srijeda, 19.11.2025.

Međunarodni dan muškaraca

Danas je Međunarodni dan muškaraca i, iskreno, to je savršena prilika da posvetim post muškarcu u svom životu...
O čovjeku koji je ušao u naš dom kao da ulazi u minsko polje, s hrabrošću, ljubavlju i malo upitnim smislom za humor.

Ne samo da je prihvatio moju djecu iz prvog braka kao da su njegova, nego je od prvog dana odbio raditi razliku između “moje djece” i našeg zajedničkog djeteta. Sve su to njegova djeca. To nikad nije morao reći, jednostavno je živio tako.
I možda je baš to njegova najveća kvaliteta: ljubav ne pokazuje riječima, nego svakodnevnim sitnicama koje ne vidi nitko osim mene. Tihi zagrljaj kada je najpotrebnije, tišina kada riječi nisu potrebne, pretvaranje sebe u klauna kada su djeca tužna i još mnogo toga.

Bio je uz mene kada su mi svi drugi okrenuli leđa.
Bio je uz mene čak i kad sam ja bila protiv svih, pa i protiv njega.
I nikada, ali baš nikada, nije ni pomislio odustati od mene, ni od naše kaotične male obitelji koja ponekad funkcionira kao loše organizirani cirkus.

Ne kažem da je savršen. Nitko nije.
Ali njegove kvalitete toliko nadmašuju njegove mane da ih ponekad i zaboravim. (Dobro, osim onog lošeg humora. To je teško zaboravit.)

- 09:12 -

Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Opis bloga

Život je neuredan, čupav i ne pita za red — a opet se ponekad, bez srama, provuče ispod duge kao da sve ima smisla...

Opis?Svega i ničega. Koristim ovo kao svoj dnevnik dok se skrivam u anonimnosti, preživljavam u kaosu života uz pomoć kofeina i sarkazma sa dozom crnog humora posutog za mrvicama cinizma.

Facebook
Diary of an average mom
emmamoon1907@yahoo.com