce u kojima se kuhalo povrće? Sjeti me na sve što lako zaboravljam, ali ne samo zato da bih uštedjela na stepenicama, nego da bi moj savršeno prostrt stol bio molitva. Iako imam Martine ruke, ćud mi je Marijina i kad čistim crne cipele, Gospodine, pokušavam u njima naći Tvoje sandale. Dok ribam pod, mislim kako su one hodale zemljom. Gospodine, prihvati ovo moje razmatranje jer nemam vremena za više. Gospodine, učini od svoje Pepeljuge nebesku princezu; zagrij cijelu kuhinju svojom ljubavlju i rasvjetli je svojim mirom. Oprosti mi što se toliko brinem i pomozi mi da prestane moje mrmljanje. Gospodine, Ti koji si pripremio doručak na jezeru, oprosti svijetu koji je tada rekao: "Pa što dobra može doći iz Nazareta?" |
petak, 05.12.2008.
SVETI NIKOLA 6.12.
Sveti Nikola (Patara između 255. i 270. - Myra, Turska, oko 346.), svetac katoličke i pravoslavne Crkve, biskup, zaštitnik djece i pomoraca. Rođen je u gradu Patari u Maloj Aziji, u pokrajini Liciji u 3. stoljeću. Imao je bogate roditelje koji dulje vrijeme nisu mogli imati djece, pa su od Boga izmolili malog Nikolu koji ime dobija po stricu biskupu u Miri, nažalost njegovi roditelji ubrzo umiru i Nikola ostaje sam. Postaje svećenik želeći širiti ljubav i dobrotu. Uskoro mu umire stric, biskup Mire i svi misle da će ga Nikola naslijediti. No, on skroman i u strahu od te časti bježi u Palestinu gdje živi samačkim životom. Vraća se za nekoliko godina upravo kad umire biskup, nasljednik njegova strica. Ovaj puta nije mogao pobjeći te postaje biskup. Od tada noći provodi moleći, a dane pomažući nevoljnima i šireći vjeru. Prema narodnom vjerovanju, činio je i čudesa. Poput Isusa smiruje uzburkano more i zato je zaštitnik mornara. Svojim blagoslovom ozdravlja dijete kojem je zapela riblja kost u grlu, te ga nazivamo i zaštitnikom djece. U svom životu uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu u kojem je prepoznavao Boga. Iscrpljen pokorom i poslovima umire 6. prosinca 327. godine te je pokopan u Miri, gdje se i danas nalazi sarkofag u koji je nekoć bilo položeno njegovo tijelo. Zbog turskih osvajanja tijelo mu je preneseno u talijanski grad Bari gdje se i danas nalaze njegove relikvije. Danas je poznat kao lik koji djecu obraduje svojim darovima. Ta tradicija vuče korijene iz sljedeće legende. U blizini roditeljske kuće sv. Nikole, živio je čovjek, nekad bogat, ali izgubio je carsku službu i sav imetak. Imao je tri kćeri, koje bi se mogle udati, ali im nije mogao dati miraza. I nesretni otac odlučio je trgovati ljepotom i mladošću svojih kćeri, da tako zaradi. One su se pomolile Bogu, da ih izbavi od toga zla i spasi njihovu čast i poštenje. Sv. Nikola nekako je doznao za tu odluku nesavjesnog oca pa uzme vrećicu, napuni je zlatnicima, umota u platno i, prišuljavši se noću potajno do kuće, ubaci zamotuljak kroz prozor. Otac onih djevojaka začudio se, kad je ujutro našao onoliki novac. Vidjevši kako je svota dostatna da časno uda jednu kćer, opremio je i miraz joj dao. To se dogodi i po drugi put; nađe, jednog jutra i drugu vrećicu sa zlatnicima. Spremi on i srednju kćer. Dalje priča ima dva kraja: * A kad je i to bilo gotovo, sve mu je nešto govorilo, da će onaj dobrotvor i po treći put doći pa ga je u zasjedi čekao nekoliko noći. I doista, baš kad sv. Nikola ubaci svoj dar i za najmlađu kćer, skoči otac, stigne neznanca i prepozna u njemu Nikolu. Unatoč zaklinjanju neka šuti, sretni otac je razglasio po cijelom mjestu radosnu vijest. * Drugi kraj priče ide ovako: Nikola je vidio da ga otac djevojaka čeka, pa se domislio, popeo na krov i zlatnike ubacio kroz dimnjak. Kako su se na otvorenom ognjištu sušile čarape, zlatnici su pali u njih, i od tuda dolazi stavljanje poklona bilo u čarape ili čizmice, i Djed Mraz koji poklone spušta kroz dimnjak. Zaštitnik je djece, pomoraca, djevojaka, siromaha, studenata, farmaceuta, pekara, ribara, zatvorenika, trgovaca, putnika, otoka Sicilije, pariškog sveučilišta i mnogih gradova širom svijeta. Spomendan mu je 6. prosinca. Toga dana, njemu u spomen, roditelji darivaju djecu.  |
srijeda, 03.12.2008.
