Jednog dana dođe Sokratu
neki čovjek duboko
uzbuđen: «Čuj, Sokrate,
jesi li čuo što je učinio tvoj
prijatelj? Moram ti to
odmah ispripovijediti.»
«Trenutak», prekine ga
mudrac. «Je li to što mi
imaš reći prosijano kroz tri
sita?» «Tri sita?», sav
začuđen upita čovjek.
«Jest, dragi moj, kroz tri
sita. Pripazi da to što mi
govoriš prođe kroz tri sita!
Prvo je sito istina. Jesi li
točno ispitao je li istinsko
sve što mi želiš kazati?»
«Ne, čuo sam kako to
drugi pripovijedaju...»
«Tako, tako.» «Ali zato si
ispitao dobro drugo sito.
To je sito dobrote. Je li to
što mi želiš ispripovijediti,
barem dobro, ako već sve
nije istinito?» Čovjek
oklijevajući odgovori: «Ne,
nije, naprotiv, ...» «Aha!»,
prekide ga Sokrat.
«Primjenimo sada i treće
sito: je li nužno potrebno
meni ispripovijediti to što
tebe toliko uzbuđuje!»
«Nužno zapravo nikako
nije...» «Dakle», smiješio
se mudrac, «ako to što
mi želiš reći nije ni sasvim
istinito, ni sasvim dobro,
a nije ni nužno,
pokopajmo to! I nemojmo
time opterećivati ni mene
ni tebe!»
Nositi svoj križ, ne znači
prihvaćati svo zlo koje nas
snalazi kao Božju volju,
nego znači biti stalno
spreman umirati svojem
karakteru, kako bi se
očitovao karakter
Isusa Krista.
Post je objavljen 25.05.2008. u 23:40 sati.