Jednog dana dođe Sokratu neki čovjek duboko uzbuđen: «Čuj, Sokrate, jesi li čuo što je učinio tvoj prijatelj? Moram ti to odmah ispripovijediti.» «Trenutak», prekine ga mudrac. «Je li to što mi imaš reći prosijano kroz tri sita?» «Tri sita?», sav začuđen upita čovjek. «Jest, dragi moj, kroz tri sita. Pripazi da to što mi govoriš prođe kroz tri sita! Prvo je sito istina. Jesi li točno ispitao je li istinsko sve što mi želiš kazati?» «Ne, čuo sam kako to drugi pripovijedaju...» «Tako, tako.» «Ali zato si ispitao dobro drugo sito. To je sito dobrote. Je li to što mi želiš ispripovijediti, barem dobro, ako već sve nije istinito?» Čovjek oklijevajući odgovori: «Ne, nije, naprotiv, ...» «Aha!», prekide ga Sokrat. «Primjenimo sada i treće sito: je li nužno potrebno meni ispripovijediti to što tebe toliko uzbuđuje!» «Nužno zapravo nikako nije...» «Dakle», smiješio se mudrac, «ako to što mi želiš reći nije ni sasvim istinito, ni sasvim dobro, a nije ni nužno, pokopajmo to! I nemojmo time opterećivati ni mene ni tebe!» Nositi svoj križ, ne znači prihvaćati svo zlo koje nas snalazi kao Božju volju, nego znači biti stalno spreman umirati svojem karakteru, kako bi se očitovao karakter Isusa Krista. |
< | svibanj, 2008 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | |||
5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 |