POČETI KOD SAMOG SEBE
|
Bože, ako sam ne mogu ustati, ne mogu ni druge nositi. Ako sam sebe ne mogu prihvatiti ne mogu ni druge prihvatiti. Ako sam sebi ne mogu reći 'da', ne mogu ni druge ohrabriti. Ako samog sebe ne mogu trpjeti ne mogu ni druge voljeti. Ako samog sebe ne mogu ljubiti ne mogu se ni drugima s puno ljubavi obraćati. Carlo Caretto: Iskreno pred Bogom Bože ne mogu ljubiti svoje bližnje kao samoga sebe, ako druge ne ljubim |
|
Različiti su darovi, a isti Duh Zadnjih se godina u mjesnoj Crkvi bilo moguće susresti sa svjetski poznatim karizmatičkim svećenicima, a već postaje uobičajeno da domaći karizmatički svećenici pohode pojedine župe i svojim nastupom pobude zanimanje, podijele mišljenja i raspoloženja od pretjeranog oduševljenja do negiranja i omalovažavanja, kako kod svećenika tako i kod vjernika. Ti nastupi su jedan novi oblik duhovnosti, kršćanskog naviještanja, svjedočenja i molitvenog slavlja te spadaju u duhovni okvir koji se stavlja pod naziv Katolička karizmatska obnova ili Pokret katoličke karizmatske obnove. Ovdje je nemoguće tu pojavu u Crkvi predstaviti široko i iscrpno u njezinoj genezi, praksama, ciljevima, izazovima i dvojbama koje su izražene u nebrojenim teološkim studijama, još više u masovnim medijima, kako crkvenim tako i svjetovnim. Zato će biti istaknute samo temeljne značajke pokreta, njihov doprinos obnovi lica Crkve te dvojbe i kritička upozorenja koja izazivaju. Karizmatska obnova nije samo svojstvo Katoličke crkve. Radi se o pojavi prisutnoj u svim kršćanskim konfesijama, Katoličkoj i Pravoslavnoj crkvi te u reformiranim i pentekostalnim Crkvama, pa se stoga može govoriti o pokretima karizmatske obnove. Svi pokreti imaju brojne zajedničke crte, ali su posve vidljive i razlike Crkava u kojima pokreti djeluju. U području duhovnosti zajedničko je isticanje iskustva Duha, primanje darova (karizmi) Duha, intenzivno čitanje Svetog pisma i biblijski usmjereno dušobrižništvo, osobna i zajednička molitva koja se spontano očituje, naglasak na doživljaju, integracija emocionalnog u molitvi i naviještanju. Jednako tako pokreti dijele i određena teološka uvjerenja: naglašavanje duhovske dimenzije vjere, kritika pretjeranog racionalizma u teologiji, uvjerenje da Duh osim kroz razum i volju djeluje i kroz emocije i tjelesnost. Svojim zajedničkim izražajima karizmatski pokreti obnove imaju veliku ulogu u ekumenskom zbližavanju Crkava pretvaranjem u život istine da se Crkva obnavlja iznutra te da je zajedništvo ljubavi iznad svake organizacije. Osim toga, zajednička molitva pored zajedničkog razgovora ima važnu ulogu u ekumenizmu. Svakako, uz ove zajedničke crte ne treba zanemariti razlike u interpretaciji iskustva i očitovanja karizmatskih pokreta. Svaka Crkva pojavu interpretira u okviru vlastite duhovne i teološke tradicije. Razlike su brojne i unutar pojedinih konfesija. Za katoličku karizmatsku obnovu to je posve vidljivo iz Preambule Statuta Katoličke karizmatske obnove koji je izdalo papinsko Vijeće za laike 1993. godine. Pokret nije jedinstven jer nema jednog utemeljitelja niti službene registracije članova. Što su to karizme? Danas se pojmovi karizma, karizmatičan i karizmatski upotrebljavaju i u svjetovnom masmedijskom i svakodnevnom govoru. Kažemo za nekoga da je karizmatski vođa ili da je karizmatičan. Tim prvenstveno mislimo na sposobnost okupljanja i vođenja ljudi te moć utjecanja na druge. U kršćanskom govoru, utemeljenom na Svetom pismu, karizma ( grčki: carisma- charisma) znači milosni dar. To je nezasluženi dar spasenja. Božje milosno djelovanje je jedno, ali se daje na različite načine, u različitim situacijama i različito se očituje. Bog nam svoje milosrđe daruje u sakramentima, ali i u milosnim darovima Duha. Po sakramentima stojimo u osobnom odnosu s Bogom, a s darovima Duha stojimo u odnosu prema drugima. Tako smo krštenjem osobno opravdani i posvećeni, u ispovijedi nam se osobno opraštaju grijesi, u pričesti osobno primamo Krista, u bolesničkom pomazanju bivamo osobno okrijepljeni. To ne može primiti netko u ime nas. Danas se govori i o karizmatskim sakramentima koji se primaju osobno, ali se njima služi i drugima. Takvi su sakramenti svećeničkog reda, braka i potvrde. Karizmama pak služimo izgradnji Crkve i svijeta, oni su darovi za drugoga. Ovim se jasno ističe da Crkvu čine karizmatska i sakramentalna dimenzija te da se one ne mogu razdvajati. To posve jasno izriče Drugi vatikanski sabor u Konstituciji o Crkvi kad kaže: Osim toga, isti Duh Sveti ne samo da po sakramentima i službama Božji narod posvećuje i vodi i krepostima ga uresuje, nego svoje darove 'dijeleći kako hoće' (1Kor 12, 11), dijeli među vjernike svakoga staleža također posebne milosti, kojima ih čini sposobnima i spremnima da prime razna djela ili dužnosti korisne za obnovu i veću izgradnju Crkve, prema onomu: 'svakome se daje očitovanje Duha na korist' (1Kor 12,7). Osobna svetost je pretpostavka djelovanja za izgradnji Crkve kao Tijela Kristova i, smijemo reći, svijeta kao jedne obitelji. Ovdje valja kazati da je poslije mučeničkog razdoblja Crkve karizma većinom vezana uz službe u Crkvi, manje su uvažavani poticaji Duha koji su dolazili od vjernika. Karizme i naravni darovi Često smo skloni karizmama shvaćati samo izvanredne moći i očitovanja Duha Svetoga: dar jezika, dar iscjeljenja, proročki dar. Međutim, o karizmama možemo govoriti u užem i širem smislu. Karizme u užem smislu su od Boga darovane posebne sposobnosti za život i služenje u Crkvi i svijetu. Te sposobnosti se ne mogu izvesti iz ljudskih naravnih sposobnosti iako su im često slične. U širem smislu karizme su naravni darovi koje Duh pročišćava, usavršava, jača i stavlja u službu zajednice, jer je isti Duh koji djeluje u stvaranju i u Crkvi. Prema klasičnom teološkom načelu milost ne dokida narav, već je usavršava. Svaka sposobnost za određeno zvanje je karizma ako se izvršava u snazi Duha u odnosu na druge i na opće dobro. Sv. Pavao je posvetio posebnu pozornost različitosti karizmi (usp. 1Kor 12 i 14). On se susreo s pojavom isticanja i uzvišenijeg vrednovanja nekih darova i omalovažavanjem drugih. Na taj problem Pavao odgovara organskim poimanjem Crkve. Ona je Tijelo Kristovo u kojemu je svaki ud važan. Duh je jedinstvo različitih karizmi. Sve su karizme u službi zajedništva. Istina je da su izvanredni darovi zasvjedočeni u Svetom pismu i u povijesti Crkve, ali sv. Pavao je, primjerice prema daru jezika, bio dosta suzdržan (usp. 1 Kor 14, 13-15. 23-35). Usput rečeno, upravo je očitovanje dara jezika i iscjeljenja predmet brojnih sporenja, ali isto tako oni čine glavni dio privlačnosti pojedinih karizmatskih svećenika. U Pavlovu modelu bi se moglo tražiti rješenje za pluralizam našeg doba. Danas se pluralizam shvaća kao najviši oblik društva. O njemu ovisi demokratski i slobodni zajednički život. O poštivanju razlika pojedinih društvenih grupa ovisi veličina prostora slobode koji se stavlja na raspolaganje različitim pojedincima i grupama. Tu je govor o pozitivnom pluralizmu. Glavni problem je postizanje suglasnosti u reguliranju različitosti. U tome bi Crkva trebala biti ne samo model već i poticaj. Sadržaj karizmatske obnove Karizmatski se pokret, iako djelo Duha Svetoga, ne može razumjeti bez povijesnih, kulturnih i društvenih okolnosti. Danas vjeru ne potvrđuje ni kultura ni društvo. Ona sve više postaje osobni stav i čovjekov osobni odgovor na iskustva koja ima i koja ga mogu uputiti u smjeru vjere ili nevjere. Zato danas ne govorimo samo o evangelizaciji, već i o ponovnoj evangelizaciji, a to znači o osobnom prihvaćanju i svjedočenju vjere. U središtu karizmatske obnove stoji upravo obnova sakramenta krštenja i sakramenta potvrde. Uvodi se u svjesno prihvaćanje i oživljavanje u tim sakramentima primljenih darova. Duhovnom obnovom kršćanin ne postaje članom nove zajednice ili pokreta u sociološkom smislu. On postaje u Crkvi na intenzivniji način ono što jest: kršćanin u sasvim konkretnim okolnostima. Veliki katolički teolog H. Muehlen, koji je najviše usmjeravao katoličku karizmatsku obnovu, predlaže i prakticira seminar vjere kroz 7-14 tjedana koji ima karakter katekumenata za odrasle kršćane. U tom seminaru se jednim susretom u tjednu kroz molitvu i katehezu priprema za čin koji se zove obnova u Duhu. On se ostvaruje u okviru liturgije obraćenja i ima tri aspekta: obraćenje, obnovljeno prihvaćanje u sakramentima primljene milosti i otvorenost za snagu Duha i njegove darove. U karizmatskim pokretima prisutna je praksa krštenja Duhom. Nezavisne Pentekostalne crkve, koje su nastale početkom 20. stoljeća iz prvog duhovskog pokreta u Metodističkoj crkvi, shvaćaju krštenje Duhom kao iskustvo Duha i to osjetno primjetno kroz govor stranim jezicima. U Katoličkoj karizmatskoj obnovi krštenje Duhom Svetim se shvaća kao obnova sakramenta krizme. Djela apostolska nas izvješćuju da su apostoli poslije Pedesetnice na krštenike polagali ruke i time im podjeljivali snagu Duha da mogu svjedočiti za Krista. Sakrament krizme je povijesno trajanje iskustva Duhova. Krštenje Duhom u Katoličkoj karizmatskoj obnovi je, kako ističe H. Muehlen, aktiviranje sakramenta krizme, koje se događa na završetku gore opisanog seminara. To nije sakrament niti viši stupanj inicijacije, već svjesno doživljavanje onoga što je primljeno u sakramentu krizme, dar kršćanskog svjedočenja i naviještanja. Ovakav proces uvođenja u sadržaj sakramenta krštenja i krizme nesumnjivo je važan osobito za one do kojih ne dopire organizirano djelovanje Crkve kroz župni pastoral. Međutim, problem može nastati i nastaje kad se ovakav proces pojednostavi do banalnosti i svodi se samo na oslovljavanje emocionalne dimenzije posjetitelja te hotimično ili nesvjesno provociranje spektakularnosti. Nastup pred velikim brojem vjernika, koji nisu uopće upućeni u sadržaj, smisao i molitvenu praksu karizmatskog pokreta, stvara pomutnju Babela više nego jedinstvo Pedesetnice. Od želje do ostvarenja Karizmatska obnova je potreba Crkve. Njoj su prethodili zazivi i priželjkivanja prije nego je obnova otpočela. Još prije Drugog vatikanskog sabora veliki je teolog 20. stoljeća Karl Rahner upozoravao na prenaglašenost institucionalne dimenzije Crkve i zauzimao se za ravnotežu institucionalnog i karizmatskog, a to znači da se uz glas službi osluškuju i poticaji Duha preko običnih vjernika. Papa Ivan XXIII. je 1959. molio da se Pedesetnica (Duhovi) dogodi u naše vrijeme. Na Drugom vatikanskom saboru karizmatsku obnovu je osobito zagovarao belgijski kardinal Leo-Joseph Suenens. Oni vjerojatno nisu ni slutili da će se njihove želje ispuniti brzinom kojom se to dogodilo. Prve dvije karizmatske molitvene grupe nastale su u Americi i Kolumbiji 1967. Već 1970. njihov je broj narastao na 2.185, a 2000. je dosegao brojku od 148.000 i razgranao se u 235 zemlje. Kardinal Suenens je 1976. otvorio Ured katoličke karizmatske obnove u Bruxellesu. Godine 1981. Ured je preselio u Rim. Nosio je naslov Međunarodni ured katoličke karizmatske obnove . Ured je premješten u Vatikan 1985. godine, a 1993. papinsko Vijeće za laike odobrilo je Statut Katoličkog karizmatskog pokreta. Središnjica pokreta od tada ima naslov Međunarodna služba katoličke karizmatske obnove . Redovito se navodi u engleskoj skraćenici ICCRS (International Catholic Charismatic Renewal Services). Mi ga poznajemo u domaćoj Crkvi kao molitvene skupine, a to je samo jedan aspekt djelovanja Katoličkog karizmatskog pokreta. Poticaji i upozorenja Službena je Crkva pratila pokret poticajima i kritičkim upozorenjima, jer sve novo nosi u sebi uz slućena obećanja i mogućnosti zablude kao i svaki rast. Veoma poznati istraživač i analitičar karizmatskih pokreta W. J. Hollenweger u karizmatskim pokretima vidi kršćansku varijaciju suvremenog religioznog buđenja primjetna u svim religijama i kulturama. Ta je pojava stavila i teologiju i Crkvu pred zadaću kritičkog i pastoralnog vrednovanja. Iz brojnih nagovora papa Pavla VI. i Ivana Pavla II, za čijeg je upravljanja Crkvom nastao i razvio se Katolički karizmatski pokret, mogu se razabrati pozitivna vrednovanja i kritička upozorenja upućivana vođama karizmatskih grupa i pokretu u cjelini. U najkraćim crtama rečeno, obojica papa su istaknuli doprinos Katoličkog karizmatskog pokreta obnovi Crkve. Osobito se isticani smisao za zajedničku i privatnu molitvu, povratak kontemplaciji, osobno doživljeno kršćanstvo, susret s Kristom, intenzivno čitanje Svetog pisma, predano služenje braći. Gotovo u svakom obraćanju papa primjetna su i ozbiljna upozorenja. Iako ne izričito, ali stalnim pozivima da se ne djeluje izvan ili mimo mjesne Crkve ili župne zajednice, pokrete se upozorava na opasnost separatizma u Crkvi. Zatim, posve jasno se upozorava na pretjeranu važnost koja se pripisuje emocionalnom iskustvu božanskoga, neobuzdano traženje nečeg spektakularnog i izvanrednog, opasnost zapadanja u fundamentalizam zanemarujući u čitanju Svetog pisma biblijske znanosti potrebne za tumačenje tekstova. U više navrata Pape ističu potrebu ozbiljne biblijske i teološke formacije za voditelje grupa. Tu je i opasnost od ekskluzivizma u molitvenoj i duhovnoj praksi te se voditelje poziva da upoznaju raznovrsnu duhovnu baštinu Crkve. Da bi se izbjegle navedene opasnosti, Pavao VI. je, obraćajući se voditeljima karizmatske obnove na drugoj međunarodnoj konferenciji 1975, uputio na nekoliko načela za provjeru djelovanja u Duhu. Načela su uglavnom oslonjena na sv. Pavla. Ista načela je ponovio i papa Ivan Pavao II. 1981. godine. Prvo načelo je vjernost autentičnom nauku vjere, jer je isti Duh nadahnuo Sveto pismo i karizmatski pokret. Drugo načelo je primanje darova sa zahvalnošću i njihovo stavljanje na korist Crkvi. Pri tome Papa ističe da je popis darova kod Pavla dug (usp. 1Kor 12, 4-10; 28-30) i da nije konačan. Ovim Papa želi svakako upozoriti na pretjerano isticanje samo izvanrednih darova: dar jezika i iscjeljenja. Treće načelo jest načelo ljubavi. Koliko god duhovni darovi bili poželjni, a to zaista jesu, ističe Papa, jedino milosrdna ljubav čini savršena kršćanina. Kažimo ovdje da sv. Pavao nije slučajno stavio Himan ljubavi (1Kor 13) između dva poglavlja o darovima (1 Kor 12 i 14). Povijesno djelovanje Duha Opća je konstatacija da je u Crkvi dugo postojala zaboravljenost Duha. To ne znači da je Duh zaboravio Crkvu. U svakom vremenu je svojim darovima i snagom čuvao vitalnost Crkve i budio u njoj trenutku primjerenu duhovnost. No, posve bi pogrešno bilo mišljenje da pojavom jednog oblika duhovnosti i načina djelovanje pred njim uzmiču svi dosadašnji oblici. Pojava jedne redovničke zajednice ne znači gašenje i nestanak one prije nje. Pojavom franjevaca i dominikanaca nisu za Crkvu postali suvišni benediktinci i tako redom. Nijedna skupina niti pojedinac ne mogu iskoračiti sa svim bogatstvom Evanđelja. Zato ako se u jednom trenutku naglašava i ističe jedna njegova dimenzija, time se ne niječu ostale. Suprotnost istini nije samo laž već i pretjerano isticanje. Uz sva gore navedena upozorenja pokret karizmatske obnove je upozoravan i na opasnost elitizma. Karizmatski pokret obnove nesumnjivo podsjeća Crkvu da njezina prava slika nije samo hijerarhijski i pravno uređena društvena struktura. Njezina vitalnost počiva na Duhu Svetom. Međutim, njega moramo promotriti i u kontekstu duha vremena. Iskustvo Duha Svetoga se ne događa, kako kaže teolog H. Muehlen, u nepovijesnom vertikalnom odnosu prema Bogu kao da su isključene sve okolnosti koje čovjeka određuju kao i njegova osobna svojstva. Svijet u kojemu živimo pretjerano je proračunat, programiran, organiziran i usmjeren isključivo na dobit. Analitičari postmodernog trenutka koji živimo ukazuju na nekoliko njegovih temeljnih obilježja: pluralizam, individualizam i usmjerenost na doživljaj i neoreligioznost. Pluralizam ne priznaje područje zajedničkog uvjerenja i opire se zahtjevu na apsolutnu istinu. U individualizmu djelovanje pojedinca ne određuje neka društvena klasa, već on sam. Doživljajno usmjeren život utječe na stalnu proizvodnju doživljaja. Masovni mediji estetski insceniraju čovjekov svijet. Novu religioznost karakterizira odsutnost religioznih normi. Glavno mjerilo je subjektivno iskustvo. Budući da Duh ne isključuje naš duhovni i kulturni moment i naša osobna svojstva, potrebno je stalno trijezno prosuđivati koliko u očitovanju iskustva ognja Božjeg Duha gori slama naših ljudskih svojstava određenih duhom vremena. Suvremene lovce na doživljaje daleko će prije privući izvanredni darovi. Ne treba zaboraviti da pored proroštva, dara jezika i iscjeljenja, sv. Pavao nabraja i služenje, poučavanje, hrabrenje, opominjanje, dijeljenje, revnost, milosrđe (usp. Rim 12, 6-8). Ovi darovi izbijaju u našem svakodnevnom životu i onda kad ih ne registriramo sviješću. Osim toga Duh se ne mora ponavljati u dijeljenju darova. Svakako, prisutnost i djelovanje Duha treba molitvom i meditacijom i približiti svijesti i moliti za darove kojima će se Krist najjasnije i najsnažnije približiti našem svijetu. Isto tako ne gubiti iz vida ni prosudbu prema plodovima Duha: Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost (Gal 5,22-23). Ljubav je na prvom mjestu.  |
